ODRAST – nova važna riječ, novi imperativ! Treba li nam toliko rasta? Ili trebamo manje trošiti, pravednije dijeliti…

degrowthday_logo_V1_notext-01

Knjigu pod naslovom “Odrast. Pojmovnik za novu eru” napisali su Giacomo D’Alisa, Federico Demaria i Giorgos Kallis, čiji je prijevod objavljen i u Hrvatskoj.  

Nova je to i važna riječ, engleski je termin degrowth.

O čemu je riječ? Rast… ne-rast… od-rast!

Već je 1972. francuski socijalni filozof i novinar André Gorz postavio pitanje: “Je li ravnoteža na Zemlji, za koju je ne-rast, pa čak i od-rast materijalne proizvodnje nužan preduvjet, spojiva s nastavkom kapitalizma?”

Poslije su objavljeni mnogi spisi s područja bioekonomije, koji također upozoravaju na opasnosti što ih ekonomski rast donosi biosferi i ljudima općenito…

Početkom ovog, XXI. stoljeća pojavljuje se sintagma održivi razvoj. Prema mišljenju zagovornika odrasta, to je oksimoron, jer izgradnja obnovljivih izvora energije još uvijek iziskuje upotrebu ogromne količine fosilnih goriva. (Možda Kinezi gledaju malo dalje u budućnost: znaju koliko je golema stopa njihova doprinosa klimatskim promjenama pa počinju istraživati nove izvore energije na Mjesecu!)

Sljedeći je paradoks to što izgradnja prljave industrije i GMO plantaže povećavaju BDP, a kultiviranje malog obiteljskog vrta iza kuće ga službeno smanjuje! Rast je zapravo nedjelotvoran.

U bogatim zemljama “štetno” bogatstvo povećava se brže od “korisnog” bogatstva!

Cijena rasta je pozamašna narušeno zdravlje, mnogo neplaćenog prekovremenog rada, prometni kolaps i sve veće zagađenje. Bolno je očita korelacija između ekonomskog rasta i emisije ugljičnog dioksida.

I sad dolazimo do psihološki najžalosnije činjenice – rast ne povećava sreću! Nakon što su u ekonomski jakim zemljama temeljne potrebe čovjeka zadovoljene, nastavlja se jurnjava za sve većim prihodima koji se rasipaju na statusna dobra, na ono što naš narod pozna kao Matanove dvore. A zatim se pojavi gad koji sagradi vilu s katom više!

Ideja odrasta sastoji se u tome da „manje može biti više i ljepše“.

Ključni su pojmovi dijeljenje, jednostavnost života, suživot ljudi cijelog svijeta, skrb o svima i zajedničko dobro. Avangarda odrasta su Quechua Indijanci u Andama, čiji je termin sumak kawsay (španjolski: buen vivir, dobro življenje) postao svjetski poznat – a govori o društveno usmjerenom, ekološki balansiranom i kulturalno osjetljivom načinu života.

Ustavi Bolivije i Ekvadora prepoznaju pravo na prirodu. Potencijale ekosustava proglasili su javnim dobrom, koje nikad ne može postati privatnim. Medijski pomno praćeni Rat za vodu u Cochabambi u Boliviji, s obilježjima pravog pučkog ustanka, bio je 2000. naizgled pobjeda naroda, ali kad se prašina slegla, i dalje najsiromašniji ondje imaju problema s pristupom pitkoj vodi. A da se povijest ponavlja, pokazuje i to što je gandhijevska ideja ekonomije stalnosti opet aktualna.

U Belgiji i Švedskoj tinejdžeri sve više prosvjeduju na ulicama, a njihove parole prenose se društvenim mrežama. “Dok mediji raspravljaju o Trumpovoj kosi i glumcima, mi izostajemo iz škole kako bismo osigurali vlastitu budućnost.” “Ne postoji planet B.” “I dinosauri su mislili da imaju vremena.” A za izostanak iz škole zbog prosvjeda dobivaju ispričnicu!

U Španjolskoj su milijuni ljudi u 58 gradova danima protestirali protiv sustava koji povećava bogatstvo najbogatijih i siromaštvo najsiromašnijih (pokret Indignados), u SAD-u, Britaniji i još 80 zemalja (u ukupno 951 gradu diljem svijeta) to je pokrenulo pokret Occupy.

Ray Dalio: „Radimo ne tome da kolač bude dobro podijeljen i dovoljno velik!“

Američki multimilijarder i filantrop Ray Dalio (1949.) osnivač je Bridgewater Associatesa, jednog od najvećih hedge fondova u svijetu. Autor je knjige “Principles” (objavljene 2017.), koja je bila na prvom mjestu liste bestselera New York Timesa i Amazonova poslovna knjiga godine. Ubrajaju ga među 50-ak najutjecajnijih osoba današnjice. Citiram ga:

“Mislim da većina kapitalista ne zna kako podijeliti ekonomski kolač. (A ja bih rekao da ne želi. Dalio kao dobar komunikator zna da ono “ne zna” zvuči pristojnije od onog mog “ne želi” i da daje priliku za časno primirje. Op. P. Z.) S druge strane, većina socijalista doista ne zna kako kolač napraviti dovoljno velikim. (Mi odrasli u tzv. socijalističkom društvenom uređenju moramo priznati da je tako, osobito jer nas i danas na to podsjećaju situacije u Venezueli, Sjevernoj Koreji, Kubi. Op. P. Z.)

Nalazimo se, dakle, na raskrižju: ili će ljudi različitih ideoloških sklonosti udružiti napore kako bi vješto preobrazili sustav na nov način da kolač, istovremeno, bude i dobro podijeljen i dovoljno velik; ili ćemo se suočiti s velikim sukobom u kojem će gotovo svi stradati, a kolač će se smanjiti.”

Poruka iz predivne knjige “Malo drvo”

Forrest Carter u predivnoj knjizi “Malo drvo” opisuje što o raspodjeli bogatstva govori mudrost Cherokee Indijanaca: “Samo ti-bi, pčela, posprema u zalihe više nego što joj treba i zato od nje kradu medvjed i rakun… i Cherokee. Tako je i s ljudima koji su halapljivi i sebi grabe više nego što je njihov dio. Oni će živjeti da im to netko drugi uzme. Oko toga će voditi ratove… upuštat će se u duge rasprave kako bi prisvojili više nego što je njihov dio. Tvrdit će da njihova zastava potvrđuje njihovo pravo da to čine. I ljudi će ginuti zbog riječi i zastave… ali to neće promijeniti zakone Puta.”

Predrag Zarevski

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava