NEIZBJEŽNO! Provedba ciljeva održivog razvoja kao dio procesa razvoja regenerativnog društva

Sustainable Development Goals

Nedavno objavljeni Izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC, 2018)  u kojem se navodi kako nam je preostalo samo 12 godina za obuzdavanje klimatskih promjena predstavlja dramatičan  ‘poziv na buđenje’. U uredničkom komentaru Guardiana, uglednog engleskog dnevnika ističe se kako je riječ o „globalnom izvanrednom stanju“ (2018)…

SAŽETAK/ABSTRACT

U prethodnom radu autori su predstavili ciljeve održivog razvoja (COR), analizirali mogućnosti njihove provedbe te među članicama HR PSOR-a istražili koja je razina upućenosti i u kojoj mjeri se oni provode u poslovnoj zajednici u Hrvatskoj. Ovaj rad ima dva cilja. Prvi je otići korak dalje u oblikovanju adekvatnog okvira za provedbu COR-ova u Hrvatskoj. U ovom dijelu rada polazi se od teze da provedba COR-ova predstavlja dio globalnog procesa tranzicije prema regenerativnom društvu. Za verifikaciju ove teze analizira se stručna literatura o regenerativnom razvoju i društvu, o COR-ovima, kao i izvještaji nekih država članica EU o provedbi COR-ova. U drugom dijelu rada ocjenjuje se usklađenost djelovanja poduzeća članica HR PSOR-a s COR-ovima. Kao podloga za analizu korišteni su njihovi financijski i nefinancijski izvještaji. Na temelju rezultata obje analize daje se  prijedlog okvira i mogućih pravaca budućeg djelovanja članica HR PSOR-a.
Ključne riječi: ciljevi održivog razvoja, regenerativno društvo, okvir za provedbu COR-ova.

IMPLEMENTATION OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT GOALS AS PART OF THE PROCESS TOWARD REGENERATIVE SOCIETY DEVELOPMENT

In the previous study the authors presented sustainable development goals (SDGs), analysed the level of awareness and their implementation by the corporate members of the Croatian Business Council for Sustainable Development (CBCSD). This new study has two objectives. The first one is to go a step further in designing a suitable framework for implementation of SDGs in Croatia.  The first part of the study departs from the thesis that the implementation of SDGs represents a part of global transition process toward regenerative society. In order to verify this thesis, various literature on sustainable development goals has been analysed including the reports of some EU member states on their achievements in meeting the goals, as well as available literature on regenerative development and society. The second objective is to evaluate to what extent HR BCSD members’ activities comply with SDGs. As the basis for analysis their financial and non-financial reports were evaluated. The outcomes of both analyses provided a base for proposing the framework and possible direction of future actions to be taken by HR BCSD’s members.
Key words:  Sustainable Development Goals, regenerative society, SDGs implementation framework

UVOD

Nedavno objavljeni Izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC, 2018)  u kojem se navodi kako nam je preostalo samo 12 godina za obuzdavanje klimatskih promjena predstavlja dramatičan  ‘poziv na buđenje’. U uredničkom komentaru Guardiana, uglednog engleskog dnevnika ističe se kako je riječ o „globalnom izvanrednom stanju“ (2018). Holthaus stoga (2018) ističe kako izostanak brzog djelovanja  predstavlja prijetnju po opstanak civilizacije. Premda su klimatske promjene najvažniji i najurgentniji izazov, potrebno je naglasiti kako je suvremena civilizacija suočena s nizom izazova: ekoloških (npr. nestanak biološke raznolikosti, iscrpljivanje prirodnih resursa), društvenih (siromaštvo, glad, nejednakosti, migracije,  nasilje – od obiteljskog do međunarodnog), političkih (nefunkcionalnost političkih sistema), spiritualnih (rast stope samoubojstava), tehnoloških (razvoj novih tehnologija poput umjetne inteligencije i genetike koje predstavljaju potencijalnu prijetnju), te ekonomskih (inherentna nestabilnost ekonomskog sistema, nezaposlenost).

Na osnovi analize propasti ranijih civilizacija Lauterwasser (2017) ukazuje na sljedeće simptome kolapsa: uništavanje okoliša, iscrpljivanje vitalnih resursa poput vode, obradivog zemljišta i drva, glad, prekomjerna populacija, društveni i politički nemiri, nejednakosti, invazije ili drugi oblici razornog ratovanja, te bolesti. Usporedbom tih simptoma sa sadašnjom situacijom u svijetu autor zaključuje kako je kolaps suvremene civilizacije zapravo već započeo.

