INTERVJU: Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava. Tvrtke i ljudska prava – zajedno!?

HRPSOR RADIONIVCA 2017 LJUSKA PRAVA - JOVANA    20170224_132611

DJEČJI RAD ČEST JE U DALEKIM ZEMLJAMA, A IMA GA I U EUROPSKOJ UNIJI. KRŠE SE MNOGA LJUDSKA PRAVA. ALI, STANJE JE BOLJE, SLIJEDE VEĆE AKTIVNOSTI……

O aktualnoj temi utjecaja kompanija na ljudska prava krajem veljače 2017. održana je radionica pod nazivom  “Dubinska provjera ljudskih prava u praksi” u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR). Vodila ju je Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava, s kojom smo tom prilikom razgovarali o tome jesu li tvrtke prepoznale važnost ove teme. Jovana Stopić bavi se integracijom pitanja ljudskih prava u poslovnom sektoru u Srbiji od 2013. godine te ima više od deset godina iskustva u primjeni načela zaštite ljudskih prava, monitoringu i izvještavanju o ljudskim pravima te strateškom parničenju.

Koliko i kako poslovni sektor može afirmirati i pridonijeti razvoju ljudskih prava u društvu?

Utjecaj kompanija na nivo poštovanja ljudskih prava može biti pozitivan, i tada su kompanije pokretači ekonomskog i društvenog razvoja, ali nažalost nerijetko se kompanijama pripisuje naglašeno sudjelovanje u kršenjima ljudskih prava. Mnoge kompanije nastoje svojom politikom CSR (DOP) ili filantropskim aktivnostima pridonijeti unapređenju životne sredine i društva na mjestima gdje posluju. Te su aktivnosti, naravno, više nego dobrodošle i zaslužuju priznanje. Ipak, treba imati na umu da se korporativnom filantropijom ne može „zamijeniti“ primarna obveza kompanija da se suzdržavaju od kršenja ljudskih prava i da otklone kršenja ljudskih prava u koja su same bile uključene. Poštivanje ljudskih prava u srži je svake društvene odgovornosti i izrazito važan aspekt DOP-a.

Na koja ljudska prava kompanije u našoj regiji imaju najveći utjecaj?

Teško je dati takvu generalnu ocjenu jer ljudskih prava je mnogo. Kompanije mogu imati utjecaj na sva ljudska prava kao što su diskriminacija, zdravlje na radu, privatnost, slobodno uživanje imovine, sloboda udruživanja, zabrana prinudnog rada, pravo na zdravu životnu sredinu itd. Utjecaj kompanija na ljudska prava ponekad je direktan – na prava zaposlenih ili potrošača, na primjer, ili  može biti posredan, najčešće kroz lanac dobavljača.

Čime se treba rukovoditi kod procjene vlastitog utjecaja?

Na svakoj kompaniji je da prilikom procjene vlastitog utjecaja, odnosno utjecaja svojih dobavljača ili suugovarača/klijenata na ljudska prava prepozna prioritetna pitanja zaštite ljudskih prava. Pritom bi kompanija trebala respektirati kriterije poput – jačine svog negativnog utjecaja, bilo potencijalnog ili postojećeg, rasprostranjenosti odnosno obima kršenja prava, npr. broj ljudi koji su pogođeni, kao i to je li štetne posljedice koje su nastale kršenjem ljudskih prava moguće otkloniti ili su one trajne.

Što prepoznajete kao najveći problem u odnosu poslovnog sektora prema pitanjima ljudskih prava u Srbiji?

Poštivanje ljudskih prava od strane kompanija još uvijek je tema kojom se izuzetno rijetko bavimo u Srbiji. U Srbiji se, naravno, dosta govori o pojedinim područjima zaštite ljudskih prava u ovom kontekstu, prvenstveno prava vezanih za rad i zapošljavanje, ali se jako malo govori o utjecaju poslovnog sektora na ljudska prava generalno. Smatram da bi pokretanje dijaloga o ovoj temi na nacionalnom i regionalnom nivou bilo veoma značajno, a posebno u smislu usvajanja nacionalnih akcijskih planova za ljudska prava i biznis, kojim bi između ostalog država jasno definirala očekivanja od kompanija. Usvajanje NAP-a je obveza prema UN Guiding Pinciples on Business and Human Rights, koje podržava Europska unija i koja od svojih članica očekuje njihovo usvajanje. Koliko mi je poznato, ni jedna od zemalja u regiji za sada nije inicirala usvajanje NAP-a.

Jeste li radili neko istraživanje o tome koliko domaćih kompanija i tvrtki u Srbiji zapošljava posebnog djelatnika zaduženog za ljudska prava i kakvi su rezultati toga istraživanja, ako ste ga proveli? Možete li to usporediti s velikim kompanijama u razvijenim zemljama?

Nismo, ali bilo bi svakako zanimljivo provesti ovakvo istraživanje u Srbiji i regiji.

Kako izvještavanje o ljudskim pravima može potaknuti kompanije da se bave tim pitanjima, da percipiraju probleme u tom području i da ih povezuju sa svojim poslovanjem?

Izvještaji o stanju ljudskih prava mogu biti korisni kompanijama koje žele procijeniti vlastiti utjecaj na ljudska prava, bilo postojećeg ili potencijalnog, na primjer u sklopu provođenja procesa dubinske provjere utjecaja na ljudska prava (due diligence). Oni mogu biti korisni pri prepoznavanju rizika, koji na prvi pogled ne izgledaju očito povezani uz poslovanje konkretne kompanije i njenih dobavljača ili klijenata, a mogu biti i izvor podataka o zaštiti ljudskih prava koja je kompanija već prepoznala kao prioritetna. Na primjer, izvještaji o ljudskim pravima mogu ponuditi podatke o eventualnim nedostacima nacionalnog okvira za zaštitu ljudskih prava u odnosu na međunarodno prihvaćene standarde, ukazati na društvene grupe koje su posebno izložene kršenjima pojedinih prava ili na primjere kršenja ljudskih prava od strane drugih kompanija koje posluju u istom sektoru.

Ove spoznaje kompanije kasnije mogu koristiti kako bi razvijale vlastite politike i procedure vezane za ljudskih prava, kako bi pridonijele razvojnim inicijativama koje su u skladu s lokalnim razvojnim potrebama i prioritetima, pri uspostavljanju suradnje s lokalnim stanovništvom ili organizacijama itd.

Različiti izvještaji o ljudskim pravima su brojni za Srbiju, Hrvatsku i druge zemlje u regiji. Beogradski centar za ljudska prava je u suradnji s Danskim institutom za ljudska prava objavio izvještaj „Human Rights and Business County Guide: Serbia“, koji sadrži sveobuhvatne informacije o ljudskim pravima u lokalnom kontekstu, koje su potrebne kompanijama kako bi uspješno mogle upravljati svojim utjecajem na ljudska prava.

Kako procedura due diligence može pomoći u poštivanju, odnosno sprečavanju kršenja ljudskih prava? Što ona točno uključuje i kako se provodi?

Due diligence ili dubinska provjera utjecaja na ljudska prava omogućava kompanijama da prepoznaju, spriječe ili ublaže negativne utjecaje na ljudska prava, odnosno da objasne što u tom smislu poduzimaju. Dalje, ovaj postupak kompaniji može pomoći da umanji rizik od sudskih i drugih postupaka koji bi se protiv nje mogli voditi zbog povrede ljudskih prava.

Postupak due diligence provodi tvrtka unutar sebe, a sve počinje procjenom stvarnih i potencijalnih negativnih utjecaja na ljudska prava s kojima kompanija može biti povezana. Rezultate procjene utjecaja treba potom objediniti i integrirati ih u različitim procedurama i funkcijama u okviru kompanije. Trebalo bi osmisliti i poduzeti odgovarajuće mjere za otklanjanje prepoznatih rizika, odnosno ukloniti štetu koja je već nastupila. Situacija je složenija ako prepoznati rizik nije posljedica direktnog djelovanja kompanije, već je u vezi s, primjerice, poslovnim odnosima s drugim subjektima. U sljedećem koraku trebalo bi pratiti provođenje mjera usmjerenih na sprečavanje/otklanjanje kršenja ljudskih prava.

I, što je zadnji korak u tome?

Konačno, kompanija bi trebala javno izvijestiti o načinu na koji je otklonila svoje negativno djelovanje na ljudska prava. Primjerena forma informiranja javnosti ovisit će o mnogo faktora, i može biti različita, od konzultacija s pogođenim stranama do integriranih financijskih i nefinancijskih izvještaja ili godišnjih tematskih izvještaja.

Također, veoma je važno naglasiti da se ovdje ne radi o jednokratnom već o kontinuiranom procesu, koji treba iznova provoditi u redovitim vremenskim intervalima ili kada god za time postoji potreba, na primjer, prije početka poslovanja na novom tržištu.

Zašto je važno uključivanje svih dionika u praćenje odnosa biznisa prema ljudskim pravima? Osobito naglašavate ulogu civilnog sektora. Zašto je važno da civilni sektor prati kompanije i kako on može djelovati kao korektiv?

Uključivanje zainteresiranih stana, osobito pogođenih i ugroženih pojedinaca i zajednica, jako je važno u različitim fazama provođenja dubinske provjere utjecaja i omogućava točniju procjenu negativnih utjecaja kompanije na ljudska prava. Ponekad uključivanje zainteresiranih stana nije moguće, ali onda treba konzultirati predstavnike civilnog sektora koji imaju specifična znanja o ljudskim pravima, položaju manjinskih i ranjivih grupa i slično.

Civilni sektor i branitelji ljudskih prava svojim izvještajima i drugim aktivnostima mogu ukazati i na situacije u kojima kompanije mogu koristiti svoj utjecaj kako bi spriječile kršenja ljudskih prava. Primjera radi, nakon nedavnog objavljivanja izvještaja jedne međunarodne nevladine organizacije za zaštitu životne sredine, određene velike banke u svijetu pristale su pooštriti kriterije za investiranje u poduhvate koji mogu imati razarajuće posljedice na životnu sredinu i uvele su dodatne zahtjeve za svoje postojeće i buduće klijente u tom pogledu.

Svakako posljednjih godine gospodarstveni i civilni sektor daleko više rade zajedno na prevladavanju izazova s kojima se kompanije susreću pri prepoznavanju i otklanjanju negativnog djelovanja na ljudska prava.

Kada je riječ o težim kršenjima ljudskih prava, obično se pomišlja na velike globalne kompanije. No, ista pravila vrijede i za mala i srednja poduzeća.

Mala i srednja poduzeća (MSP) su veoma brojna te je njihov utjecaj na ljudska prava također veoma značajan. MSP se često susreću s posve drugačijim izazovima kada su u pitanju ljudska prava i, naravno, raspolažu neusporedivo manjim resursima od multinacionalnih kompanija. Ipak, njihove obveze da poštuju ljudska prava, odnosno da nastoje prepoznati i spriječiti kršenje ljudskih prava bez sumnje postoje.

Jedno je od dvojbenih pitanja i koliko daleko seže odgovornost kompanija za ljudska prava u lancu dobavljača. Možete li navesti neki pozitivan, odnosno negativan primjer kršenja ljudskih prava u lancu dobavljača za koje je kompanija preuzela (ili nije) odgovornost?

Pitanje odgovornosti kompanija u lancu dobavljača je veoma aktualno i primjeri su zaista brojni. Dosta se govori, na primjer, o problemu upotrebe dječjeg rada u tvornicama tekstila u Aziji ili o masovnom teškom dječjem radu na plantažama na kojima se proizvodi kakao u Africi. Ali, treba napomenuti da dječji rad nije prisutan samo u dalekim zemljama, već se može pronaći i kod dobavljača iz Europske unije, premda daleko rjeđe. U posljednje vrijeme dosta se govori i o suzbijanju radne eksploatacije migranata iz Sirije u lancu dobavljača. Primjeri su, nažalost, u Europi i drugdje brojni i raznovrsni.

Kažete da je pitanje ljudskih prava i biznisa nova, velika tema kojoj se sve više pridaje značenje. Zašto onda nema obvezujućih zakonskih akata koje nameću obvezu kompanijama da izvještavaju o ljudskim pravima?

Pitanje da li kompanije imaju utjecaj na ljudska prava danas je sasvim prevaziđeno, to nije umjesno! Rasprava se sada vodi o pojedinim pitanjima odgovornosti kompanija, odnosno obvezama koje postoje u području ljudskih prava i biznisa, kako za poslovni sektor tako i za države.

Na nivou EU, Direktiva o nefinancijskom izvještavanju, koja je nedavno stupila na snagu, obvezuje određene velike kompanije da objavljuju informacije o politikama, rizicima i rezultatima rada koji se odnose na zaštitu životne sredine, prava zaposlenih,  poštivanje ljudskih prava, antikorupcijske mjere i zastupljenost u upravljačkim tijelima.

Navedite neke zemlje koje prednjače u strožem uvođenju regulative u području povezanosti ljudskih prava i poslovnog sektora.

Posljednjih godina u više država usvojeni su propisi kojima se uvode različite obveze provjere utjecaja na ljudska prava ili objavljivanja informacija o pojedinim pravima, kao što su npr. zabrana ropstva i trgovine ljudima ili dodatni zahtjevi za transparentnost kompanija u ekstraktivnoj industriji. Prošlog mjeseca u Francuskoj je usvojen zakon koji nalaže najvećim francuskim kompanijama izradu godišnjih javno dostupnih planova koji bi se odnosili na procjenu i otklanjanje negativnih utjecaja na društvo i planet, a predviđa i kaznene mjere zbog nepoštivanja ovih obveza. Slične zakonske inicijative postoje i u  drugim državama, na primjer, u Nizozemskoj, Švicarskoj itd. Ovo je područje u kojemu možemo očekivati dinamičan razvoj propisa na nacionalnom i nadnacionalnom nivou.

www.odgovorno.hr

Portal za promicanje i afirmaciju DOP-a i održivog razvoja

Veljača, 2017.

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava