spot_img

Goran Tudor: Osobna EKO-izjava 2020./2021. Vlastito iskustvo kao inspiracija!

Nakon prve EKO-izjave o dobrim ekološkim navikama i osobnom doprinosu održivosti (kraj 2019. ), kojom smo nas trojica – dr. sc. Mislav Ante Omazić, Matija Hlebar i Goran Tudor (autor članka), našoj dopovskoj javnosti predstavili osobne EKO-prakse i zalaganja, preostaje mi, dvije godine poslije, promotriti ono – koliko sam u tome napredovao?

Evo mog raporta. Uz napomenu – život mi je danas jednostavniji i bogatiji. Nema u ovoj temi kompliciranja i „filozofiranja“. Zalaganje za održivost dio je identiteta suvremenog čovjeka. 

RAZMIŠLJANJA KAO PLATFORMA 

Tijekom zadnjih godina priključio sam se stanovištima stručnjaka i osviještenog dijela javnosti da je klimatska kriza već ozbiljno započela i da civilizacija Zemljana uistinu kasni s globalnom protu-akcijom i prilagodbom. I, dodatno, da pretežito stanovništvo stoji po strani, odvojeno od biti stvari, ni približno dovoljno educirano na ovu temu. A sve što će se dalje sa klimom i svijetom događati, pogoditi će najviše masu „malih ljudi“! Pogledajte eko-navike svojih susjeda, kolega na poslu, posjetitelja javnih događanja, pa ćete sa lako složiti. I mislim još da svatko od nas „naprednih“ treba ponuditi vlastitu praksu okruženju na uvid. To donosi edukativan učinak, a može biti poticajem na priključivanje novih poklonika održivosti. Uočiš pozitivna iskustva drugih i kreneš i ti. 

Goran Tudor, u ambijentu zaštićenog krajobraza Savica-Šanci, Zagreb, 2020.

Razvoj mojih novih eko-postupaka temelji se na uvjerenjima. Učvrstio sam se u uvjerenju da ekonomski rast i razvoj koji podrazumijeva stalno veću proizvodnju i potrošnju, makar se trudio za nosi naslov „održivi razvoj“, neminovno vodi ka iscrpljivanju resursa Zemlje i sve većem otpadu, klimatskoj krizi. Intenzivno akcentiranje reciklaže i kružne ekonomije, kako to sada radi najveći broj vlada i EU, nije dovoljno jaka strategija, iako neka korist svakako postoji. Jedini pravi izlaz je u susprezanju. Treba nam pojednostavljenje života, s manje zaliha svega, s manje stvari u korištenju, što znači: manje novog nabavljati, stvari koje imamo – dulje koristiti, stvarima davati novu namjenu, stvari popraviti a ne odmah mijenjati novim, stvar proslijediti drugome na korištenje… Projektirati predmete tako da ostavljaju najmanji mogući eko-otisak. Pa pogledajte današnje bicikle –3 puta su teži od prijašnjih! Pogledajmo džipove i jednovolumenske automobile – zumirajte se samo na njihove gume, veličinu, i znat ćete zašto ostavljaju 40% veći ekološki trag od „običnih“ automobila (kako u kultnoj knjizi „Priručnik za hodače“ kaže Edo Popović). Živjeti jednostavnije! Može li se to u 21. stoljeću? Može li se ispuhati konzumerizam i odustati od mjerenja nacionalne uspješnosti samo rastom BDP. Naime, rast BDP-a ne kazuje ništa o „žrtvi“ – devastaciji prirode, osiromašenju resursa, zagađenju kopna-vode-zraka. Ne kazuje ništa o mukama i iskorištavanju mnogih nesretnih ljudi koji rade u nenormalnim uvjetima uz bijednu nadnicu… (pretežito u Aziji, africi, Latinskoj Americi). Nekritični rast (proizvodnje, potrošnje…) koji se već stoljećima mjeri stopom BDP, neminovno vodi povećanom otpadu i zagađenju i ništa dovoljnog se ne dade tu napraviti da se posljedice spriječe. Ali, postoji alternativa. Nasuprot tomu svijetu BDP-a i održivog rasta (svjesno ne kažem – održivog razvoja) je smjer koji nudi nova filozofija ODRAST (de-growth), koja podrazumijeva odbacivanje iluzije o rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti čovječanstva i poziv je na promišljanje proizvodnje i potrošnje koja će osiguravati čovjeku primjeren život i u granicama ekološke održivosti planeta. (Knjigu „Odrast/ Pojmovnik za novu eru“, možete nabaviti u Hrvatskom centru poslovne knjige, Zagreb, www.knjizaraum.hr) 

Autor u zaštićenom krajobrazu „Golubinjak“, Lokve, Gorski kotar, 2021.

