Menadžer u afirmaciji društveno odgovornog poslovanja

Poslovna organizacija ne djeluje u vakuumu; ona je dio društva i integrirana je u društvo. Od managera se zato očekuje da ispune ulogu iskrenih sugraditelja tog društva – boljeg i sretnijeg, da prednjače, jer nikome osim njima nije povjereno toliko organizacija, toliko resursa, gotovo sva ljudska sudbina!

Manager – „odgovoran građanin“

Prema suvremenom određenju tvrtka je institucija društva, kao i svaki vrtić, bolnica, sud, fakultet. Za takve ustanove građani vole kazati: „Ustanove moraju raditi kvalitetnije. Poslovati odgovorno. Ostvarivati svrhu postojanja… Mi ih za to plaćamo…“. Ali takvo se očekivanje danas stavlja i pred poslovne organizacije. Svrha tvrtke ponajprije se mjeri doprinosom društvu, ukupnim učincima. Profitabilnost poslovanja, u tom svijetlu, nužan je, ali nikako više i dovoljan razlog za postojanje tvrtke. Društvo (država) postavlja sve veće zahtjeve u tom pravcu.

Poštena briga za potrebe društva, a kupci su tek jedan dio toga, linija je razdjelnica kojom se danas dijele dobri od loših managera.Društvena odgovornost tvrtke nije fraza. Management koji iskreno ne mari za prirodno okruženje, istinsku dobrobit svojih zaposlenih i potrošača, razvojne procese u društvu, uvijek je loš (možda je vlasnicima i dobar, ali za ukupno društvo – ne). Suvremeni manager neizostavno treba težiti odgovornom poslovanju tvrtke, na sve načine poticati pozitivnu interakciju poduzeća i društva, svijeta i prirode.

Uzak pristup poslovanju, nesklad, s kobnim posljedicama

I zato, pogrešne su težnje dijela poslodavaca i političkih dužnosnika, kod nas i u svijetu, o tome„da gospodarstvo treba „osloboditi“ svakog državnog i društvenog utjecaja“. To je isto kao kad kažemo: „Tvrtke ne moraju voditi računa o društvu“. Kako to komentirati?Te egoistične težnje (uvijek iz istog kazana kapitala), to gromoglasno navijanje moćnih sudionika i zagovaratelja turbokapitalizma, ta sužena preokupacija isključivo profitom, na strašan način izaziva nesklad zajednice i blokadu njezina razvoja.

Ponekad iza tvrtke ostaje toliko (ukupne) štete za zajednicu da se može pomisliti: treba li nam takva, usprkos profitu koji nekome donosi!? Ostaje: onečišćena priroda, nezdrava lokalna klima, devastirani prirodni izvori. Potrošače ostavljaju nezaštićenima, pretile zbog mnogo šećera u sokovima, oboljele od tumora pluća zbog tolikog pušenja (nekad se i pušenje u medijima reklamiralo!), psihički nastradale zbog ovisnosti o igricama i dr. Takav tip organizacija gura svoje zaposlenike među depresivne zbog prevelika rada, stvarne otuđenosti, stresa. I zato: današnji je manager dobar tek ako je i društveno odgovoran, samo dotle dok tvrtku vodi strategijom društveno odgovornog poslovanja (DOP).

Piše: Goran Tudor

(kolumna objavljena u mjesečniku Poslovni savjetnik)

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava