Majčin dan obilježava se druge nedjelje u svibnju! Majčin dan i Međunarodni dan žena te njihova simbolika u društvu donekle su različiti. Prvi praznik veliča ulogu majke i čuvarice obitelji, dok drugi zastupa ravnopravnost žena općenito, a posebno u procesu i na tržištu rada. Ali su im sudbine u “muškom društvu” nažalost nekako slične – teške. Puno je znoja, a i krvi proliveno za svaki progresivni korak naprijed, da žene postanu ravnopravne i poštovane.
Anna Jarvis, utemeljiteljica Majčinog dana
“Majka” Majčinog dana bila je Anna Jarvis iz SAD. Rođena 1864. godine u Zapadnoj Virđiniji u obitelji metodističkog svećenika. Anna je bila vezana uz majku, kao i njezina slijepa sestra Elsinora. I zato, na drugu godišnjicu majčine smrti, u svibnju 1907., Anna je u svoj dom pozvala nekolicinu prijatelja – da se zajednički sjete i pomole za majku. Tada im po prvi put priopći svoju zamisao – da se ustanovi blagdan – Majčin dan, kojim bi se na dostojanstven način odavala počast svim majkama, njihovoj plemenitosti, žrtvi. Anna se sva predala tome, pisala je pisma osobama iz javnog života, kongresnicima, svećenstvu. I uspjela je:
- u svibnju 1908. održana je prva javna misa za sve majke i prva podrška Majčinom danu;
- blagdan su ubrzo prihvatile sve države SAD-a,
- a potom i američki Kongres, 1914.
Po Anninoj želji, blagdan je imao i svoj simbol – karanfil, kao znak čistoće majčine duše: bijeli posvećen umrlim majkama, a crveni u čast živućih.
Ali, na Aninu veliku žalost, blagdan je ubrzo komercijaliziran, izmišljeni su prigodni suveniri, čestitke … Anna je na to jednom kazala kako ljudi ne pišu pismo majci rukom – zbog lijenosti! Sa gubitkom izvorne ideje u realnom svijetu Anna se nije ni mogla ni htjela složiti i tu počinje drugi dio ove priče. Očekivan? No, svakako čudan i nepravedan.
Golemo zalaganje Anne da sačuva čistoću ideje
Pokušala je sudski zaštititi ime i dan blagdana (druga nedjelja u svibnju), no proces se otegao i na kraju ga je izgubila. Na konvenciji sljedbenica njezina pokreta, uz Majčin dan 1923., Anna je pred dvoranom javno prosvjedovala protiv potrošačkog “ruha” i prakse prodavanja bijelih karanfila. Neuspješno! Anna i njezina sestra su završile u zatvoru “zbog remećenja javnog reda”. Desetljećima kasnije Anna je rehabilitirana.
Na Majčin dan 1948., u bolnicu gdje je ležala stiglo joj je mnogo razglednica i čestitaka, što ju je opet ožalostilo – rukom pisanih pisama bilo je malo. Umrla je u dubokoj starosti, s navršene 92 godine, žalosna i siromašna, uz jetki komentar: “To nije ono što sam ja htjela; htjela sam da to bude dan osjećaja, spomena, iskazivanja časti, a ne dan profita. Žao mi je što sam potaknula tu ideju.”
No, u potrošačkom svijetu i mnogo drugog naliči tome: i Božić i Nova godina i Uskrs – posebno im se posvećuju i vesele trgovci.
Ana Jarvis ostaje istaknuto ime u spomenaru znamenitih i plemenitih ljudi svijeta. Polazeći od poruke aforizma: „Ljude cijenim po djelima i zalaganjima“, onda posebno. Umrla je žalosna, a svaka žalost je osobna, subjektivna. Možda je ispred te žalosti trebala staviti i neku radost zbog onog što je ipak uspjela: utemeljila je Majčin dan, kao posvetu časnom mjestu koje u društvu pripada majkama. Svake godine, u drugu nedjelju u svibnju, još jednom to javno osvješćujemo i slavimo.
Ideju o obilježavanju Majčina dana prije Anne imala je njezina zemljakinja Julia Ward Hove, 1872., ali ona nije bila tako inspirirana, snažna, uporni borac i organizator kao Anna. I dodatno tome, vrijeme još nije još bilo sazrelo.
Goran Tudor
odgovorno@odgovorno.hr
Konzultant i autor , utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, ali i planinar, inovator,
filantrop, slikar.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.