Međunarodni dan borbe protiv siromaštva obilježava se od 17. listopada 1987. godine. Tada se više od sto tisuća ljudi okupilo na pariškom Trocadéru, gdje je 1948. potpisana Opća deklaracija o ljudskim pravima. Okupili su se kako bi iskazali solidarnost sa žrtvama ekstremnog siromaštva, nasilja i gladi.
Rezolucijom 47/196 usvojenom 22. prosinca 1992. Opća skupština UN-a proglasila je 17. listopada Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva.
Siromaštvo je moralna sramota bogatog svijeta
“U našem svijetu obilja, siromaštvo ne bi trebalo postojati. Ipak, dok obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, gotovo 700 milijuna ljudi jedva preživljava, živeći s manje od 2,15 dolara dnevno.” — António Guterres
U svijetu kojeg karakterizira neviđena razina ekonomskog razvoja, tehnoloških sredstava i financijskih resursa, činjenica da milijuni ljudi žive u ekstremnom siromaštvu je moralna sramota. Siromaštvo nije samo ekonomski problem, već višedimenzionalni fenomen koji obuhvaća nedostatak prihoda i osnovnih mogućnosti za dostojanstven život.
Siromaštvo podrazumijeva više od nedostatka prihoda i proizvodnih resursa. Njegove manifestacije uključuju glad i pothranjenost, ograničen pristup obrazovanju i drugim osnovnim uslugama, društvenu diskriminaciju i isključenost kao i nedostatak sudjelovanja u donošenju odluka. Različite društvene skupine nose nesrazmjeran teret siromaštva.
OSVRT PRIČA: Pred kipom „Preživljavanje najdebljih“
Osobe koje žive u siromaštvu doživljavaju mnoge međusobno povezane i uzajamno osnažujuće uskraćenosti. One ih sprječavaju u ostvarivanju njihovih prava i održavaju njihovo siromaštvo:
- opasni uvjeti rada
- nesigurno stanovanje
- nedostatak zdrave hrane
- nejednak pristup pravdi
- nedostatak političke moći
- ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti
Borba protiv siromaštva
Svjetski socijalni summit identificirao je iskorjenjivanje siromaštva kao etički, društveni, politički i ekonomski imperativ čovječanstva. Pozvao je vlade da riješe temeljne uzroke siromaštva, zadovolje osnovne potrebe za sve i osiguraju da siromašni imaju pristup proizvodnim resursima, uključujući kredite, obrazovanje i osposobljavanje. Iskorijenjivanje ekstremnog siromaštva za sve ljude posvuda do 2030. ključni je cilj Agende održivog razvoja do 2030.
Napori globalne zajednice u borbi protiv pošasti siromaštva doveli su do značajnog napredaka. Na primjer, udio svjetskih radnika koji žive u ekstremnom siromaštvu prepolovljen je: sa 14,3% u 2010. na 7,1% u 2019. Ipak, za jednog od pet radnika u svijetu posao nije jamstvo pristojnih životnih uvjeta: oko 630 milijuni ljudi još uvijek se smatraju ‘siromašnim radnicima’.
Nažalost od 2015. globalno smanjenje siromaštva se usporava. Utjecaji pandemije COVID-19 preokrenuli su tri desetljeća postojanog napretka, a broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu povećao se po prvi put u jednoj generaciji. Oporavak od pandemije bio je spor i neujednačen jer se svijet trenutno suočava s višestrukim geopolitičkim, socioekonomskim i klimatskim rizicima. S obzirom na sadašnje trendove, 575 milijuna ljudi, gotovo 7% svjetske populacije i dalje će živjeti u ekstremnom siromaštvu do kraja ovog desetljeća. Za usporedbu, 2015. godine u ekstrenom siromaštbu bilo je 800 milijuna ljudi ili 10,8%. Iskorijenjivanje ekstremnog siromaštva bit će posebno teško u područjima zahvaćenim sukobima. Unatoč ekspanziji socijalne zaštite tijekom pandemije COVID-19, više od 4 milijarde ljudi diljem svijeta ostalo je potpuno nezaštićeno.
Porast aktivnosti i ulaganja u veće mogućnosti zapošljavanja i socijalne usluge za najisključenije od ključne je važnosti kako bi se ispunila glavna obveza iskorjenjivanja siromaštva.
Dostojanstven rad i socijalna zaštita: Provođenje dostojanstva u praksi za sve
Međunarodni dan borbe protiv siromaštva ima za cilj promicanje razumijevanja i dijaloga između ljudi koji žive u siromaštvu i šireg društva.
Ovogodišnja tema oslanja se na svjedočanstva iz prve ruke koja pokazuju da oni zarobljeni u ekstremnom siromaštvu često rade duge, iscrpljujuće sate u opasnim, nereguliranim uvjetima, a još uvijek ne mogu zaraditi dovoljno prihoda da adekvatno uzdržavaju sebe i svoje obitelji.
Prošlogodišnja tema poziva na univerzalni pristup dostojanstvenom radu i socijalnoj zaštiti kao sredstvu za očuvanje ljudskog dostojanstva za sve ljude. Naglašava se da dostojanstven rad mora osnažiti ljude, osigurati poštene plaće i sigurne radne uvjete te temeljno prepoznati inherentnu vrijednost i humanost svih radnika. Slično tome, hitno je potrebna univerzalna socijalna zaštita kako bi se zajamčila sigurnost prihoda za sve, dajući prednost najranjivijim članovima društva. Tema je također poziv političkim vođama i kreatorima politike da koriste ljudsko dostojanstvo kao kompas u svim procesima donošenja odluka, kako bi osigurali napredak temeljnih ljudskih prava i socijalne pravde umjesto težnje za korporativnim profitom.
Snažna globalna partnerstva između vlada, poduzeća i organizacija civilnog društva ključna su za postizanje ravnomjernog razvoja na način da nitko ne bude isključen ili zapostavljen. Stoga je ovogodišnje obilježavanje prilika da se solidariziramo s ljudima koji žive u siromaštvu, istinski slušamo njihove svakodnevne borbe i obnovimo obveze stvaranja pravednog gospodarstva usmjerenog na zaštitu dobrobiti ljudi i okoliša umjesto maksimiziranja financijskih dobitaka. Konačni cilj je potpuno eliminirati siromaštvo stvaranjem uvjeta za dostojanstven život svih. Detalji su dostupni u sažetku koncepta [PDF]
Tema 2024: Okončanje društvenog i institucionalnog maltretiranja Djelujući zajedno za pravedna, mirna i uključiva društva
Siromaštvo ima više dimenzija, neke su vidljive, a druge skrivene, ali sve su međusobno povezane. Ovogodišnja tema će istaknuti jednu od skrivenih dimenzija siromaštva, društveno i institucionalno maltretiranje koje doživljavaju ljudi koji žive u siromaštvu, i razmotriti načine zajedničkog djelovanja na Cilj održivog razvoja 16 (SDG 16) 16 za promicanje pravednih, mirnih i uključivih društava.
Ljudi koji žive u siromaštvu suočavaju se s negativnim stavovima. Oni su stigmatizirani, diskriminirani, osuđivani na primjer po izgledu, naglasku, obraćanju – ili nedostatku istog, okrivljavani za njihovu situaciju i tretirani s nepoštovanjem.
Društveno zlostavljanje stvara okruženje za institucionalno zlostavljanje, s kombinacijom negativnih stavova, kao što su nepovjerenje i nepoštivanje, kao i kontroliranje diskriminatornih politika i praksi, uskraćivanje ljudima njihovih temeljnih ljudskih prava, na primjer, pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, stanovanju i pravo na pravni identitet.
Društveno i institucionalno maltretiranje međusobno djeluju i pojačavaju jedno drugo, potičući ovo dvosjeklo nasilje i produbljujući nepravdu, a to je izraženije za ljude koji se suočavaju i s drugim oblicima predrasuda, uključujući spol, seksualnu orijentaciju, rasu ili etničku pripadnost.
Od ključne je važnosti smisleno razumijevanje siromaštva i načina na koji različiti oblici nasilja i dominacije međusobno djeluju i utječu na ljude u siromaštvu.
Svakodnevno iskustvo nepravde i dehumanizacije potkopava samopoštovanje, uništava osobnu slobodu izbora, uskraćuje ljudima njihovo dostojanstvo i priliku da se izvuku iz siromaštva. Društveno i institucionalno zlostavljanje je katastrofalan gubitak ljudskog potencijala za društvo.
Detalji dostupni u sažetku koncepta [PDF]
DOBRA HRVATSKA
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.