Živimo u zanimljivim vremenima. Oko nas pandemija i rastući broj protesta, od Amerike i Brazila do Hong Konga i žutih prsluka u Parizu, potresi na svjetskim burzama, veliki pad zaposlenosti i zastoj gospodarstava u karanteni. Procjene godišnjeg pada BDP-a Covidom zahvaćenih zemalja vrte se između 7 i 10% godišnje. Propada industrija zračnog prijevoza, pad prodaje automobila iznosi 90%, industrija luksuza i kultura su na izdisaju, globalni turizam i ugostiteljstvo grcaju u dubokim nevoljama. U drugi plan pala su pitanja ekologije i društvene odgovornosti. Svi se boje recesije i krize koja bi mogla biti jednako razorna, ako ne i gora od one zadnje, započete 2008. godine.
Što bi poslovni ljudi i poduzetnici trebali znati o tome? Kakvi izazovi stoje pred nama? Zašto nastaju ovakve krize? Kakvi nas konflikti očekuju? Koja je u tom kontekstu uloga društveno odgovornog poslovanja i kako ju promovirati?
Većina analitičara krivce krize vidi u pandemiji, ali i u globalnom financijskom sustavu. Novčana infrastruktura postala je kockarnica, bolesni spoj Wall Streeta i Las Vegasa. Kao da od bankomata zatražiš isplatu 500 kuna, a on ti ponudi: Dvostruko ili ništa! Umjesto da novcem i kreditima servisira proizvodnju, sustav izmišlja raznorazne „derivate“. Usmjeren na kratkoročnu dobit, proglasio je špekuliranje vrlinom, a pohlepu i stvaranje vrijednosti ni iz čega pretvorio u normu ponašanja. To je činio pod ruku s potrošačkom groznicom. Oboljeli smo od bolesti koja se zove „stuffocation“, gušenje posjedovanjem nepotrebnog. Imamo sve više stvari i postali smo njihovi zarobljenici. Duh potrošačkog društva bogate je učinio još bogatijima, a većinu ostalih bacio u dužničko ropstvo.
Prof.dr.sc. Velimir Srića*
Autorski članak
Moramo promijeniti uvjerenja, stavove i vrijednosti. Onda ćemo moći i drugo!
Stanje u svijetu posljedica je uvjerenja o tome što je poželjno, dobro i korisno, ispravno i prihvatljivo. Ljudi se ponašaju u skladu s onim u što vjeruju. Zato poduzeća ne brinu istinski o ekologiji dok klimatske promjene ne udare u glavu. Zato kompanija koja dođe u probleme, otpušta radnike i prebacuje proizvodnju tamo gdje je rad jeftiniji, a mogla je izabrati strategiju bolje izobrazbe djelatnika i jačanja njihove lojalnosti, što bi povećalo kvalitetu i smanjilo troškove. Sve ovisi o uvjerenju vlasnika i menadžera. Političko vodstvo zemlje može jačati utjecaj tako da nagrađuje poslušnike, ili da radi demokratske reforme. Opet, sve ovisi o uvjerenju političara.
Želimo li promijeniti ponašanje, moramo prvo promijeniti uvjerenja, stavove i vrijednosti. Najkraće rečeno, svaku krizu generiraju ili zaustavljaju ideje. One nas pokreću jače od motora.
Imamo li pravih ideja o prevladavanju kriza? Na pretek! S dubinom problema raste broj proroka koji znaju što činiti. Nevolja je jedino u tome da se većina njih ni oko čega ne slaže.
Krenimo od politike. Krenimo od ekonomije.
Krenimo od politike. Treba li jačati demokratske oblike vlasti, ili je bolji despotizam i koncentracija moći u rukama pojedinca? Krenimo i od ekonomije. Treba li štedjeti ili poticati potrošnju? Treba li akumulaciju usmjeravati na javne investicije ili jačati infrastrukturu slobodnog poduzetništva? Hoće li razvoj doći od snaženja, ili slabljenja uloge države u gospodarstvu? Je li rješenje u čvrstoj monetarnoj politici ili nam opet treba (kontrolirani) rast inflacije? Mnogi tvrde da je slobodnom tržištu i globalizaciji kraj jer nam je oboje donijelo pandemiju. Za jedne je monetarna politika ključna, drugi sve nade polažu u fiskalnu politiku, treći se kunu da nema rješenja bez poticaja poduzetništva, četvrti su protiv svakog poticaja jer se njime »deformira« sloboda privatne inicijative.
