BACANJE „RUŽNE“ HRANE U SVIJETU, JOŠ JEDAN HIR POTROŠAČKOG DRUŠTVA!

ruzno-povrce

Zemlje u razvoju bace/izgube preko 40% hrane već tijekom žetve, na poljima i u skladištima. Istovremeno, u razvijenim zemljama baca se 40% hrane tijekom prodaje i konzumacije. Eto nam još jednog turobnog zaključka: siromašni bacaju sirovine, a bogati bacaju gotovu hranu. Po svemu ispada, kako ćemo dalje vidjeti, da siromašne na to guraju oni bogati…

Kampanja Tristrama Stuarta: „Ružno je dobro!“

Svjetski aktivist Tristram Stuart bori se protiv bacanja „ružne“ hrane, tog velikoga globalnog problema i uspio je u mnogo konkretnih slučajeva u tome izaći kao pobjednik. Kroz svoj veliki program „Feedback“kojeg je pokrenuo diljem svijeta organizira, uz ostalo,i javne gozbe s ciljem podizanja društvene svijesti o nepotrebnom bacanju „ružne“ hrane.

U svojoj knjizi Otpad: razotkrivanje globalnog skandala s hranom Tristram navodi neke zapanjujuće podatke:

  • Primjerice, uzgajivači u Kolumbiji godišnje bacaju milijune tona jestivih banana jer su „prekratke, preduge ili previše zakrivljene za europsko tržište“.
  • Milijuni stabljika šparoga u Peruu ostaju neubrane jer su pretanke ili su im, zamislite, vršci previše rašireni.
  • U Peruu se također na godinu odbaci i 1,5 milijun kilograma premalih i nedovoljno okruglih glavica luka.

Jedna kampanja Tristama s ciljem promjene svega toga odvijala se u Parizu gdje je pripravio besplatnu juhu za 6100 osoba, koristeći 1800 kilograma nedovoljno lijepih, kvrgavih krumpira, deformiranih patlidžana, dvorogih mrkvi i naboranih crvenih paprika.

Tristam je imao velikog uspjeha u Keniji. Pomogao je uzgajivačima da pobijede u borbi protiv nepoštenih i nelogičnih trgovinskih običaja. Dimenzije ambalaže diktirale su uspjeh prodaje. Naime, osim što se golema količina plodova mahuna odbacivala u pogonima za pakiranje zbog njihova nezadovoljavajućeg izgleda, apsurd je povećao i uvjet koji su postavili britanski trgovački lanci: vrškovi i repovi mahuna moraju se odrezati da bi se one mogle smjestiti u odgovarajuću, kratku ambalažu. Svojim angažmanom Tristam je uspio postići to da se ambalaža poveća,da se mahune obrezuju samo na jednom kraju i da se time smanji otpad!

Od sadašnjeg stanja k promjeni

Čak 46% proizvedenog voća i povrća nikad ne dospije do stolova zbog previsokih estetskih standarda! Zastrašujuće je to neodgovorno ponašanje na Zemlji, planetu ograničenih resursa, koji do 2050. godine očekuje povećanje broja stanovnika za još 2 milijarde. Prema FAO UN-a, danas u svijetu gladuje gotovo 800 milijuna ljudi, dok istovremeno bacamo 1,3 milijarde tona hrane,dvaput više nego li je potrebno da se gladni nahrane!

Ipak,trend povratka „domaćoj“ hrani raste. Sve je češća potražnja za lokalnim, neuniformiranim proizvodima kvrgavim, s mrljama, različitim po veličini i obliku, tronogim, dvorogim… Predstoji nam promjena svijesti i navika. Moramo se ponovno učiti poštivati i jesti plodove prirode onakve kakvi oduvijek jesu. Na toj poruci Amerikanac Ron Clark osnovao je svoju tvrtku Imperfect (Nesavršeno) čija je poruka:Jedimo ružno!Njegova tvrtka,kako smo pročitali u National Geograficu,otkupljuje nesavršene plodove i prodaje ih svojim pretplatnicima po jako sniženim cijenama.

Više: http://www.nationalgeographic.com/explorers/bios/tristram-stuart/

Dr.sc. Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava