NOVO U NAS! Prva Nacionalna studija o praksi nefinancijskog izvješćivanja – što je nađeno za 2017. i 2018.?

csr

„Dijagnoza je postavljena, a terapija ovisi o svijesti poduzetnika da im nefinancijsko izvješćivanje olakšava put.“

U Hrvatskoj je u 2017. godini bilo 67, a u 2018. godini 69 tvrtki koje su bile u obvezi sastavljati nefinancijska izvješća. Od toga je za godinu 2018. izvješća je predao 61 obveznik, dok je 13 poduzeća izvješće sačinilo dobrovoljno,što je za svaku pohvalu. U ovu analizu nefinancijskog izvješćivanja ukupno je uključeno 74 poduzeća.

 

Kada je 1. siječnja 2017. godine uvedena obveza nefinancijskog izvješćivanja za poslovne subjekte od javnog interesa koji su ujedno i veliki poduzetnici te imaju više od 500 zaposlenika, bila je to za mnoge velika promjena. Neki su je poduzetnici nerado prihvatili, shvaćajući je kao samo još jednu novu obvezu. Neki su od njih razumjeli zašto je nefinancijsko izvješćivanje važno, ali nisu znali kako izvješćivati niti su imali kadrove. Ali, bilo je i poduzeća koja su već znatno ranije, i bez zakonske prisile, takva izvješća radila pa im to i nije bila velika novost. Ipak, novost je što je sredinom studenog 2019.  u Ministarstvu financija predstavljena prva Nacionalna studija o stanju u nefinancijskom izvješćivanju u Hrvatskoj za 2017. i 2018. godinu. Tako smo zapravo prvi put dobili jasan uvid o tome kako se poduzeća snalaze u nefinancijskom izvješćivanju, s kojim se problemima susreću i na kojim područjima imaju prostora za  napredak.

– Ovom studijom postavljena je dijagnoza, a terapija ovisi o potrebama poduzetnika i njihovoj svjesnosti da je praksa nefinancijskog izvještavanja zapravo za njihovo dobro i održivost – rekla je dr. sc. Nikolina Markota Vukić, suosnivačica i predsjednica Instituta za društveno odgovorno poslovanje (IDOP), koordinatora izrade studije.

A što je ustvari nefinancijsko izvješćivanje? To je izvješćivanje o informacijama vezanim za razvoj, poslovni rezultat, položaj poduzetnika te učinke njegovih aktivnosti koje se odnose na okolišna, društvena i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem.

U suvremenom poslovanju investitori zahtijevaju transparentnije informacije o utjecaju poslovanja nekog poduzeća na okoliš i društvo, pa shodno takvim informacijama donose odluke o ulaganjima. Stoga je nefinancijsko izvješćivanje veoma važno da se preusmjere investicijski tokovi i potaknu ulaganja. Naravno, nitko ne spori činjenicu da biti okolišno i društveno održivo poduzeće zahtijeva i dodatna ulaganja da se ti ciljevi postignu. No, dr. Markota Vukić najavila je i sredstva koja će u tu svrhu osigurati Europska investicijska banka i Europski investicijski fond, a procjenjuje se da je riječ o 650 milijardi eura do kraja 2027. godine na razini Europske unije.

I državni tajnik Ministarstva financija Zdravko Zrinušić istaknuo je kako se studijom prvenstveno žele istaknuti koristi koje nefinancijsko izvješćivanje donosi poduzetnicima. Objavljivanjem ciljeva i transparentnim izvješćivanjem postiže se pozitivan stav investitora za dugoročna ulaganja, privlači se kvalitetna radna snaga i dobavljači te se omogućava veća dostupnost sredstava namijenjenih poticanju ulaganja. Jer, za dugoročna ulaganja više nije dovoljna samo profitabilnost poslovanja već investitori traže i informacije o pozitivnom utjecaju poslovanja poduzetnika na okoliš i društvo jer je društveno odgovorno poslovanje preduvjet održivog razvoja.

Stoga je u interesu poduzeća iskoristiti prednosti koje im pruža nefinancijsko izvješćivanje, a to je u prvom redu lakši pristup kapitalu i komparativna prednost, jer nefinancijsko izvješćivanje pokazuje orijentaciju poduzeća ka održivosti i transparentnosti čime ostvaruje prednost pred poduzećima koji takvo izvješće nemaju. Prema globalnim istraživanjima i kupci sve više očekuju da poduzetnici osim ekonomske stvaraju i društvenu vrijednost te štite okoliš pa se cijeni njihovo transparentno poslovanje.

– Zakonodavac je postavio ljestvicu, ali kompanije moraju prepoznati da nefinancijsko izvješćivanja ide njima u korist – rekla je dr. Markota Vukić, dodajući: – U tom smislu je i važnost ove studije koja treba kroz determinaciju stanja i analizu usklađenosti izvješća sa zakonskim okvirom i predloženim smjernicama pomoći investitorima u donošenju odluka u vezi s održivim financiranjem te pomoći poduzetnicima da usklade svoje poslovanje s provedbom europskih okolišnih i društvenih politika, zadovoljavajući visoka očekivanja civilnog društva za smanjenje negativnog utjecaja na društvo i okoliš te za povećanje proizvodnje.

studija

POKAZATELJI: NEKI DOBRI, NEKI UPUĆUJU NA USAVRŠAVANJE!

Analiza je ustanovila: većina poduzetnika je zadovoljila obvezu zakonski propisanog sadržaja poput:

  • navedeni su ključni nefinancijski pokazatelji (87%),
  • opisane su poslovne politike poduzetnika u odnosu prema društvu i okolišu (92%) te rezultati tih politika (67%).

No, nakon dvije godine prakse uočavaju se područja gdje su potrebna poboljšanja izvješća, o čemu svjedoče naročito neki podaci:

  • 21% poduzetnika je postavilo ciljeve – a nije 79 %
  • 26% je opisalo dijalog s ključnim dionicima u procesu određivanja sadržaja – nije 74 %
  • 28% je identificiralo osnovne rizike od klimatskih i društvenih utjecaja – a nije 72%
  • Samo 18% poduzetnika izjasnilo se da im je poslovanje povezano sa 17 globalnih ciljeva održivog razvoja (SDG).

Dodatno, premali je i broj onih poduzetnika koji su prepoznali važnost dijaloga s dionicima pri oblikovanju poslovnog modela i materijalnih tema. Samo 42% poduzetnika provelo je dijalog s ključnim dionicima u cilju definiranja sadržaja nefinancijskog izvješćivanja, a samo 26% poduzetnika detaljno je opisalo provedeni proces dijaloga u postupku procjene materijalnosti.

Trećina (33%) poduzetnika opisalo je poslovni model za razumijevanje poslovnog razvoja i učinaka poslovanja i poslovnih procesa na društvo i okoliš.

 

ŠTO BI TREBALO RADITI – SMJERNICE:

S rastom svijesti interesnih strana očekuje se da će poduzetnici sve veći naglasak stavljati na materijalne teme i održivi poslovni model s ciljem stvaranja dodane vrijednosti i ostvarivanja konkurentske prednosti.

Upravo tu se otvaraju i velika područja za napredak. Kao prvo, u području edukacije. Treba stalno raditi na edukaciji novih i postojećih kadrova iz područja DOP-a i zaštite okoliša. Drugo veliko područje za napredak je minimiziranje rizika. U tom smislu valja unaprijediti praksu praćenja značajnih unutrašnjih i vanjskih rizika povezanih sa zaštitom okoliša, društvenim utjecajem, financijama, operacijama i usklađenosti. Tu je i prilagođena komunikacija s dionicima u sklopu koje treba poboljšati načine i oblike komunikacije s ključnim dionicima, posebno sa zaposlenicima. Treba poraditi i na poboljšanju osjetljivih procesa, odnosno ispitati procedure i kanale komunikacije za pojedince koji žele prijaviti rizično ponašanje i kršenje zakona te druge neregularnosti unutar poduzetničke organizacije. Važan je i nadzor procesa pa treba ispitati procese nadzora i ulogu internih nadzornih tijela te njihovog odnosa s upravom. I na kraju, treba stalno poticati transparentnost u djelovanju te ispitati transparentno djelovanje uprave, ali i menadžera na svim organizacijskim razinama o njihovom odlučivanju i djelovanju u domeni utjecaja organizacije na okoliš i društvo.

Netom predstavljena studija tek je prva u nizu, jer odlučeno je da se svake dvije godine provodi ovakva analiza i objavljuje nacionalna studija, čime će se – nadaju se svi uključeni – podići i svijest o važnosti nefinancijskog izvješćivanja ne samo kod poduzetnika nego i u široj javnosti.

Studiju je provelo Ministarstvo financija s partnerima Institutom za društveno odgovorno poslovanje, Ekonomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Global Compact mrežom Hrvatska i PwC-om Hrvatska.

 

DOBRA HRVATSKA / MDM

Studeni, 2019.

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava