Goran Tudor: Užitak voda. Slavim(o) i Ramsarsku konvenciju. Slave i životinje i biljke, milijuni vrsta.

tudor voda

Kad sam prijašnjih godina pregledavao planove izleta zagrebačkih planinarskih društava Kapele, Matice ili Dalekovoda, moram priznati, nisam se baš odazivao na neke tamo „pohode vlažnim staništima“. Naziv mi nije otkrivao ništa značajno.

Draža su mi, i članovima moje obitelji i prijateljima, bila brda, planine, polja. Divio sam se šumovitim proplancima, grebenima planina, poljima poravnatim k’o u pistu do horizonta. Naravno, ja dugo nisam znao ni za neke veoma važne činjenice – to o vlažnim staništima.

A uvijek kad ne znaš, onda ignoriraš. Ne poštuješ. Ugrožavaš!

Uglavnom nisam znao za ovako što:

  • U godini 2021. svijet obilježava i slavi 50 godina „Ramsarske konvencije“
  • 40% svih vrsta živih bića na Zemlji vezano uz vlažna staništa! Milijun vrsta vezanih uz vlažna staništa suočeno je s prijetnjom izumiranja uslijed lošeg upravljanja i gospodarenja od strane ljudi.
  • Od početka 18. stoljeća izgubljeno je gotovo 90 % močvarnih područja u svijetu. Proces se ubrzava pa je samo u zadnjih 50 izgubljeno čak 50 % svih vlažnih staništa u svijetu.
  • Milijarde ljudi egstistencijalno ovisi o vodama. Vlažna staništa osiguravaju više od milijardu radnih mjesta i pružaju usluge ekosustava u vrijednosti od 47 bilijuna dolara godišnje
  • Hrvatska je još davno nominirala pet svojih močvarnih područja u svjetski popis vlažnih staništa.

tudor voda1
Goran Tudor
Autorski članak

Na sreću, u proljeće 2019. stiže me i onaj prvi pravi poticaj – organizirana šetnja nas 30-ak uokolo jezera Rakitje, zapadno od Zagreba. A tu su sreću potom jako utvrdila još dva značajna izleta, u siječnju i veljači 2020. U samo dva tjedna dva smo puta pohodili sjeverno Međimurje, oba puta hodali i uz Muru, najbržu europsku nizinsku rijeku. Mogu savjetovati svakome, bez zadrške: obiđite te prelijepe međimurske krajeve oko Štrigove, Murskog Središća, Sv. Marina, Žabnog (najsjevernije mjesto u RH), kad god bili u dobroj prilici. Pređite pješice ravnice, blage brijege, šume, područja oko rijeka, degustirajte poznata vina, čujte glazbu… Mura je u svojim zakutcima zaista raskošna. Zapanjeno sam uz selo Podturen, po prvi put u životu, promatrao izbliza onaj moćni dabrov učinak – oborena ili napola „prepiljena“ stabla kojima on gradi svoje brane. Na istom smo dijelu rijeke na drugu smo stranu obale došli pomoću starinske željezne splavi koju su usred brzaka znali krotiti samo „stari vukovi“, vlasnici skele. Uživali smo i savršeni mir ravnica. Ali prešli i „čuvena“ četiri brda u tradicionalnom pohodu „u slavu Vincekovu“. Dobri domaćini iz lokalnih planinarskih društava i stanovništvo, dočekuju te svakih 500 metara s vinom i glazbenim sastavima u živo, kojima dominiraju, nama malo neobično, duhački instrumenti.

