TVRTKE I LJUDSKA PRAVA: Vruća tema u kompanijama i društvu.

poslovni sektor

Zaštita ljudskih prava u poslovnom sektoru jedno je od važnih pitanja današnjice o kojemu se u svijetu vodi sve više računa. Kada se kaže „kršenje ljudskih prava“, obično se pomišlja na najteža kršenja poput dječjeg rada, a to je nešto što se, u percepciji javnosti, događa negdje drugdje. Pogrešno. Kršenje ljudskih prava ne uključuje samo tako drastične primjere već i manje teška kršenja poput kršenja prava na obrazovanje, na dostojanstvene uvjete rada, na privatnost i slično. Nije li očiti primjer kršenja ljudskih prava nama dobro poznata praksa da tvrtke mjesecima ne isplaćuju plaće svojim radnicima. Govori se o slučajevima korupcije prilikom zapošljavanja u našem javnom sektoru. I tu su na djelu kršenja ljudskih prava kao što su principi jednakosti i nediskiriminacije. Okrenemo li se oko sebe, uočit ćemo na svakom koraku različite primjere kršenja ljudskih prava.

Ali, kakva je veza ljudskih prava i kompanija? Ljudska prava krše pojedinci, države, ali i tvrtke. Kompanije utječu na ljudska prava svuda i bez obzira na način poslovanja, na veličinu (mala, srednja i velika poduzeća te multinacionalne korporacije) ili vlasništvo (privatne i državne). Iako kompanije mogu i pozitivno utjecati na ljudska prava, na primjer tako da zapošljavaju stanovništvo, razvijaju infrastrukturu, potiču kulturu poslovanja i pridonose općem društvenom razvoju, čest je i njihov negativan utjecaj na ljudska prava.

O dubinskoj provjeri stanja ljudskih prava u tvrtki (due diligance)

O svemu tome je pred predstavnicima civilnog društva i poslovnog sektora govorila Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava, koja je kao gošća organizatora Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) u Zagrebu krajem veljače 2017. vodila radionicu “Dubinska provjera ljudskih prava u praksi”. Među mnogim primjerima teško vidljive, neizravne veze, biznisa i ljudskih prava, Jovana Stopić navela je primjer kompanija iz IT sektora koje su se našle pred sudskom tužbom za teško kršenje ljudskih prava torturom i nečovječnim postupanjem. Vrlo teška optužba, koja se čini nemogućom dok se ne objasni. Kompanije za proizvodnju softvera i velike internetske kompanije, naime, predavale su podatke o svojim korisnicima državama s diktatorskim režimima, koje su ti režimi iskoristili da uhite borce za demokraciju i podvrgnu ih mučenju.

Kada govorimo o direktnom utjecaju kompanija na ljudska prava, zaposlenici su prvi krug u kojemu je on vidljiv, a slijede dobavljači i ugovarači (za globalne kompanije taj je utjecaj najvidljiviji kroz lanac dobavljača), lokalne zajednice, potrošači, klijenti, korisnici usluga itd. Kada je riječ o kršenju ljudskih prava zaposlenika, Jovana Stopić je na radionici navela primjere iz svoje zemlje. Primijećeno je da su neke tvrtke u Srbiji koristile biometrijske podatke, konkretno otisak prsta, za kontrolu redovitosti dolaska na posao zaposlenika, a da pri tome nisu imale razrađene procedure za zaštitu tih podataka što je dovodilo ili moglo dovesti do zloporabe. Drugi je primjer da su zaposlenicama na rodiljnom dopustu u nekim tvrtkama na kućnu adresu počele stizati promotivne ponude proizvoda za njegu beba i majki, jer su njihovi osobni podaci „iscurili“ iz tvrtki i iskorišteni su za direktni marketing.

Smjernice UN o poslovnom sektoru i ljudskim pravima, 2011. – važan korak prema poboljšanju stanja

Nažalost, kompanije uglavnom nemaju business case (studija slučaja ili protokol za postupanje u određenom poslovnom slučaju) za poštovanje ljudskih prava i ne vide razlog da se njima bave. Doduše, tvrtke prepoznaju ljudska prava kao svoju etičku i moralnu obvezu, ali uglavnom ne vide njihov direktan utjecaj na svoje poslovanje. Ipak, tijekom godina mijenjao se način gledanja javnosti, ali i kompanija prema kršenju ljudskih prava, najviše zbog velikih kampanja nevladinih udruga protiv nekih tvrtki koje su kršile ljudska prava, na primjer kampanja protiv Nikea zbog loših uvjeta proizvodnje njihovih tenisica u Vijetnamu uz primjenu dječjeg rada. Promjeni načina gledanja na ljudska prava pridonijelo je i lakše dokazivanje kršenja ljudskih prava na sudu. Ipak, prijelomni je trenutak bio kada su Ujedinjeni narodi 2011. donijeli UN smjernice o poslovnom sektoru i ljudskim pravima (UNGP) ili UN Guiding Principles on Business and Human Rights. Iako je riječ o neobvezujućem pravnom dokumentu, prihvatile su ga i države i kompanije te je UNGP danas glavni instrument kada su u pitanju ljudska prava i biznis. Smjernice UNGP nedavno je na hrvatski jezik preveo Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj – HR PSOR, te su one dostupne na njihovoj internetskoj stranici (www.hrpsor.hr). UNGP, iako neobvezujući pravni okvir, polako ulazi i u pravne dokumente EU (i nekih drugih zemalja). Nova europska Strategija o DOP-u u velikoj će se mjeri temeljiti na zaštiti ljudskih prava. EU od država članica zahtijeva i da usvoje Nacionalne akcijske planove za zaštitu ljudskih prava, što je već učinilo 12 država, a isto čeka i Hrvatsku. Važan je korak prema poštivanju ljudskih prava i to što je u EU od 1. siječnja ove godine na snazi obveza nefinancijskog izvještavanja za sve kompanije s više od 500 zaposlenika, koje obuhvaća i izvještavanje o utjecaju kompanija na ljudska prava.

Tri stupa zaštite ljudskih prava u smjernicama UN

UN smjernice o poslovnom sektoru i ljudskim pravima (UNGP) propisuju tri stupa:

  • prvi navodi obveze država u zaštiti ljudskih prava
  • drugi razrađuje obveze kompanija,
  • a u trećemu su zajedničke obveze država i kompanija te pravni lijekovi koji moraju biti dostupni žrtvama kršenja ljudskih prava (taj treći stup naziva se i „zaboravljeni stup“).

Dakle, navedeni drugi stup UNGP-a bavi se obvezama korporacija i procedurom due diligence ili dubinskom provjerom ljudskih prava. Prema njemu, polazna, osnovna je obveza kompanija da poštuju ljudska prava, odnosno da se suzdržavaju od njihovog kršenja. Sve više od toga, poput nekih filantropskih aktivnosti, gradnje škola, renoviranja bolnica i slično, dobro je došlo, ali je dobrovoljno i ne potire utjecaj kompanija na ljudska prava. Na primjer, ako kompanija uništi životni prostor neke seoske zajednice, taj svoj štetan utjecaj ne može kompenzirati time što će na drugom mjestu izgraditi školu.

Prema ovom dokumentu  jest  Naredna obveza kompanija obveza da zaštitu ljudskih prava ugrade u svoju politiku. Preporuka je da izjava o zaštiti ljudskih prava dođe iz vrha kompanije kako bi imala veću snagu. Ta izjava treba biti jasno komunicirana i zaposlenicima i javnosti, dobavljačima i drugim poslovnim subjektima te državnim tijelima. Obveza se odnosi na sva međunarodno priznata ljudska prava te na sve tvrtke bez obzira na veličinu, kao i na dobavljače i poslovne partnere te vrijedi i u slučajevima kada država ne ispunjava svoje obaveze u pogledu zaštite ljudskih prava.

I na kraju, treća je obveza kompanija da uklone štetne posljedice kršenja ljudskih prava do kojih je došlo njihovim djelovanjem.

Kako provoditi interni postupak dubinske provjere (due diligence) – neke napomene

Interna provjera može se provoditi kao zasebna procedura, a može biti dijelom nekih drugih procedura; u svakom slučaju podrazumijeva se izvještavanje o ljudskim pravima. Izvještaji kompanija o rizicima kršenja ljudskih prava trebali bi biti iskreni i predložiti kako otkloniti rizike od kršenja ljudskih prava te kako umanjiti štetu od već počinjenih kršenja ljudskih prava. Veoma je važna svijest kompanija da one utječu na kršenje ljudskih prava i njihova otvorenost da o tome govore te da svoje djelovanje korigiraju. Pri tome im puno mogu pomoći organizacije civilnog društva i javnost općenito time što će pratiti njihovo izvještavanje i upozoravati na propuste te poticati kompanije da što više smanje svoj utjecaj na kršenje ljudskih prava.

www.odgovorno.hr

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava