Udruga liječenih alkoholičara Južne Koreje tužila je velike korporacije zbog „agresivnog i nekorektnog reklamiranja alkoholnih pića“ putem videospotova na televiziji i na portalima u kojima se vide poznate osobe, zvijezde, u scenama zabave, veselja, provoda, i to uz piće u prvom planu. Gledatelji, tinejdžeri pogotovu, poistovjećuju se, kopiraju, žele biti „oni“ i – pije se sve više, a alkoholizam postaje veliki društveni problem.
Televizijska reportaža
Na televiziji smo prije par godina mogli vidjeti snažnu i upozoravajuću emisiju – o drugoj strani života ekonomske velesile Južne Koreje.
U prvoj sceni policajci ulaze u prostrani kafić, idu mimo šanka i zalaze u ženski toalet gdje na podu leži djevojka u nesvijesti, pijana. Iznose je, vozilo hitne pomoći juri u noć. Gledamo ulice metropole Seula, blještavilo reklama – ususret nam dolaze dvije djevojke i momak, idu kući. Mlada žena u sredini odjednom klone na asfalt, prijatelji joj žele pomoći, ali i oni teturaju. TV reporter prilazi prolazniku i pita: „Može li se konzumacija alkohola u Koreji smanjiti, kontrolirati?“ „Ne, a zašto i bi?!“
Goran Tudor
(predjel Rt Kamenjak – krajnji južni greben poluotoka Istre)
Autorski članak
Još jedna stvarnost zemlje – industrijskog diva
Pijenje alkohola i alkoholizam u Južnoj Koreji su masovni. Takozvano društveno pijenje uobičajeno je čak i na poslu. Radni uspjesi slave se i čašicom. Svake noći u Koreji se konzumira više od sedam milijuna boca nacionalnog alkoholnog pića sojo. Zemlja s 50-ak milijuna stanovnika, jedno od 15 najjačih gospodarstava svijeta, u svoj ekonomski uspjeh uložila je mnogo novca, znanja, rada, ali i puno onog najvrednijeg – zdravlja i sreće ljudi. Prosječan je radni tjedan 44,5 sata, 20 posto više od prosjeka u Europi. Južna Koreja drži žalostan rekord – ima najvišu stopu suicida među mladima od svih razvijenih zemalja. Ispitivanje u korporaciji Samsung, piše National Geographic u siječnju 2016., pokazuje da se 70 posto zaposlenih žali na anksioznost i depresivnost.
Zašto ljudi piju?
Ljudi bježe od sebe i od stvarnosti. Prevelik je teret napornog rada, odgovornosti, pritiska za učenje, natjecanje i samoostvarivanje kroz karijeru. Svugdje u svijetu je slično, ali ovdje puno naglašenije. Kreatori takvog radnog okruženja – poslodavci, uprave, država, preuzeli su time veliku odgovornost za sudbine ljudi. Nešto bi morali poduzeti, učiniti rad ljudskijim, povesti računa o skladu poslovnog i privatnog života.
Tužba udruge s početka priče temelji se na stavu o neetičnosti, guranju ljudi u nevolju samo radi vlastita probitka, profita, menadžerskih bonusa.
Otvaranje šire teme: odgovornost u društvu!
Liječeni korejski ovisnici otvaraju i širu temu: ne bi li uspješne kompanije trebale preuzimati više brige i odgovornosti za posljedice svog poslovanja u zajednici, u ovom slučaju za alkoholizam, troškove liječenja i zbrinjavanja ovisnika i oboljelih? Naravno da bi profitabilnost proizvođača pala, ali time bi i prava cijena masovnog pijenja alkohola bila pravednije raspoređena; troškove bi uz državu i porezne obveznike više snosili i oni koji alkohol proizvode. U skladu je to s pravim određenjem pojma društveno odgovorno poslovanje kao odgovornosti tvrtki za ukupni utjecaj – pozitivni i negativni – na društvo i okoliš.
Goran Tudor
Poduzetnik, konzultant i autor, utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, filantrop.
DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2021.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.