Autori ovog rada smatraju kako je suvremena civilizacija dosegla biofizičke granice rasta i da se čovječanstvo nalazi na ključnoj raskrsnici jer, nastavi li se dosadašnji model razvoja, uistinu riskiramo kolaps civilizacije. Ovo upozorenje istaknuto je još prije 46 godina u poznatoj studiji „Granice rasta“  (Meadows. i dr., 1974:97.). Kako su rezultati ove studije često bili osporavani, potrebno je istaknuti da su novija istraživanja australskog fizičara Turnera (2014) potvrdila njihovu ispravnost.  Prema Wahlu (2016:27), da bi se izbjegnuo rizik globalnog kolapsa, potreban je  „usklađeni globalni odgovor koji nije ništa manje od transformacije civilizacije“.  Drugim riječima, uspostavu nove civilizacije.  Za tu novu civilizaciju najčešće se koriste dva naziva: regenerativna (Wahl, 2016:27) ili ekološka (Korten, 2017). U ovom tekstu koristi se naziv regenerativna civilizacija.

Pojam „regenerativan” dolazi od latinske riječi regeneratus koji znači „iznova kreirati“. U Websterovom riječniku, glagol regenerate odnosi se na nešto što je „ponovno stvoreno“, odnosno „obnovljeno u bolje ili vrijednije stanje“. Sukladno tome pojam regenerative opisuje procese obnavljanja ili revitalizacije izvora energije i materijala te stvaranja održivih sistema koji integriraju potrebe društva s integritetom prirode. Pojam „civilizacija“ odnosi se na kompleksna društva koja posjeduju niz specifičnih socio-političko-ekonomsko-kulturnih obilježja.

Iz navedenog proizlazi kako se sintagma regenerativna civilizacija odnosi na  društva koja transformacijom društvenih i ekonomskih sistema stvaraju uvjete za unapređenje zdravlja ekoloških sistema planete, koji povratno podupiru napredak čovječanstva. Riječju, regenerativna civilizacija predmnijeva sklad između čovječanstva i prirode. Sukladno tome, pojam regenerativni razvoj odnosi se na su-evoluciju društvenih i ekoloških sistema.  Primjerice, posredstvom energetske i društvene tranzicije prema obnovljivim izvorima energije, ekološkoj poljoprivredi, kao i redizajna transportnog sistema, regenerativni model razvoja omogućuje radikalno smanjivanje emisije stakleničkih plinova kao i drugih oblika pritiska na prirodne resurse i ekosisteme, te tako omogućiti njihovo ozdravljenje. Ozdravljenje ekoloških sistema povratno utječe na unapređenje zdravlja društva.

Dok je najviši cilj održivog razvoja zadovoljiti temeljne ljudske potrebe današnjih generacija, a da se pritom ne ugrozi mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe, krajnji cilj regenerativnog razvoja je ozdravljenje i unapređenje društvenih i ekoloških sistema. Riječju, cilj regenerativnog razvoja je stvaranje boljeg svijeta, svijeta koji omogućuje procvat svih oblika života (Wahl, 2017).

Konture obrisa regenerativne civilizacije sadržane su u Ciljevima održivog razvoja.

CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA UN 2030 IMAJU POTENCIJAL NASTANKA REGENERATIVNE CIVILIZACIJE.

U preambuli Rezolucije Opće skupštine UN o Ciljevima održivog razvoja (UN, 2015) navode se elementi transformacijske vizije budućnosti čovječanstva. Jedna od najvažnijih elemenata te vizije odnosi se na to da „Zamišljamo svijet u kojem … čovječanstvo živi u skladu s prirodom…“.  To znači da Ciljevi održivog razvoja (COR) sadrže potencijal razvoja regenerativne civilizacije.

U izvještaju Transformations to Achieve the Sustainable Development Goals koji je pripremilo više od 60 autora i 20 organizacija zaključuje se kako ostvarivanje COR-ova do 2030. zahtijeva „duboku transformaciju“ na svim razinama i u svim područjima čovjekovih aktivnosti, te usvajanje novih društvenih vrijednosti i normi (TWI2050, 2018:12).  Tezu o nužnost transformacije za ostvarivanje COR-ova zastupaju i članovi SDG Transformations Forum (skupine neovisnih istraživača i institucija posvećenih ubrzavanju procesa promjena). Prema njihovom mišljenju nužno je razlikovati tri osnovna oblika promjena (vidi Tablicu 1).

Tablica 1. Osnovni oblici promjena

Oblici promjena Razlikovni  elementi Postupne Reforme Transformacija
Ključno pitanje Kako možemo učiniti više istog?Radimo li dobro? Koja pravila bismo trebali oblikovati? Koje strukture i procese trebamo? Kako da to razumijemo?Koja je svrha?Kako znamo što je najbolje?
Svrha Unaprijediti učinak Razumjeti i promijeniti sistem i njegove dijelove Inovirati i oblikovati prethodno neslućene mogućnosti
Moć i odnosi Potvrditi postojeća pravila Podvrgnuti pravila  reviziji Omogućiti preispitivanje problema  s ciljem oblikovanja novog načina razmišljanja o moći
Logika djelovanja Implementacija projekta Izrada i testiranje prototipova rješenja Eksperimentiranje
Arhetipske akcije Kopiranje, dupliciranje i oponašanje Promjena pravila, podešavanje, prilagodba Kreiranje vizije, invencija eksperimentiranje
Alati Pregovaranje Medijacija Zamišljanje budućih mogućnosti

Izvor: SDG Tranformation Forum

Postupne promjene. Kao što proizlazi iz etimologije naziva, usmjerene su na kopiranje i oponašanje postojećih rješenja radi unapređenja učinka. Pošto se, da parafraziramo Einsteina „problemi ne mogu rješavati s istim načinom razmišljanja“ dosezi ove vrste promjena vrlo su ograničeni.

Reforme. Ovo je uobičajen i poznat oblik promjena. Na razini institucija reforme se odnose na promjenu pravila po kojima one funkcioniraju (npr. reforma zdravstva, pravosuđa i sl.). Na razini organizacije  za ovu vrstu promjena koristi se naziv „restrukturiranje“. S obzirom na usmjerenost organizacijskih napora, moguće je razlikovanje operativne, financijske, vlasničke, kadrovske i organizacijske oblike  restrukturiranja. U Tablici 1 se navodi kako se ova vrsta promjena provodi s ciljem  „razumijevanja i promjene sistema“. Nažalost, zbog dominacije fragmentarnog načina razmišljanja koje je usmjereno na analizu dijelova, a ne cjeline, u praksi najčešće izostaje ključni preduvjet njihova uspjeha: razumijevanje sistema. Posljedično, poduzimaju se intervencije u strukturi sistema (tzv. strukturne promjene), bez prethodnog ostvarivanja dubljeg razumijevanja strukture i načina funkcioniranja sistema. Osim toga, ova vrsta  intervencija usmjerena je na ostvarivanje strukturnih promjena (pravila, politika, uloga, odnosa) unutar istih ciljeva i temeljnih postavki, odnosno istog načina razmišljanja, zbog čega su njihovi dosezi ograničeni.

Transformacija. Premda se ova vrsta promjena često spominje u  kontekstu provedbe COR-ova ona još uvijek nije dovoljno objašnjena. Za razliku od prethodna dvije vrste promjena ključno obilježje transformacije odnosi se na promjene načina razmišljanja. Transformacija obuhvaća promjene svjetonazora (od mehanicističkog prema ekološkom), paradigme (npr. od neoklasične ekonomske paradigme prema paradigmi „nove ekonomije“), kao i promjenu sistema vrijednosti (npr. od materijalističkog prema nematerijalističkom). Promjena načina razmišljanja, kao i sustava vrijednosti, otvara prostor za radikalne inovacije u dizajnu sistema: npr. vezano za mijenjanje svrhe i ciljeva ekonomskog sistema (npr. od maksimizacije prema optimizaciji vrijednosti), strukture i odnosa među subsistemima (npr. od dominacije financija nad „realnom ekonomijom“ i društvom, prema korištenju potencijala financijskog sistema za tranziciju u regenerativnu civilizaciju). Promjena strukture i odnosa među subsistemima nužno će rezultirati redistribucijom moći (npr. od financija prema realnoj ekonomiji). Naposljetku, redizajn sistema rezultira promjenama u operativnoj logici (npr. od eksploatacije prema njegovanju prirode), kao i svakodnevnom ponašanju dionika (npr. zaposlenika od pasivnog izvršavanja naredbi, prema preuzimanju odgovornosti i pokretanju inicijativa za rješavanje ključnih organizacijskih, ekoloških i društvenih problema).

Zbog kompleksnosti ekološko-društveno-ekonomskih izazova, kao i nužnosti urgentnog djelovanja, u procesu ostvarivanja COR-ova bit će nužno korištenje sve tri vrste promjena. Korištenje postupnih promjena i reformi trebalo bi čovječanstvu s jedne strane omogućiti stvaranje preduvjeta, a s druge strane kupiti vrijeme za provedbu sveobuhvatne transformacije. S tim u svezi  Weizsäcker i Wijkman, (2018.:18) navode kako zbog veličine i urgentnosti izazova s kojima je suočeno, čovječanstvo doista treba „plan izvanrednog stanja“ (crash plan).  Slične ideje zastupa i Silk (2016:10) koji navodi kako je uspješno prevladavanje izazova moguće posredstvom drastične transformacije ekonomije  koja se mora ostvariti brzinom kao u ratnim okolnostima. To znači da se svi dostupni društveni i ekonomski resursi, kao i industrijski kapaciteti moraju mobilizirati prema primarnim ciljevima povratka čovječanstva unutar planetarnih granica.

Brojnost COR-ova, njihova međuovisnost, kao i nužnost njihove provedbe na svim razinama društva (od pojedinca, preko organizacije/poduzeća, lokalne zajednice, regije, nacionalne, internacionalne /EU/, do globalne razine), kao i u svim područjima čovjekove djelatnosti (ekonomija, zdravstvo, obrazovanje, energetika, poljoprivreda…) rezultirali su razvojem koncepcije „transformacijskih sistema“ (Wadel, 2018). Naime, proces transformacije može se odvijati na razini pojedinog projekta, programa, organizacije, mreže ili sistema (vidi Tablicu 2).

Tablica 2. Različiti pristupi organiziranju djelovanja

Projekt Program Organizacija Mreža Sistem
Pravna struktura Jedna od mnogih aktivnosti Jedan od malog broja nizova aktivnosti Jedan pravni entitet Mnogo pravnih entiteta Nema pravnog entiteta
Organizacijska struktura Radna skupina Multi-projektni tim Hijerarhija Multi-čvorišna Difuzna
Logika organiziranja Zadatak Koordinacija Administriranje, upravljanje Koherencija Izranjajuća samo-organizacija
Vremenski horizont Kratak ============= =========== =======è Dugačak
Strateškauloga Taktička Strategija Vizija Usklađivanje Svrha

Izvor: SDG Tranformation Forum

Transformacijski projekt. Ovaj pristup često se koristi u IT sistemima, a odnosi se na promjene arhitekture mreže, hardveru, softvera, te u načinima pohranjivanja i pristupa podacima.

Transformacijski program. Riječ je pristupu koji povezuje (ili nastoji povezati) više transformacijskih projekata. Posljedično,  ključnim postaje koordinacija različitih projekata. Primjer transformacijskog programa je digitalna transformacija koja obuhvaća redizajn proizvoda, procesa i strategije radi korištenja prednosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Transformacija organizacije. Riječ je o holističkom procesu koji obuhvaća sve komponente organizacije: od koncepta, svrhe i vrijednosti, preko strategije i organizacije do operativne logike.

Transformacijska mreža. Digitalna transformacija čini transparentnom razinu međuovisnosti između poslovnih subjekata. Iz toga proizlazi zaključak o nužnosti njihova umrežavanja (npr. u vidu clustera). Zbog visoke razine međuovisnosti članova mreže, svaka promjena/transformacija svakog od njih zahtijeva iniciranje procesa promjena/transformacije na razini čitave mreže.

Transformacijski sistem. SDG Transformation Forum predstavlja ilustrativan primjer transformacijskog sistema. Svrha SDG Transformation Foruma  je „ubrzati, razvijati i omogućiti nastanak i promjenu transformacijskih sistema“ u „službi procvata i planete i inkluzivnog i pravednog društva“, te poticati i omogućavati su-evoluciju društva i prirodnih sistema. Riječju, poticati oblikovanje regenerativnog društva i civilizacije. Transformacijski forum ima difuznu, fluidnu organizacijsku strukturu, koja nastaje posredstvom procesa samoorganiziranja.

 

REZULTATI ANALIZA FINANCIJSKIH I NEFINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA ČLANICA HRPSOR-a

Odlično je, kako da bude još bolje?

japanska poslovna filozofija

Citirana izjava odražava odnos autora prema analiziranim izvještajima. Model evolucije strategije održivosti (Cimeša i Pavlović, 2017) obuhvaća pet faza: poricanje, udovoljavanje, DOP, net pozitivna i regenerativna. Iz modela proizlazi kako su društveno odgovorna poduzeća u odnosu na poduzeća na nižoj razini razvoja ostvarile napredak (odlično je). No, postojanje viših razina razvoja ukazuje na mogućnost (kao i potrebu) njihova daljnjeg napredovanja (kako da bude još bolje).

Na osnovu pretraživanja mrežnih stranica članica HR PSOR-a (koje je provedeno tijekom 19. i 20. lipnja 2018.) prikupljeno je 15 nefinancijskih, 8 financijskih izvještaja, kao i 10 izjava o misiji i vrijednostima.

