spot_img

Anna Jarvis, utemeljiteljica Majčinog dana, željela je sačuvati plemenitost simbolike

Simbolika Majčinog dana i Međunarodnog dana žena u društvu donekle je različita. Prvi praznik veliča ulogu majke i čuvarice obitelji, dok drugi zastupa ravnopravnost žena općenito, a posebno u procesu i na tržištu rada. Ali su im sudbine u “muškom društvu” nažalost nekako slične – teške. Puno je znoja, a i krvi proliveno za svaki progresivni korak naprijed, da žene postanu ravnopravne i poštovane.

Ana Jarvis, utemeljiteljica Majčinog dana, uložila je golem trud da sačuva njegovu izvornost.

“Majka” Majčinog dana bila Anna je Jarvis iz SAD. Rođena 1864. godine u Zapadnoj Virđiniji u obitelji metodističkog svećenika, Anna je bila vezana uz majku, kao i njezina slijepa sestra Elsinora. I zato, na drugu godišnjicu majčine smrti, u svibnju 1907., Anna je u svoj dom pozvala nekolicinu prijatelja – da se zajednički sjete i pomole za majku. Tada im po prvi put priopći svoju zamisao – da se ustanovi blagdan – Majčin dan, kojim bi se na dostojanstven način odavala počast svim majkama, njihovoj plemenitosti, žrtvi. Anna se sva predala tome, pisala je pisma osobama iz javnog života, kongresnicima, svećenstvu. I uspjela je: 

  • u svibnju 1908. održana je prva javna misa za sve majke i prva podrška Majčinom danu; 
  • blagdan su ubrzo prihvatile sve države SAD-a, 
  • a potom i američki Kongres, 1914.. 

Po Anninoj želji, blagdan je imao i svoj simbol – karanfil, kao znak čistoće majčine duše: bijeli posvećen umrlim majkama, a crveni u čast živućih. Ali, na Aninu veliku žalost, blagdan je ubrzo komercijaliziran, izmišljeni su prigodni suveniri, čestitke … Anna je na to jednom kazala kako ljudi ne pišu pismo majci rukom – zbog lijenosti! Sa gubitkom izvorne ideje u realnom svijetu Anna se nije ni mogla ni htjela složiti i tu počinje drugi dio ove priče. Očekivan? No, svakako čudan i nepravedan.

Golemo zalaganje da Anne sačuva čistoću ideje

Pokušala je sudski zaštititi ime i dan blagdana (druga nedjelja u svibnju), no proces se otegao i na kraju ga je izgubila. Na konvenciji sljedbenica njezina pokreta, uz Majčin dan 1923., Anna je pred dvoranom javno prosvjedovala protiv potrošačkog “ruha” i prakse prodavanja bijelih karanfila. Neuspješno! Anna i njezina sestra su završile u zatvoru “zbog remećenja javnog reda”. Desetljećima kasnije Anna je rehabilitirana. 

Na Majčin dan 1948., u bolnicu gdje je ležala stiglo joj je mnogo razglednica i čestitaka, što ju je opet ožalostilo – rukom pisanih pisama bilo je malo. Umrla je u dubokoj starosti, s navršene 92 godine, žalosna i siromašna, uz jetki komentar: “To nije ono što sam ja htjela; htjela sam da to bude dan osjećaja, spomena, iskazivanja časti, a ne dan profita. Žao mi je što sam potaknula tu ideju.” 

No, u potrošačkom svijetu i mnogo drugog naliči tome: i Božić i Nova godina i Uskrs – posebno im se posvećuju i vesele trgovci. 

Ana Jarvis ostaje istaknuto ime u spomenaru znamenitih i plemenitih ljudi svijeta. Polazeći od poruke aforizma: „Ljude cijenim po djelima i zalaganjima“, onda posebno. Umrla je žalosna, a svaka žalost je osobna, subjektivna. Možda je ispred te žalosti trebala staviti i neku radost zbog onog što je ipak uspjela: utemeljila je Majčin dan, kao posvetu časnom mjestu koje u društvu pripada majkama. Svake godine, u drugu nedjelju u svibnju, još jednom to javno osvješćujemo i slavimo.

Ideju o obilježavanju Majčina dana prije Anne imala je njezina zemljakinja Julia Ward Hove, 1872., ali ona nije bila tako inspirirana, snažna, uporni borac i organizator kao Anna. I dodatno tome, vrijeme još nije još bilo sazrelo.

Goran Tudor

odgovorno@odgovorno.hr

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img