***

Uzevši sve to u obzir, stojeći sučelice Zemlji i društvu, nastojim, zapravo, postići da mogu živjeti s manje svega (reduce), produljiti životno trajanje nekom predmetu procesom novog raznovrsnog korištenja (reuse) te vratiti ono potrošeno u novi ciklus upotrebe (recycle). 

Svi smo na početku učenja! Ne zaboravimo, prva klimatska konferencija UN-a održana je 1992. u Rio de Janeiru. Nekoliko decenija od tada – što je to prema trajanju čovječanstva!

DRUGA FAZA – NAPREDAK EKO-PRAKSE, NOVE NAVIKE 2020./2021.

  • Pri zamjeni automobila starog 8 godina drugim, mlađim, u 2020. odlučio sam se za klasu manje auto, za trećinu jeftinije od onog velikog. Manji automobil ostavlja kudikamo manji ekološki otisak. Nimalo me se ne dojme veliki, opremom nakinđureni, skupi automobili. Nije problem samo cijene, već i osjećaja – zašto svojim postojanjem toliko maltretiram majku Zemlju?!
  • Ovladao sam navikom ekonomične vožnje – držeći se prosječne brzine na autocesti do 130 km/sat, uz ciljanu potrošnju do 4,8 – 5,5, l/100 km

 

    karikatura Ivana Haramije Hansa „Domaće iz uvoza“

 

  • Konačno! Ispisao sam i tu listu naših obiteljskih dobavljača – izravnih proizvođača, OPG-a i malih seoskih proizvođača (koji prodaju višak proizvodnje koju ne mogu sami konzumirati). Zadovoljan sam, čak ponosan! Na našoj obiteljskoj listi ima ih 31 (pravne i fizičke osobe). Jedem zdravije, a pripomažem opstanak ruralne Hrvatske!!. Mnogo je takvih namirnica, od ulja i vina, graha, suhog mesa, soli, sira, mlinaca, lanenog i bućinog ulja, raznog mesa, jaja, brašna, krumpira, raznog voća i povrća … Sa mnom su slabe sreće veliki internacionalni trgovinski lanci. I ne mogu sakriti svoje ogorčenje saznanjem da neki uvoze i 90% svoje ponude Hrvatima (i pri tome „peru“ imidž parolama „Zeleni okusi Hrvatske“ i sl. O tome odlično govori karikatura iskričavog Ivana Haramije Hansa „Kupujte domaće iz uvoza“.
  • Kad god mogu kupujem u malim dućanima, sjedam u mali kafić, lokalnu gostionicu.  „… jer veliki će se sami za sebe pobrinuti“,  kako pjevaju Prljavci u vječnoj uspješnici, skladbi „Lupi petama“.
  • U ove dvije ljetne sezone nisam kupio ni komad „robice“ (radi tzv. „obnove garderobe“). Protekle zime jesam nešto, ali trebalo je. Uglavnom, imam odjeće i  obuće za mnoge buduće godine i godine. Ne zanimaju me one „nove kolekcije“! Modu definiram kao „pandemiju nekritičnog imitiranja“.