Kao referentni okvir za analizu prikupljenih izvještaja i izjava o vrijednostima korišten je model evolucije organizacije (Laloux, 2014:39-45) koji obuhvaća sljedeće razvojne faze:

  • Crvena. Organizacije na ovoj razini razvoja smatraju kako je svijet beskonačan izvor vrijednosti. Osim toga svijet predstavlja neprijateljsko okruženje u kojem vlada nasilje i nepovjerenje. Sukladno tome odnosi u društvu uspostavljaju se po principu moći, a svako brine samo za sebe. Odluke o tome što je ispravno ili pogrešno u organizaciji donosi šef. U organizacijama na ovoj razini razvoja ne postoji formalna organizacijska struktura, ni definiran sustav vrijednosti, pa kulturu tih organizacija obilježava stalna demonstracija moći „gornjih“, kao i strah „donjih“ .
  • Organizacije na ovoj razini razvoja smatraju kako je svijet nepromjenljiv, razumljiv i kontrolabilan. To je svijet u kojem se najviše cijeni stabilnost. Posljedično inovacije i kritičko razmišljanje u takvim organizacijama nisu na cijeni. Ove organizacije smatraju kako su ljudi uglavnom lijeni, nepošteni i nedovoljno inteligentni. Stoga im trebaju jasne zapovjedi, kao i kontrola njihove provedbe. Sukladno tome, dominantan stil upravljanja je „zapovijed i kontrola“. Da bi stvari u organizaciji funkcionirale, nužna je uspostava hijerarhijske strukture s neprekinutim lancem zapovijedanja, precizno definiranim ulogama i odgovornostima, kao i niz organizacijskih normi i standarda ponašanja. Najvažnije vrijednosti u ovom tipu organizacije su stabilnost, poštivanje organizacijskih normi ponašanja, red i predvidljivost. Ključno obilježje organizacijske kulture jantarnih organizacija je konformizam.
  • Narančasta. Ova vrsta organizacija polazi od postavke o tome kako je svijet kompleksan mehanizam koji funkcionira u skladu s fizikalnim zakonima (riječ je o mehanicističkom svjetonazoru). Odražavajući trenutak i kontekst nastanka tog svjetonazora (17. do 18. stoljeće), ova vrsta organizacija polazi od postavke da je svijet pun mogućnosti i prilika koje treba iskoristiti (zato se uz ove organizacije vezuje razvoj strateškog upravljanja). Sukladno tome, inovacije postaju poželjne. Najvažniji cilj ovih organizacija je  pobijediti konkurente (biti lider), te ostvariti rast i profit. Dominantni stil upravljanja je „predvidi i kontroliraj“. Prevedeno na suvremenu menadžersku terminologiju riječ je o „upravljanju pomoću ciljeva“: menadžeri postavljaju ciljeve na razini organizacije, nakon čega slijedi njihovo raspoređivanje „s vrha prema dolje“.  Tamne strane ove vrste  organizacija su korporativna pohlepa, kratkoročna orijentacija, pretjerano zaduživanje, pretjerana potrošnja, bujanje ekonomskih nejednakosti te neodgovorna eksploatacija planetarnih resursa i ekoloških sistema. Najvažnije vrijednosti su uspjeh, inovacije, učinkovitost, konkuriranje, pobjeđivanje, profit i priznanja. Ključno obilježje organizacijske kulture je poduzetništvo.
  • Zelene ili društveno odgovorne organizacije nastaju kako reakcija na negativne društvene i ekološke posljedice djelovanja organizacija na narančastoj razini razvoja. Umjesto materijalističke (profit) i ekspanzionističke (rast) usmjerenosti, one zagovaraju nematerijalističku orijentaciju prema kojoj su odnosi važniji od kratkoročnih rezultata. Ova vrsta organizacija polazi od postavke kako su ljudi u suštini dobri te da se odnosi prvenstveno trebaju zasnivati na suradnji. Temelj suradnje su zajedničke vrijednosti. Dominanti stil je vođenje služenjem (servant leadership). To znači da lideri trebaju biti u službi dionika: kupaca/klijenata, zaposlenika, društva, i vlasnika. Najčešće vrijednosti zelenih organizacija su zajednica, komunikacija, suradnja, konsenzus, sklad, tolerancija, integritet, poštovanje, otvorenost i jednakost.

Analiza prikupljenih izjava o vrijednostima pokazala je kako su najčešće spominjane sljedeće vrijednosti:

1.      Izvrsnost2.      Integritet3.      Odgovornost4.      Poštovanje/uvažavanje 5.      Kupci/korisnici6.      Timski rad7.      Transparentnost8.      Inovativnost

 

Usporedbena analiza ukazuje na djelomično preklapanje između liste i vrijednosti zelene organizacije (detaljne analize može svaka organizacija napraviti za sebe). No, još važnija je činjenica da zelene organizacije doista koriste vrijednosti kao orijentire pri odlučivanju – za razliku od narančastih organizacija koje ih najčešće koriste kao PR alat, dok jantarne organizacije o njima  najčešće ne razmišljaju.

U narednom koraku napravljena je analiza sadržaja pisama predsjednika uprava. Naime, pisma predsjednika/predsjednica uprave, posebno vezano za izbor tema i ključnih poruka obično odražavaju kulturu organizacije, odnosno njen stvarni sustav vrijednosti. U pismima predsjednika uprava analiziranih poduzeća najčešće spominjana tema su „rezultati“.  No, umjesto očekivanog spominjanja modela „trostrukih rezultata“ (tj. poslovnih, društvenih i ekoloških), u pismima se navode samo poslovni rezultati: prihodi i/ili dobit. Ciljevi održivog razvoja spominju se samo u tri slučaja, a klimatske promjene samo u jednom. Planetarne granice se ne spominju ni u jednom pismu, uostalom kao ni u jednom izvještaju.  Ni jedan predsjednik uprave u svom pismu nije se pozvao  na organizacijske vrijednosti i poslovnu filozofiju kao referentni okvir za donošenje odluka. U fokusu pisama (kao i u izvještajima) je stanje u industriji (i/ili na tržištu) koje se najčešće promatra kroz prizmu „mogućnosti/poslovnih prilika“.

Analiza sadržaja pisama predsjednika/predsjednica uprava pokazuje da se u fokusu njihove pozornosti nalaze dioničari i kupci (dok se ostalim kategorijama dionika posvećuje manja pozornost). Iz analize proizlazi i zaključak o nedovoljno široko protegnutoj prostorno-vremenskoj  perspektivi čelnih ljudi analiziranih poduzeća (zbog nedovoljne usmjerenosti na stanje i trendove u društvu, kao i u okolišu).

Karakteristična obilježja analiziranih poduzeća vidljiva su iz nekoliko sljedećih citata:

*„kroz proizvodni program … započeli smo s pilot projektom analize životnog ciklusa proizvoda (LCA – Life Cycle Assessment) s ciljem prepoznavanja prikladnih područja za smanjenje negativnih utjecaja na okoliš“. Ovaj citat ukazuje na to da je riječ o koncepciji ekološke učinkovitosti. No, Mc Donough i  Braungart (2018) smatraju kako je „na prvi pogled, koncepcija eko-učinkovitosti vrijedna divljenja, pa čak i plemenita, ali to ne može biti uspješna strategija na duži rok, jer ne dopire dovoljno duboko. Djeluje unutar istog sustava koji je izazvao probleme, samo ih usporava moralnim zabranama i kaznenim mjerama. Eko-učinkovitost je malo više od iluzije promjene.“

* „Posebnu  važnost  pridajemo  uvođenju  novih zaposlenika u posao i transferu zaposlenika na nova radna mjesta prilikom lateralnih rotacija posla. Svi zaposlenici imaju strukturirani  program uvođenja u posao, a uz podršku i vodstvo iskusnih kolega uključuju se u radni proces u kojem  postepeno  preuzimaju  konstruktivne  i odgovorne  zadatke.“ Proces uvođenja novih zaposlenika (eng. onboarding) predstavlja oblik treninga koji im omogućuje da razumiju i bolje se snađu u novom okruženju. Stoga ga je, prema Chouinard (2006: lok. 988) nužno iskoristiti za upoznavanje pridošlica ne samo s tehničkim detaljima radnog mjesta, nego i s filozofijom kompanije pomoću koje se ostvaruje operacionalizacija kompanijskih vrijednosti u svim ključnim poslovnim procesima. U Patagoniji su, u skladu sa svojim specifičnostima, razvili poslovnu filozofiju za procese dizajna, proizvodnje, distribucije, upravljanja imidžom kompanije, upravljanja ljudskim resursima, financija, menadžmenta, kao i o odnosu prema prirodi. Upoznavanje svakog zaposlenika s kompanijskom filozofijom bitno je kako bi oni posjedovali znanja o „ispravnom smjeru, umjesto da slijepo provode rigidni plan ili čekaju naređenja šefa“.

* u izvještajima se aktivnosti poduzeća obično klasificiraju u tri skupine: društvena, ekonomska i okolišna kategorija. Prisutnost ovakve prakse u brojnim poduzećima širom svijeta naveo je Sanford (2018) na zaključak o tome kako „Tvrtke traže i implementiraju rješenja s istim fragmentiranim umom kojim su, prije toga, izazvale probleme. Nema pomaka u tome kako misle, jedini je pomak o čemu razmišljaju.“
U skladu s inicijalnim planom,  u fokusu analize izvještaja trebala je biti usklađenost djelovanja poduzeća članica HR PSOR-a s COR-ovima. No, analiza je pokazala kako su COR- ove spomenula sljedeća poduzeća: Ericsson Nikola Tesla (ETK), HEP, Hauska & Partner, AD Plastik grupa i Dukat i to na različite načine.

Ova činjenica potvrđuje ocjenu o nedovoljnoj široko protegnutoj prostorno-vremenskoj perspektivi analiziranih poduzeća. Stoga su za potrebe ovog rada autori na primjeru ETK odlučili ilustrirati pristup usklađivanju djelovanja poduzeća sa COR-ovima.

U nefinancijskom izvještaju, kojim ETK još jednom potvrđuje status lidera na području društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj,  navodi se svih 17 COR-ova  uz opis primjera o tome koje aktivnosti poduzeće poduzima u njihovom ostvarivanju. Pritom se ističe kako ICT, odnosno digitalna transformacija, predstavljaju ključni preduvjet za ostvarenje svih 17 Ciljeva. U nastavku nefinancijskog izvještaja ETK navodi se kako je strategija održivosti i društveno odgovornog poslovanja ključni dio poslovne strategije. U tom kontekstu spominje se niz inicijativa (kao što su npr. pametan i održiv grad, razvoj kružnog gospodarstva, obrazovanje, promicanje različitosti i uključivosti i sl.), kao i projekata (centralni informacijski sustav zdravstva, zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra).

Kako „živimo u vrijeme kontinuiranih i ubrzanih transformacija“ proces učenja postaje ključni preduvjet opstanka i razvoja poduzeća, kao i društva u cjelini. Naime, život u vrijeme transformacija nužno predmnijeva razvoj sposobnosti promjene načina razmišljanja, pa se u Izvještaju ističe da je ETK „organizacija koja uči“, a osim individualne razine, proces učenja odvija se i na razini organizacije.

Autori žele istaknuti potrebu  da ETK nastavi razrađivati model korištenja COR-ova kao referentnog okvira za integraciju strategije održivosti i poslovne strategije. Osim toga, ključne kompetencije ETK u području digitalizacije mogle bi poslužiti kao pomoć i podrška u digitalnoj transformaciji Hrvatske. Naime, proces digitalne transformacije ubrzano mijenja način odvijanja svih aktivnosti u društvu: od oblikovanja i implementacije javnih politika, preko načina vođenja poslovanja, do stila života pojedinaca (kao potrošača i građana). O  dosegnutoj razini razvoja procesa digitalizacije u  najnovijem  izdanju ‘smjernica za oblikovanje javnih politika’ (eng. policy brief) IIAS (2018) navodi se kako se svakog dana u svijetu pošalje 207 milijardi e-poruka (prosječno 30 e-poruka po stanovniku), obavi 4,2 milijardi pretraživanja pomoću Googla, te obavi 152 milijuna poziva putem Skypea.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Čovječanstvo se doista nalazi na raskrsnici. Nastavak dosadašnjeg modela društveno ekonomskog razvoja dovest će do iscrpljivanja i kolapsa ekoloških sistema, što će povratno djelovati na kolaps civilizacije. Stoga je nužno napraviti radikalni zaokret. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju konceptualni okvir za promišljanje i provedbu takvog zaokreta.

Provedba COR-ova zahtijevat će istinsku transformaciju na svim razinama i svim segmentima hrvatskog društva. Uvodno spomenuta promjena svjetonazora od mehanicističkog prema ekološkom predstavljat će svojevrsni „kopernikanski obrat“,  preokret u našem razumijevanju svijeta i našeg (čovjekovog) mjesta u njemu. Riječ je o ogromnom kognitivnom preokretu koji će imati praktične posljedice glede redizajna svih ključnih društvenih i ekonomskih sistema i  institucija. A redizajn sistema, kao što znamo, uvijek rezultira promjenama uloga i pozicija, odnosno preraspodjelom moći.

Analiza izvještaja članica HRPSOR-a ukazala je na nedovoljno poznavanje i korištenje COR kao referentnog okvira za promišljanje integralne strategije razvoja, kao i na izostanak korištenja proklamiranih vrijednosti kao podloga za odlučivanje.

Iz navedenog proizlazi preporuka o tome da članice HR PSOR-a  pokrenu proces transformacije svojih organizacija, kao i hrvatskog društva u cjelini.

Miljenko Cimeša, Društvo za organizacijsko učenje Hrvatske,  Zaostroška 1, Zagreb , miljenko.cimesa@solcroatia.org

i

Andreja Pavlović, Hauska & Partner, Ilica 246a , Zagreb, andreja.pavlovic@hauska.com

Stručni rad je preuzet iz Zbornika radova s 10. Konferencije o društveno odgovornom poslovanju – DOP, HRPSOR u partnerstvu s HGK, studeni, 2018.

Naslov je prilagođen uređivačkoj politici portala www.odgovorno.hr

 

REFERENCE

Chouinard., Y. (2006.) Let my people go surfing,  The Education of a Reluctant Businessman, Penguin Books, Kindle edition

Cimeša, M. i Pavlović, A. (2017.), Provedba ciljeva održivog razvoja u Hrvatskoj – izazovi i perspektive, 9. Konferencija o društveno odgovornom poslovanju HRPSOR,.

Dellinger,D. (2018) Change the Worldview, Change the World, https://www.kosmosjournal.org/kj_article/new-cosmology-and-social-justice/

Guardian (2018) The Guardian view on climate change: a global emergency,  https://www.theguardian.com/commentisfree/2018/oct/08/the-guardian-view-on-climate-change-a-global-emergency?utm_source=NEW+Weekly+Briefing&utm_campaign=86febf2fdd-Carbon_Brief_Weekly_12_10_2018&utm_medium=email&utm_term=0_b6e0a2d2ef-86febf2fdd-303544441&ct=t%28Carbon_Brief_Weekly_12_10_2018%29&goal=0_b6e0a2d2ef-86febf2fdd-303544441

Holthaus, E. (2018) U.N. climate report shows civilization is at stake if we don’t act now, https://grist.org/article/scientists-calmly-explain-that-civilization-is-at-stake-if-we-dont-act-now/ (pristupljeno 10.10.2018.)

Korten, D. (2017) Ecological Civilization and the New Enlightenment, https://davidkorten.org/ecological-civilization-new-enlightenment/

IIAS (2018) Digitalization will transform the global economy http://www.iiasa.ac.at/web/home/resources/publications/IIASAPolicyBriefs/pb20.html

IPCC (2018), Global Warming of 1.5 °C, Summary for Policymakers, http://www.ipcc.ch/report/sr15/ (pristupljeno 9.10. 2018.)

Laloux, F. (2014.), Reinventing organizations, How to create organizations  inspired by the next stage of human consciousness, Nelson Parker, Brussels

Lauterwasser, B.D.  (2017)  The Collapse of Global Civilization Has Begun, https://medium.com/@FeunFooPermaKra/the-collapse-of-global-civilization-has-begun-b527c649754c, (pristupljeno 13.10.2018.)

Mc Donough, W. i  Braungart, M. (2018), „Zašto biti ‘manje loš’ ne znači biti dobar“, poglavlje iz knjige „Cradle to Cradle: Remaking the Way We Make Things“, časopis qLife No 3/ Vol X

Meadows, D.H.; Meadows, D.L.; Randers,J.; Behrens lll, W.W. (1974) Granice rasta, Stvarnost

Ministry of Education and Culture, (2016), Meaningful in Finland, Action Plan

Prime Minister’s Office (2017), Government Report on the implementation of the 2030 Agenda for Sustainable Development Sustainable Development in Finland – Long-term, Coherent and Inclusive Action

Regenerativni dizajn  https://en.wikipedia.org/wiki/Regenerative_design

Sanford, C. (2018.), P&G: Primjer novog poslovnog uma,  časopis qLife

SDG Transformation forum (2018) https://www.transformationsforum.net/transformation/ (pristupljeno 1.9.2018)

Silk, E. (2016), Climate Mobilization Victory Plan, https://www.theclimatemobilization.org/victory-plan/ (pristupljeno 8.9.2016.)

Turner, G. (2014) ) ‘Is Global Collapse Imminent?’, MSSI Research Paper No. 4,  Melbourne Sustainable Society Institute, The University of Melbourne. https://sustainable.unimelb.edu.au/publications/research-papers/is-global-collapse-imminent (pristupljeno 15.6.2016.)

TWI2050 -Th­e World in 2050 (2018). Transformations to Achieve the Sustainable Development Goals. Report prepared by ­the World in 2050 initiative. International Institute for Applied Systems Analysis (IIASA) http://www.iiasa.ac.at/web/home/research/twi/Report2018.html (pristupljeno 8.8 2018.)

UN Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development (2015) https://sustainabledevelopment.un.org/post2015/transformingourworld, (pristupljeno 29.8.2016.)

Wadel, S. (2018), The New Frontier: Transformtion systems, Reos Review, SDG Edition, https://reospartners.com/publications/reos-review-2018/ (pristupljeno 25.8.2018)

Wahl, D.C. (2017) Regenerative (R)evolution: reclaiming humanity’s oneness with nature https://medium.com/insurge-intelligence/regenerative-r-evolution-f1058a975e96  Zbog važnosti teme najnoviji broj časopisa qLife posvećen je temi „Uspon regenerativnog društva“.

Wahl, D.C. (2016) Designing Regenerative Culture, Triarchy Press

Weizsäcker, von E.  i  Wijkman, A.  (2018) Come On: Capitalism Shorttermism Population  and the Destruction of the Planet, Rimski klub

 

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava