Bilježe se opet nove pojave: uprave korporacija pod visokom pozornošću i pritiskom vlasnika da rade odgovornije prema svijetu i planeti Zemlji! Dioničari se negdje pokazuju ekološki osvještenijima od uprava, kao u Shellu!!
U svibnju 2015. na godišnjoj skupštini u Hagu dioničari nizozemsko-engleske korporacije Shell, jedne od vodećih u svjetskom naftnom biznisu, izglasali su rezoluciju koja obvezuje upravu da ubuduće godišnji izvještaji moraju sadržavati i informacije o uskladi aktivnosti tvrtke sa preporukom vlada svijeta o zaustavljanju rasta globalnog zagrijavanja na 2°C do kraja stoljeća. Time je otvoreno novo poglavlje u korporativnom upravljanju:
Investitori se izravno uključuju u strateško odlučivanje o održivom razvoju kompanije!
Posebno je ohrabrujuće da je i Upravni odbor Shell-a podržao prijedlog rezolucije te je ista usvojena s 98.9 % glasova. Moramo znati kako je baš profesionalni menadžment najodgovorniji za sve učinke kompanije (dobre i loše) na okoliš i ljude da je baš menadžment redovito dosad bio zagovornik liberalne politike, nekad i gramzljivosti sebične, naklonjene kratkoročnom profitu, a manje dugoročnoj stabilnosti. Razumije se uostalom – menadžerski bonusi se isplaćuju po kriteriju profita, a ne nekih nejasnih ideala o očuvanju svijeta za naše mlade I buduće generacije.
Diskusija na skupštini Shella trajala je četiri i pol sata, a pitanja i zahtjevi kretali su se od zagađivanja okoliša na Aljasci uzrokovanog vađenjem fosilnog goriva do toga da Shell prekine s lobiranjem protiv održive energije. Shell je, naime, do ovih događaja bio i jedan od članova savjeta ALEC – American Legislative Council u SAD, političke grupe koja se protivi bilo kojoj zakonskoj regulativi o spriječavanju klimatskih promjena. I upravo je Shell uz Microsoft ulagao najveća sredstva na svijetu u lobiranje za takve državne regulative koje će pogodovati njihovim (kratkoročnim) interesima. Time se pokazuje kako su neke, možda i mnoge od tih najvećih korporacija ujedno po velika prijetnja po naš svijet. I to će zasigurno morati prestati jer su investitori – vlasnici jasno poručili svojoj upravi: “Međunarodna zajednica želi da ova tvrtka promijeni odnos prema Svijetu”.
Aiming for A
Značajno je da je rezoluciju o novom smjeru i transparentnosti Shella podnijelo 150 dioničara, a odlučujuću kritičnu masu za izglasavanje promjena donijela je koalicija investitora Aiming for A (Ciljanje prema A), pri čemu “A” označava najbolji razred na skali energetske učinkovitosti. Koalicija je bila supodnositelj rezolucija na skupštinama Shella i British Petroliuma.
Rezolucija iz Haga je odlična stvar koja nam se dogodila, a jednako tako i samo postojanje koalicije Aiming for A, čije je osnivanje 2012. inicirao investicijski fond CCLA. Vrijednost tim načinom okupljenog kapitala raznih fondova je oko 160 milijardi funti. Koalicija je postala vrlo utjecajna u lobiranju za promjene u ponašanju energetskih kompanija. Plan je uspostaviti dijalog sa 10 najvećih energetskih tvrtki sa Londonske burze od 100 onih čiji rezultati ulaze u tzv. FTCE100 indeks.
U njihovoj izjavi se kaže: “Mi smo neprofitna i neovisna organizacija, slobodna od svih komercijalnih utjecaja. Posjedujemo znanje, mrežu poznanstava i sredstva da uđemo u mjesta odlučivanja u globalnom financijskom i korporativnom sektoru i izazovemo promjene. Naš tim okuplja financijske, energetske I pravne eksperte na zajedničkoj platformi obuzdavanja klimatskog zagađenja.”
Rizici klimatskih promjena postaju dijelom strateških planova velikih investitora i energetskih tvrtki. U promjene se ide milom, a neki će silom. Naime, neka buduća eventualna katastrofa može preko noći rezultirati drakonskim zakonima i propisima, što bi neke u temelju ugrozilo. Oni koji se ne mijenjaju na vrijeme, mogu se naći “nasukanima”, sa svim svojim sredstvima/ bogatstvom koja će zbog neprilagođenosti postati neupotrebljiva.
Menadžment, dioničari, zaposleni, građani – nema više izuzetih. Svi smo postali odgovorni. Gornji primjer pokazuje kako se to u jednom slučaju odvilo.
Mira Armour, 2015.10
