Imamo Teslu, ali imamo i doktora ANDRIJU ŠTAMPARA! Svjetskog vizionara i velikana! Moramo to osvijestiti baš sad – u pandemiji.

Sve što je danas, nekad prije je započeto!

Netko prijašnji, kojeg više nema, gradio je život čovjeku danas!

100 godina ispred vremena – naš doktor Andrija Štampar! Svjetski zaslužnik i dobročinitelj 20-g stoljeća. Njegovo učenje o narodnom zdravlju, odgovornom življenju, značaju preventive, a ne samo liječenja, utjecalo je davno na smjer razvoja svjetskog zdravstva, a baš danas se vidi koliko je to važno za spas tolikih ljudi, čovječanstva, u dvadesetim godinama 21. stoljeća…

Pandemija virusa COVID-19 ponovno je u nebo lansirala velikana – dr. Andriju Štampara, čije ime danas ponosno nosi (i) Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. Genijalni liječnički um, vizionar i praktičar, zlatnim je slovima upisan u svjetsku povijest. 

Kada je rođen 1888. u skromnoj obitelji, tko je mogao predvidjeti tako ispunjen život?

Dr. Andrija štampar, svjetski lider narodnog zdravlja 20. stoljeća 

U to doba u zemlji je vladalo veliko siromaštvo, a stanovništvo, posebno seljaci, bilo je neuko, nastambe bez higijenskih uvjeta. Prosječni je životni vijek bio 40 godina, a smrtnost djece ogromna. Već tada, kao vinkovački gimnazijalac, Andrija je objavljivao uzrečice kojima je promovirao zdrave navike. Nastavno tome, ni za studija u Beču u velegradskom šušuru nije tražio zabavu, već je marljivo učio i pisao edukativne članke. 

Nauk dr. Andrije Štampara predstavlja novu filozofiju zdravstvenog sustava 20. stoljeća, čija je aktualnost danas, usred pandemije, iznimna. Umjesto zdravstvenog elitizma, Štamparov temeljni princip glasi: „Zdravlje za sve!“. Zalagao se za narodno zdravstvo. Prednost je davao preventivi ispred kurative, u čemu je glavni smjer bilo prosvjećivanje naroda. Širio je ideju o liječničkoj dužnosti koja nalaže da doktor bude i socijalni radnik i narodni poučavatelj. Njegovo zalaganje za „jednakost i dostupnost liječenja za sve“ i poruka da „liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku“ izazivali su velike otpore interesnih skupina. Kazao je: „Pitanje zdravlja naroda od većeg je ekonomskog nego humanitarnog značaja.“. Svoja je uvjerenja uobličio u slavnih 10 postulata i u definiciju zdravlja, kao „stanja potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti“, koja je misao prešla, koje li časti, u preambulu prvog ustava Svjetske zdravstvene organizacije, 1948.  

Dr. Štampar imao je znanje i sposobnosti, snagu i hrabrost svoje viđenje provesti u djelo po čitavu svijetu

Išlo mu je na ruku što je kao mlad liječnik postavljen na značajnu dužnost u Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu, odakle je tijekom 11 godina osnovao 250 higijenskih ustanova u zemlji, niz domova narodnog zdravlja i više specijaliziranih ambulanti… 

Zahvaljujući velikom ugledu u svijetu te prijateljstvu s onda najbogatijom obitelji svijeta – Rockefellerovima, njihova je zaklada Kraljevini Jugoslaviji donirala velika sredstva, kojima je, uz ostalo, 1927. sagrađena i zagrebačka Škola narodnog zdravlja, kao središnje mjesto za proučavanje socijalnih, zdravstvenih i gospodarskih prilika naroda i provođenje sanitetskih mjera. Neumorno je dr. Štampar obilazio i najzabitija sela i na terenu ljude poučavao brizi za djecu, higijeni, gradnji sanitarnih čvorova, borbi protiv tuberkuloze, susprezanju od alkohola i pušenja. Dao je snimiti mnoštvo  zdravstveno-edukativnih filmova koji su lakše dopirali do puka. Zalagao se i za masovnu vakcinaciju te poticao domaće tvornice da proizvode cjepiva. Netko je izračunao da je održao 7.000 predavanja o narodnom zdravlju koje je odslušalo 1,2 milijuna ljudi. Dr Andrija Štampar je postao dobrotvor stotinama i stotinama milijuna „običnih ljudi“ u svijetu, o čemu govori nastavak priče.

Dr. Andrija Štampar: blistava međunarodna karijera, lider svjetskog zdravstva

Kada je 1931. godine prisilno umirovljen po dekretu kralja Aleksandra I. Karađorđevića, jer je odbio biti ministar unutarnjih poslova u Kraljevini Jugoslaviji, dr. Andrija Štampar imao je samo 43 godine i bio je u naponu snage. Nešto ranije Štampara je zadesila i osobna tragedija – umrla mu je supruga Marija te je ostao sam s petero djece. 

Dotad je sve bilo postavljeno, sustav je djelovao – dr. Štampar je u zemlji već uspostavio zavidan zdravstveni sustav, kojemu su se divili i strani stručnjaci, pa je uskoro stigao i poziv iz svjetske Lige naroda da Kini pomogne vlastima reformirati javno zdravstvo. Prihvatio ga je, iako teška srca što ostavlja djecu. U svom dnevniku opisuje i dirljivi rastanak: „Ne silazi mi s očiju lik mojega dragog sina koji nemoćno pruža drage ručice spram vagona, kao da hoće zaustaviti cijeli vlak zajedno sa mnom…“ 

Triput je dr. Štampar išao u Kinu između 1933. i 1936. godine. Svjedočio je strašnim prizorima, ali ta mu je daleka, ogromna zemlja prirasla srcu. Osobito ga je pogodio obilazak rudnika: „Vidio sam male dječake kako iz rudnika dubokog 700 stopa nose rudu tešku 30 kila na nejakim leđima 2000 stepenica na površinu. (…) Zeleni i podbuhli u licu, noge su im otekle, odmaraju se svakog časa i pri tome kašlju i jedva dišu.“

Iako je sve to duboko proživljavao, dr. Štampar srčano se borio da poboljša zdravstvene uvjete u Kini i, na čuđenje kineskih liječnika, često uspijevao. Nakon povratka odatle održao je niz predavanja na najuglednijim europskim i američkim sveučilištima poput Harvarda, Yalea i drugih. 

Završivši kinesku misiju, izabran je u Zagrebu 1940. za dekana Medicinskog fakulteta … Ali zakratko. Odmah na početku II. svjetskog rata ustaški režim ga je izručio u nacistički zatvor u Austriji gdje je dočekao oslobođenje. Po povratku u Zagreb, veoma cijenjen, vratio se poslu i prihvatio mnogih dužnosti. Bio je predavač i dekan na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te ravnatelj Škole narodnog zdravlja. Nakon funkcije rektora Sveučilišta u Zagrebu, dugo je vremena bio i predsjednik JAZU (danas HAZU).

I njegova je međunarodna karijera nakon II. Svjetskog rata dobila novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je prethodila utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi. I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike… 

Štamparovi suradnici kažu da je bio vrlo uporan te strog, ali pravedan šef, radoholičar koji je puno tražio i od njih. I u privatnom životu dr. Štampar bio je principijelan. Na primjer, u njegovoj kući na zagrebačkom Gvozdu nikada se nisu točila alkoholna pića, čak ni gostima, pa je veliki kipar Ivan Meštrović k njima navraćao sa svojom buteljom vina. 

Na sreću su i ponos hrvatskog naroda život i djelo dr. Andrije Štampara koje je poklonio svoj domovini i čitavu svijetu. 

Životni put dr. Andrije Štampara: od slavonskog sela do svjetske zdravstvene organizacije

• Dr. Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. u slavonskom selu Brodski Drenovac pokraj Pleternice, u obitelji seoskog učitelja Ambroza Štampara i Katarine Štampar. Gimnaziju je 1906. završio u Vinkovcima, a studij medicine 1911. u Beču.
• Kao mlad liječnik nakon povratka u domovinu upoznao je Mariju Mešnjak, kojom se uskoro oženio. Imali su petero djece, Slobodana, Ljerku, Borisa, Bosiljku i Zoru.
• Diplomiravši, radio je kao liječnik u Karlovcu i Novoj Gradiški, a potom kao savjetnik Povjereništva za socijalnu skrb Narodnoga vijeća u Zagrebu.
• Od 1919. do 1930. bio je načelnik Higijenskog odjela pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu i utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Kraljevini SHS (potom Kraljevini Jugoslaviji), organiziravši 250 higijenskih ustanova i niz drugih.
• Na inicijativu i odlukom dr. Štampara 1927. osnovana je Škola narodnog zdravlja u Zagrebu (danas djeluje u sastavu Medicinskog fakulteta i nosi njegovo ime). 
• Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1930. je smijenjen, a 1931. i umirovljen u dobi od samo 43 godine. No odmah potom bio je angažiran kao stručnjak Higijenske organizacije Lige naroda (preteče Organizacije ujedinjenih naroda) u europskim zemljama i SAD-u.  
• Izabran je 1931. za profesora socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Drugi se put oženio 1937. dr. Desankom Ristović, koja je bila njegova suradnica i voditeljica Školske poliklinike. 
• Od 1933. do 1936. boravio je u Kini, gdje je s velikim uspjehom reorganizirao javnu zdravstvenu službu.
• 1940. je izabran za dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu i tu je osnovao Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata.
• Drugi svjetski rat proveo je u zatočeništvu u Grazu u Austriji.
• Nakon II. svjetskog rata 1945. postao je ravnatelj Škole narodnog zdravlja i dekan Medicinskoga fakulteta u Zagrebu te rektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je za osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci te Instituta za higijenu rada.  
• Od 1947. do 1958. bio je predsjednik JAZU-a (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).
• Od 1946. do 1948. bio je prvi potpredsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća Organizacije UN-a i predsjednik Privremene (Interimne) komisije, a budućeg WHO-a. 
• Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948., a potom kao njen izaslanik proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.
• Svjetska zdravstvena organizacija uručila mu je 1957. svoju najveću nagradu – „Leon Bernard“. 
• Preminuo je u Zagrebu 26. lipnja 1958.
• Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, osnovan 1949. kao Higijenski zavod, njegovo ime nosi od 2008. godine.

Zvonimir Šostar i Mirela Drkulec Miletić