Zapadne razvijene zemlje prošle su dug put od početne negacije pojave zagađenja zraka do borbe da se ono što više smanji. Jedan je događaj bio prekretnica u pristupu ovom problemu. Tzv. Londonska magla 1952.
London 1952.
U prosincu 1952. u Londonu je došlo do velikog zagađenja, uglavnom zbog uporabe ugljena za grijanje stanova i industrijske pogone. No, u isto se vrijeme dogodila i prirodna pojava niskog tlaka bez vjetra koji nije dopuštao smogu da se vine u zrak, već ga je poput poklopca pritiskao uz tlo. A u dodiru s hladnim, vlažnim zrakom na dnu smog se pretvarao u otrovni sumporni dioksid. Posljedice su bile kobne – u samo nekoliko dana 4000 ljudi umrlo je od posljedica zagađenja, a neke procjene govore i o 12.000 umrlih. Još 100.000 ljudi oboljelo je od plućnih bolesti. Iako je i ranije bilo zagađenja, vlasti su ga prikrivale ili, u najboljem slučaju, ignorirale. No, 1952. godine zagađenje u Londonu bilo je tako jako, a posljedice toliko tragične da vlasti više nisu mogle ne činiti ništa.
Londonska magla 1952. bio je događaj koji je potaknuo donošenje prvih zakonskih propisa o ograničavanju zagađenja i pojavu prvih pokreta za zaštitu okoliša.
Svijet 2016. – 2017.
Naš svijet je tek u 2016. uspio sklopiti obećavajući sporazum o ograničenju emisije, kao i sporazum o ograničenju rasta temperature zraka na najviše 2 stupnja naspram predindustrijskog vremena
No, najveći svjetski zagađivač – Kina – izgleda još nije dosegnula svoju nultu točku. Što nas sve mora zabrinjavati i uznemiravati! Koje će biti posljedice? Koja će godina postati „kineska 1952.“?
Čak ni smrt milijun i pol ljudi zbog zagađenja na godinu (a to je svakoga dana više nego u Londonu za velikoga smoga! – vidite drugi članak na ovu temu: Londonska magla za otrežnjenje) nisu potaknule kineske vlasti da učine nešto vjerodostojno i učinkovito za zaštitu okoliša, svih stanovnika i planeta Zemlje!
Upravo Kina prednjači na svim top-ljestvicama najvećih zagađivača na svijetu.
U globalnoj emisiji stakleničkih plinova udjeli najvećih zemalja zagađivača su:
- Kina sa 25,36 posto.
- SAD sa 14,4 posto,
- EU-28 sa 10,16 posto,
- Indija sa 6,96 posto i
- Rusija sa 5,36 posto
- Ostali , svi – 37, 76 posto.
Među top-10 zagađivača, koji su zajedno odgovorni za ukupno 72 posto globalne emisije stakleničkih plinova, su i Japan, Brazil, Indonezija, Meksiko i Iran.
Hrvatska ima zanemariv učinak na globalno zagađenje. Prema posljednjem raspoloživom podatku iz 2014. godine, emisija svih stakleničkih plinova Hrvatske iznosi 22.898,88 kt CO2 ekvivalent. U Europskoj uniji najveći je zagađivač Njemačka na koju otpada preko 22 posto emisije stakleničkih plinova u EU.
Za učenje lekcija o životu u Svemiru, na Zemlji, tih 65 godina od Londona do danas nije neko dugo vrijeme u povijesnim razmjerima. I tek smo, mi Zemljani ušli u klupe prvašića. Dotle, naš Svemir postoji milijardama godina. No, nevjerojatno je čovjek uspio napraviti svom domu, koliko štete napraviti, ugroziti i sebe sama u šansi za opstanak, i to u samo 300-injak godina industrijskog, „suvremenog“ života.
Ipak, nešto veseli. Brzina i odlučnost kojom je Svijet prihvatio sporazum iz Pariza 2016.! Možda taj događaj predstavlja i prvi nagovještaj neke bolje prakse i stvarne promjene ponašanja od nas Zemljana.
Prethodni sporazum iz Kyota 1997., a koji je stupio na snagu 2005., jedva je značio nešto više od neiskrenih obećanja.
DMH>
Konzultant i autor , utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji
