Na Badnju večer, 24. prosinca 1914. godine, u rovovima na francusko-njemačkoj granici.
Mraz, bjelina snijega pod mjesečinom. Primirje. Svečana atmosfera.
Nijemci su počeli pjevati. Okitili su svoj bor kuglicama i šarenim vrpcama. Netko je viknuo na engleskom: „Happy Christmas!“. Francuzi i Englezi su dobili naredbu da budu oprezni… da to nije možda neka varka … uvod u napad?
Nijemci su pjevali jače i jače. „Haj, English! Come here! Happy Christmas!“. Na kraju se nekoliko Nijemaca diglo i pjevajući krenulo prema saveznicima. Ovi su se šokirali, a onda opustili.
Božić su vojnici proveli zajedno. Polnoćka na ničijoj zemlji, između dva reda rovova. Pjesma „Tiha noć“. Pjevalo se na desetke jezika; nikome to nije smetalo. Svi su pjevali o istome: mir, obitelj, dobrota, čovjek, Bog!
Jer svi su snovi ljudski isti!
Veselje je potrajalo. Cijelu noć i dan. Svečani Božić ljudske obitelji. Sutradan je odigrana i nogometna utakmica: 3 : 1 za Nijemce.
Tako je bilo dva, tri dana. Potom su se ljudi razdvojili i krenuli na „svoje strane“. Krenule su naredbe u ime viših ciljeva, odozgo. Počelo je pucanje. Nošeno nečijom dalekom političkom željom za pobjedom, moći, imperijalnim kolonijama, novcem.
Jedinstveni doživljaj, možda najljepši i zadnji u životu mnogih, bila je pobjeda malog čovjeka, jednostavnih dobrih ljudi.
***
A stoji li teza da smo, mi iz civilizacije homo sapiensa, uistinu zli, kako nekad sami sebe oštro kvalificiramo? Što misli o tome svjetski poznati mislilac Rutger Bregman? Osvrt o svemu tome priložio je za odgovorno.hr ugledni hrvatski znanstvenik dr.sc. Predrag Zarevski.
Pogledati članak o svemu tome OVDJE
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr
Prosinac 2021.