Međutim, skoro svi se slažu da je ključni problem današnjice erozija morala, istinoljublja i povjerenja u politici i poslovnom svijetu. Umjesto da surađujemo, mi potenciramo konflikte. Ideologija slobodnog tržišta reducirala je sve odnose na transakcije i sebični interes, a osjećaj vrijednosti svela na potrošačev izbor. Za Oscara Wildea, cinik je bio čovjek koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost. Danas smo svi postali cinici. Posjedujemo više stvari, ali smo svemu uspjeli smanjiti vrijednost.
Bez morala, slobodno tržište rada, roba i ideja za većinu ljudi postaje glavni izvor »neslobode«. Na njemu se sve može kupiti i prodati, bila to pozicija, vlast, posao, ljubav, moć, položaj, pravda, zdravlje, mladost, sportski rezultat ili sudska presuda. Novac će te izvući iz svake nevolje! Sveprisutna korupcija najbolje pokazuje što se događa kad se izgubi dostojanstvo, a zavlada primitivna potrošnja i njeno veličanstvo, novac.
Istodobno, mi smo doista žrtve dvojnog morala: vjerujemo slatkim snovima, a živimo u gorkoj realnosti. Propovijedamo raj, a prakticiramo pakao. Na primjer, stvari kojima se divimo poput velikodušnosti, dobrote, otvorenosti, poštenja i empatije, uglavnom vode neuspjehu u poslovnom svijetu. Istodobno, osobine koje kolektivno preziremo poput grubosti, agresivnosti, zavisti, pohlepe, egoizma i sklonosti osobnom interesu uglavnom vode uspjehu. Zadivljeni prvom skupinom osobina, postali smo zarobljenici rezultata druge skupine. Na riječima nam je društveno odgovorno poslovanje, na djelima smo skloni zanemariti ili zaboraviti sva ta načela u potjeri za profitom.
Tržište i demokracija pretpostavljaju moralnost, ali sustav baš ne kontrolira »zločeste«. Umjesto da bude brana, politika je često u sprezi s kriminalom, otvoreno ili suptilno promičući njegove interese. Naime, bez financijske podrške najprljavijeg novca, teško je dobiti „demokratske“ izbore. Većina osjeća da su moralne vrijednosti nestale pa raste potražnja za »duhovnim vođama« i astrologijom. Kako staromodno zvuči Shakespeare kad kaže “izgubim li čast, izgubio sam sebe”. Jesmo li izgubili sebe, a da to nismo ni primijetili?
Pandemija je sve ove procese i dileme ubrzala.
Jesmo li svjedoci povijesnog trenutka u kojem stare boce više ne mogu čuvati novo vino? Je li postojećem načinu života i rada istekao rok trajanja? Dan za danom dobivamo signale da je promjena nezaustavljiva. Raste broj bijesnih pojedinaca i grupa koje pružaju otpor, dolazi do nezadovoljstva, nemira, štrajkova i uličnih sukoba. Napetost se pretvara u proteste, ljudi masovno izlaze na ulice zbog zanemarivanja rasnih problema, zbog neetičnog ponašanja vlasti, institucija ili poslovnih sustava, zbog osjećaja da može i mora bolje, zbog potrebe za dubljim reformama i suštinskim promjenama.
Sve to posebno u prvi plan stavlja brigu za okoliš, za druge, za sklad i održivost, za sve ono što leži u suštini pojma društvene odgovornosti. Ipak, mnogi misle da promjene nisu nužne. Ne želimo konflikte! Vrag kojeg poznamo bolji je od vraga kojeg ne poznamo! Zato je pametnije raditi samo sitne reforme, udahnuti novi život starim idejama koliko god one, možda, bile loše!
Bojim se da je taj potencijal potrošen. Kriza koja nailazi ojačat će svijest da nema vraćanja na staro. Nailazi suton gospodarskog modela kakvog smo poznavali. Već se tresu najveći poput SAD, Kine i Europske unije.
Klasične ideje “kapitalizma” i “socijalizma” postale su besmislene
Da, klasične ideje “kapitalizma” i “socijalizma” postale su irealne i besmislene, ideologije su se ispremiješale i od fraza ne vide ljude. Treba nam sustav koji istinski u središte stavlja održivi rast, pravednost, poštenje, kvalitetu života i brigu za čovjeka. Borba protiv krize je šansa da se traže novi, bolji, nekonfliktni gospodarski i politički obrasci ponašanja. Borba protiv krize bitka je za punu afirmaciju društveno odgovornog poslovanja i isto takvog ponašanja. To danas postaje najvažnija zadaća svakog poduzetnika, svakog poslovnog čovjeka, svake osobe, koja želi bolji svijet, ma gdje bila i što god radila.
Nemojmo proklinjati mrak ako možemo, svatko na svojem mjestu, zapaliti barem po jednu svijeću.
Velimir Srića
*Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…
DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2020.
Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.