spot_img

KUPUJMO HRVATSKO jer to je prilog održivosti! Ili, jasnije: Kako je korona virus razotkrio mane globalizacije?

Tko još u ovo vrijeme pandemije razmišlja o poznatom sloganu „KUPUJMO HRVATSKO“. Akcija koja je pod tim zvučnim imenom prvi put lansirana 1997. godine bila nam je do sada, a i trenutačno (istina, zbog drugih razloga) izvan fokusa. Ali, kada razmislimo dvaput, uviđamo da je puna snaga njezine poruke danas aktualnija nego ikada. Dakle, KUPUJMO HRVATSKO!

Zabrinjavajući smjer zadnjih 25 godina – dominacija uvoza nad izvozom te zanemarivanje domaće proizvodnje, ovom će situacijom možda konačno biti zaokrenut k nečem boljem!

Evo i zašto.

Akcija „Kupujmo hrvatsko“ koja snažno promovira i podupire domaće gospodarstvo pokrenuta je kako bi pozitivno utjecala na svijest ljudi o važnosti proizvodnje i kupnje hrvatskih proizvoda. Bio je to odgovor Hrvatske gospodarske komore na sve snažniji zamah globalizacije koja je zahvatila i Hrvatsku, preplavivši naše tržište jeftinom, a često i manje kvalitetnom robom od domaće. Iako je akcija vrlo uspješna, nije suzbila našu sve veću ovisnost o uvozu. A kakve to posljedice ima, najbolje se vidi u doba krize poput ove koja nas svom jačinom trese sve upravo sada. Vrijeme je, narodski rečeno, uzdati se više „u se i u svoje kljuse“.

Prvi zoran primjer: alkohola danas nigdje ni za lijek!

U ljekarnama diljem zemlje nestašica je alkohola i drugih dezinfekcijskih sredstava. Čistog alkohola naprosto nema, jer su sve šećerane koje su ga proizvodile već odavna ugasile tu proizvodnju. Hrvatska je prešla na uvoz jeftinog alkohola, uglavnom iz Bugarske, te iz Austrije, Mađarske i Francuske. U jeku krize s korona virusom zemlje iz kojih smo uvozili alkohol otkazale su dalje isporuke jer dragocjena tekućina treba i njihovim stanovnicima. Sada se sladorane navrat-nanos pripremaju ponovno pokrenuti proizvodnju alkohola, koji nastaje kao nusproizvod pri proizvodnji šećera iz melase šećerne repe. Prema posljednjim vijestima, šećerana u Županji uskoro će opet pokrenuti strojeve u pogonu tzv. špiritane, pa bi trebale poteći i prve litre domaćeg alkohola.

I drugi primjeri u vrijeme corona pandemije otkrivaju ranjivost hrvatske zajednice i reafirmiraju politiku: use i u svoje kljuse. Zaštitne maske za lice počinju se proizvoditi u staroj omiškoj tvornici donjeg rublja „Galeb“, koja kao da je samo božjom milošću preživjela iskrivljenu privatizaciju i strašni nalet globalizacije (uvoz). Zagrebačka tvornica Labud počela sredinom ožujka 2020. proizvoditi i domaći dezinficijans.

Zato kupovati hrvatsko ima danas i puno veće i šire značenje, ono strateško, koje se itekako tiče naše djece i unuka.

Razvoj vlastite industrije i poljoprivrede uvjet je ostanku i budućnosti mladih, ovdje u Lijepoj našoj!

Naime, sada se pokazuje da svako društvo, pa tako i hrvatsko, mora imati u promišljenoj dozi dostatne vlastite resurse da bi bilo samoodrživo. Samoodrživa zajednica nije ona koja uvozi sve, a izvozi radnike. Strateški je cilj, unatoč globalizaciji, izgrađivati određenu proizvodnju , a pogotovu poljoprivredu u svojoj zemlji, što znači – moramo čuvati vlastite resurse i razvijati ih. Naravno da nije pametno toliko širokogrudno prodavati nekretnine ili ih davati u zakup strancima, kao ni toliko ovisiti o uvozu ili oslanjati se tako snažno na jednu gospodarsku granu – turizam koji čini 20 posto BDP-a. Treba štititi i poticati na svaki način određenu vlastitu proizvodnju, osobito hrane, te vode, energije i drugih proizvoda vitalnih za život stanovnika. Protekcionistički orijentirane države, poput SAD, ali i nekih europske, čine tako odavna, i ne samo iz spomenutih razloga

Zašto u tolikoj mjeri prodajemo zemlju i nekretnine strancima? Evo podatka nad kojim se valja zamisliti: u 2019. godini prodano je 7059 nekretnina strancima. Novac od prodaje brzo se potroši, a bogatstvo bespovratno izgubi.

Ruralni razvoj, razvoj malih lokalnih proizvodnji u središtu je Zelenog plana EU 2020!

karikatura Ivana Haramije Hansa „Domaće iz uvoza“

Od presudne je važnosti financijski pomoći opstanak i razvoj hrvatske poljoprivrede i prerađivačke industrije. Ruralni razvoj i opstanak sela postao je jednako važan kao i globalizacija, a sada i važniji jer je globalizacija počela prijetiti svemu autohtonom. Našu proizvodnju hrane ugrožava niskim cijenama, koju prati i bofl kvaliteta (samo da se snize vlastiti troškovi). I nedavno usvojen Zeleni plan Europske unije posebno naglašava lokalnu proizvodnju hrane, što je novo usmjerenje EU. Na koncu, treba li nam baš vino iz Čilea, češnjak iz Kine, ruže iz Kolumbije, (palmino) ulje iz Malezije…?

Novo je i to što se sada vidi da nam uz velike industrijske proizvođače i trgovce sve više trebaju i mali proizvođači, OPG-ovi, mali trgovci.

Zdrava hrana, koja je? Voće i povrće, stiglo iz daleka do nas u pravilu to nije!

Po definiciji nutricionista zdrava hrana je prije svega ona koja je svježa, sezonska, lokalna, čim manje procesirana i čim manje tretirana. Dopremanje hrane iz dalekih zemalja nužno podrazumijeva hranu koja nije ni svježa ni lokalna. De facto, gotovo uvijek podrazumijeva hranu koja je obilato tretirana kemikalijama (mimo onoga u fazi uzgoja), kako bi preživjela dugotrajni transport i skladištenja, koji znaju potrajati više tjedana.

Svjetski promet s kraja 20. st., poguran globalizacijom, najveći je globalni zagađivač!

I k tome još, transport robe iz velikih udaljenosti uzrokuje strahovito zagađenje; promet je među tri najveća sektora po ispuštanju emisija stakleničkih plinova.

Zbog svega toga kupujući hrvatsko činimo višestruko dobro.

No, kada je Hrvatska gospodarska komora pokretala akciju „Kupujmo hrvatsko“ prije 23 godine, nije bilo lako uvjeriti potrošače da je domaće bolje, čak i kad je malo skuplje.

Sad se očituje vizionarska snaga gesla KUPUJMO HRVATSKO!

I nije to ni uski nacionalizam ni škodljivi protekcionizam.

Akcija „Kupujmo hrvatsko“ promovirala je oznake kvalitete „Izvorno hrvatsko“ i „Hrvatska kvaliteta“, koji su postali dobar vodič domaćim kupcima, ali i turistima koji žele provjereno dobar i kvalitetan, često i inovativan ili tradicijski proizvod. Prema jednoj od posljednjih anketa, 97% građana čulo je za akciju i slogan, a njezine aktivnosti podržava 88% stanovnika. Akcija je pridonijela i stvaranju identiteta Hrvatske kao zemlje koja nema samo prirodne ljepote i vrhunske sportaše, već i kvalitetne proizvode koji su konkurentni i na svjetskom tržištu.

– Naš je načelni stav da je u uvjetima krize i recesije vrlo važno sačuvati razinu domaće potrošnje i kroz to održati ekonomsku aktivnost zemlje. Opadanjem potrošnje ušli bismo u negativnu spiralu koja nas vodi u stagnaciju, nazadovanje i niz društvenih problema. U tom kontekstu ova priznanja za kvalitetu imaju posebnu dimenziju – piše na stranici Hrvatske gospodarske komore.

Iako se HGK-u čak predbacivao i prikriveni protekcionizam, akcija „Kupujmo hrvatsko“ traje više od dva desetljeća, prihvatili su je i proizvođači i potrošači, poznata je i uspješna, a sada i – još važnija nego prije.

Uostalom, mnogi vodeći europski ekonomisti slažu se da će kriza s virusom Covid-19 donijeti promjenu i u svjetskom gospodarstvu.

Nadamo se da će već uskoro dovesti do slabljenja globalizacije i vraćanja proizvodnje u matične zemlje nakon što su svojedobno razvijene zemlje svoje pogone preselile u zemlje s jeftinom radnom snagom. Možda će onda i značaj predstave one svjetske elite u Davosu svake godine biti manje važan, kad koristan nije.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img
- Oglas -spot_img

UKLJUČITE SE, ISKAŽITE SVOJE STAVOVE O ODRŽIVOSTI AMBALAŽE!

Sve više postajemo svjesni traga kojeg ambalaža ostavlja prirodi i ljudima. Dugo je vremena cjelovitost utjecaja ambalaže bila zanemarivana pa su zato i mogućnosti za njezino usavršavanje u smjeru održivosti višestruke, u svim fazama: proizvodnji, transportu, uskladištenju, trgovini, finalnoj potrošnji. 

Po vama, koji je najčešći uzrok neekološke ambalaže na koji nailazite? (Moguće je više odgovora)

Kad ste uočili/osvijestili negativan eko-trag ambalaže?

Da li biste pri kupnji dali prednost proizvodu koji se ističe održivom ambalažom?

Što mislite o „luksuznoj opremi“ ambalaže za parfeme, žestice, mobitele, nakit…, koja redovito ostavlja velik eko-trag?

Koristite li u kupnji vlastite vrećice, odbijete li ponuđenu vrećicu u trgovini:

Da li koristite staru ambalažu za novu namjenu (eng. renew, npr.: kutije od cipela – kao kutiju za razne sitnice ili čarape u komodi i ormaru; plastične posude od sira i jogurta - za odlaganje čavlića ili baterija… I druge ideje koje odgađaju novu kupnju i doprinose smanjenju proizvodnje.

Zahvaljujemo na vremenu koje ste odvojili za ovaj upitnik. Rezultate upitnika uskoro ćemo objaviti i komentirati na našoj stranici u okviru serijala o ambalaži.