    Na Mrežnici, ljepotici rijeka, kolovoza 2021.
  • Sve one predmete koji mi više ne trebaju, koje ne koristim nekoliko godina, nastojim nekome darovati, da ih netko koristi više i dulje nego ja (alat, odjeća. uređaji…). Tek kad u tome ne uspijem, nosim stvar u reciklažno dvorište. 
  • Nedavno sam povadio svu garderobu iz ormara i položio po krevetima – i opet našao dosta toga čega je previše. Upravo slažem pošiljku ispravne odjeće za „Humanu novu“ ili neku drugu udrugu, koje će predati drugima koji su u potrebi. (Kad imaš puno odjeće i obuće, moraš imati velike ormare. Onda moraš imati velike sobe, pa veliki stan, zeza se s našim navikama čuveni autor izreka Dušan Radović.
  • Volim otići na sajam starina Hrelić (zagrebački buvljak; uh kako je tamo dobra atmosfera, svi opušteni, vedri). Odnesem tamo i darujem nekom simpatičnom prodavaču ono što mi ne treba. Ponekad kupim nešto posve originalno za sebe i svoje. Doprinesem da se produlji vijek korištenja nekoj stvari, da ne završi na otpadu.
  • Usavršio sam vještinu „minimalnog trošenja vode za ručno pranje posuđa“ i tuširanje. Shvatio sam da je najveći uzročnik prevelike potrošnje vode – jak mlaz, pa pazim da mlaz bude osrednji ili mali. Perem u lavabou istovremeno više predmeta (čaša, tanjura). Dok mi je gornji predmet u rukama, voda pada po onom donjem. Neke predmete ne treba prati već samo ručno isprati. Na primjer, šalica od čaja – što se može uprljati čajem! U perilicu stavljam samo ono zaprljano, masno, na ekonomični program. Itd. Itd. Tu sam vještinu naučio na sušnim Kornatima, kod kuma Zorana. Tamo vlada pravilo: svaka kap vode ima dvije namjene. Ruke se peru iznad lavora, a ta se voda kasnije koristi za cvijeće ili WC. Itd.
  • U vlastitom vrtu vikendice u Jablanovcu (neki kažu „botaničkom“ – toliko je velik i bogat!), nastojim kompostirati što više. S tim ciljem ne kosim travu svaki tjedan (kao u zapadnim filmovima), već pustim da trava malo poodraste, da količina za kompostiranje bude veća. Ove godine sam na lijehe vrta prevezao preko 15 kolica komposta starog 3 godine (koje je to gnojivo, i još eko!)

    U botaničkom vrtu Zavižan, Velebit, rujna 2021.
  • Ozbiljno sam odlučio brinuti o svom zdravlju, preventivno, što držim da je društveno odgovorna praksa. A ako se ipak imam razboliti, mogu barem kazati: „Ja sam svoje odradio, a ako me dohvati neka boleština, to je stvar više sile i statistike. Netko se mora razboliti.“ Kod liječnika idem onda kad ne moram, dakle – preventivno, svakih pola godine, godinu, tri godine (kako nalaže koji pregled.) Naravno, time je trošak kojeg činim zdravstvenom sustavu najmanji. A meni moje dobro zdravlje najizglednije! (sve je OK, hvala nebesima)
  • S istim ciljem u 2021. pojačao sam rekreaciju i vježbanje. Svakodnevna jutarnja vježba (45 -60 min); traje to bez prekida od ranog proljeća. Učestalo brzo hodanje – preko 12.000 koraka, realizirano u 2021. 80-ak puta. U 2021. u planu je 40-ak dana planinarenja (do 10.9. – imam ih 33). Uživamo i zdraviji smo! Bez brige; ne potrošim ja sve svoje vrijeme na rekreaciju; ima ga dosta i za rad i stvaranje, druženje. (moj skromni životni učinak možete očitati i na portalu M.E.P. Hrvatskog centra poslovne knjige kao pokretača M.E.P.-a, menadžera, predavača i autora, te Intervjuu u knjizi „INTERVJUI 100 HRVATSKIH LIDERA“, autorice Jasminke Samardžija
  • Kupujem pivo u boci (tek iznimno u met ambalaži). Napomena: Da ne bude zabune, ne pijem baš puno! 
  • Ne kupujem više plastične kutije za spremanje raznih stvari u svom domu. Koristim za tu namjenu raznu staru ambalažu (kutije od cipela, sladoleda, malih uređaja…)
  • Kad sam na izletu u nekom selu, malom mjestu, nastojim poštivati lokalne ljude, život i običaje, sve ono „njihovo“. Neću se cjenjkati previše, pazit ću na čistoću …
  • Ne znam da li je ovdje tome mjesto, ali i to ističem – financijski podržavam potrebite ljude, koliko mogu. Uvijek ima neki novčić više, nego mi potrebe zahtijevaju. Spadam u filantrope. Uz to važna je i izravna topla riječ onima u poteškoćama. Imam svoju listu od 10-ak takvih ljudi, kojima se javim svakih 2-3 mjeseca, tek da se prijateljski čujemo. Njima ta pažnja znači puno. Mogu zamisliti sebe u njihovoj situaciji. (Zamislite se u situaciji nekog nevoljnog iz svojeg okruženja.) Mnoge ljude nije uvijek pratila životna sreća kao mene, time se ravnam. No to spominjem, kako vidite, tek na kraju ovog pisanja, nakon obrade svih drugih tema! (Donacijom se ne može kupiti „društvena odgovornost“)

PRVA FAZA – TEMELJCI. PODSJETNIK NA MOJU EKO-IZJAVU, 2019. (zajednički nastup sa dr.sc. Mislavom Omazićem i Matijom Hlebarom)

Goran – REDUCE:

  • Kao autor i nakladnik nikad više neću tiskati knjige s tvrdim koricama. Zadnji put bilo je to 2009.
  • Prije nego pojačam grijanje u stanu, radije navučem prsluk, lagani džemper i sl. 
  • Noću snizimo temperaturu u stanu na 18,5. Ujutro se toplina brzo vrati zahvaljujući dobroj ovojnici zgrade.
  • Kad sam u hotelu ne tražim zamjenu ručnika svakih 1-2-3 dana (pa ni kući to ne činim).
  • Nosim odjeću i obuću dovoljno dugo, dok je „pristojno“ ne iznosim.
  • Ne kupujem modnu odjeću, tek da se „ponovim“, ne kupujem ništa što je „fora“,
  • Prilikom ručnog pranja ili ispiranja suđa i odjeće, skupljam vodu u posudu pa je ponovno koristim. Na kraju još jednom ispirem pod čistom vodom (nastojim istu količinu vode koristiti u više navrata i za više namjena) 
  • Tuširam se samo par minuta, mislim da potrošim do 3 litre vode. Dok se sapunam prekidam dotok vode. A 15 godina se nisam „namakao“ u kadi od sto litara vode.
  • Barem 20 namirnica kupujem kod lokalnih proizvođača (maslinovo, bučino i laneno ulje, krumpir, luk, mnogo voća, mlijeko, svježe i suho meso, vino, orašaste plodine, sjemenke, jaja…)
  • Za Božić 2019. darove nisam umatao u ukrasni papir. Dobivene vrećice spremio sam za idući Božić 2020.
  • Vidio sam kod susjeda ogromnu limuzinu. „Tesla“, na električni pogon. Ali, koliki ekološki otisak ostavlja proizvodnja vaše ogromne limuzine, upitao sam ga.
  • Uhodavamo se u nabavci namirnica „rinfuza“, a ne u gotovom pakiranju (žitne pahuljice, sir…).
  • Kad sam na izletu u malom mjestu kupim u trgovini razne potrepštine za naredni mjesec, dva, i tako pomažem selu da opstane.

Goran – REUSE:

  • Moj sljedeći automobil će biti rabljeni 2-3 godine (reuse), a sigurno i manji (reduce).
  • Predmetima tražim novu namjenu (plastične i kartonske ambalažne kutije koristim za odlaganje alata, vijaka i šarafa, sitnica, dokumenata).
  • Određene predmete koje ne koristim (odjeću, namještaj, uređaje…) ne nosim odmah u reciklažno dvorište, već ponudim drugima (prijatelji, rodbina).
  • Stariju odjeću koristim u vikendici ili za planinarenje.
  • U vikendici čuvam komade žice, konopa, plastične folije, letvice (jednom kasnije će zatrebati).
  • Knjige i obrazovne videe koje danas više ne trebam, ili nisu to „oni moji“, darujem lokalnoj knjižnici svake godine.
  • Često odnosim odjeću u dobrotvorno odlagalište „Otvoreni ormar“ (donesi što ne trebaš – uzmi što trebaš) uz Kvaternikov trg u Zagrebu.
  • Neke predmete i buduće darove rado nabavim na lokalnom buvljaku (volim tamo otići, uživati mir i vedrinu tih ljudi).

Goran – RECYCLE:

  • U svom domu otpad razvrstavam u 7 vrsta.
  • Prije nego odložim kartonsku ambalažu u ulični spremnik rastavim je i stisnem (tako da se manje zauzima mjesta i sporije puni spremnik). 
  • Odnosim kući plastičnu čašu ili tanjur iz kafića, sajma, adventa u gradu… uvijek kad vidim da može završiti u miješanom otpadu, da ih osoblje trpa sve u istu kantu. 
  • Pokupim s trotoara plastičnu kesicu od bombona ili čipsa… i ponesem do prvog spremnika.

I primijenit ću, kazao sam tada u prosincu 2019., sve dobre ideje i navike koje njeguju Matija i Mislav i drugi.  Učih sam, učio sam i od njih i svijeta, kao što su vjerojatno i oni nešto pokupili od mene. Pogledajte što sve što su oni činili, i ja s njima u 2019.

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2021.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img