Zalijepio sam se za vode

U autobusu na povratku u Zagreb, preživao sam u sebi jednu dragu i staru mudrost: „Pazi kako se odnosiš prema knjizi; jer i jedna stranica i jedan redak mogu ti promijeniti život“. Jednako je tome tako, ako ne i više, kad se govori o pohodima prirodi. Shvatili ste: „Zalijepio sam se za hodanje uz vode“. Uz sve vodeno – rijeke i potoke, jezera, lokve i močvare. U tome mi/nam je nenadano pomogao i onodobni početak korona-krize; kad je sve stalo, u ožujku 2020. Ali se tada uistinu i nešto divno pokrenulo. (Svaka nevolja donosi i neku klicu radosti!) Višak slobodnog vremena počeli smo supruga Jadranka i ja provoditi izvan stana, popunjavati brzim šetnjama, gotovo svaki dan. Kroz tri mjeseca, od travnja do lipnja, razotkrivali smo zapadni dio zagrebačke okolice, onaj vodeni. Otkrili Savu, njezine šljunčare i jezera na zapadu; jezero Rakitje ima 7 kilometara lijepo uređenih šetnica, a Orešje je doista rijetko i posebno. Plitko – tek pola metra dubine, s puno šljunčanih otočića, zaštićeno područje – rezervirano je prvenstveno za miran život ptica; u jednom smo trenu pogledom obuhvatili čak 39 roda i čaplji – neke su letjele, druge hodale po plićaku, neke nepomično vrebale. Jezero Strmec, malo dalje na sjever, je onako posebno ljupko, svo utonulo u visoke drveće, s tri-četiri klupe za rijetke goste. Krenuli smo mi i suprotnim smjerom, obišli i nedirnutih 12 jezera Savica Šanci istočno od Zagreba. Mimo svih tih vodenih ploha vodi valjda najljepša kopnena šetnica uopće, na visini pet metara – vijugavi Savski nasip koji počinje i prije Podsusedskog mosta, ide do Domovinskog pa dalje, duga valjda 20-25 kilometara. I južno od Zagreba ima vode (potok Lomnica, Čiče…), koja u sazvučju sa starim hrastovim turopoljskim šumama nudi posebne romantične emocije.

Stid me, razglabao sam u sebi. Nevjerojatno, proveo sam život kao naturalizirani Zagrepčanin, a do prije godinu dana o svojoj divnoj rijeci Savi, koja je jednom pradavno zagrlila naš grad zagrljajem dugim 30-ak kilometara, znao sam jadno malo. Kao i svi drugi, tek onih par kilometara između glavnih zagrebačkih mostova (uz zgradu Kockicu) ili mimo jezera Jarun.

Sve što voliš, brojkama dokazuj!

„Ono što mjeriš brojkom, to se razvija!“ Za tu smjernicu dobrog menadžmenta, znam odavno. Pa sam počeo brojati izlete, korake, kilometre; i izbrojio da smo uz vlažna staništa tijekom 2020-e godine proveli barem 40 dana. Ishodali dnevno po 10.000, 15.000, a jednom i 30.000 koraka (23 km). U ovih dva mjeseca 2021-e mirisali i uživali vlažna staništa već 14 puta (do 25.2., dok ovo pišem). Nagledali se labuda i roda, i visokovratih sivih čaplji, pataka nakinđurenih nemogućim kombinacijama blještavih boja. Takvog mira, rajskog, nigdje nismo osjetili. Na par koraka od vode, na nekoj klupici ili na busenu trave – ja, mi! Nije da nismo ponekad otišli i do brdovitih predjela, ali ovih nam je godina „đir“ postao– vode. U svoj planer želja 2021 i 2022. uvrstio sam, uz ostalo, i šetnje kroz dva vodena parka prirode: Kopački rit i ušće Neretve. Samo da dođe svibanj, lipanj, bez korone. Obići bolje (detaljno) Hrvatsku i regiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju pa Makedoniju i Crnu Goru, nudi toliko radosti, da su mi želje za tzv. dalekim putovanjima doista dosta izblijedile. Jer, ovdje se radi o dnevnim i tjednim druženjima i radostima, nasuprot jednom ili dva leta avionom u godini. Stalno nasuprot prigodnom! Jeftino nasuprot skupom! Ekološki čisto nasuprot ekološki prljavom (avioni i kruzeri su izuzetno ekološki prljava prijevozna sredstva).

U tom zanesenom stanju počeli smo, sva moja obitelj, više pratiti medijske objave o vodama, sa voda. Zainteresirao sam se više za tzv. vlažna staništa, i onda čuo za jedan svjetski važan skup dobronamjernih ljudi iz davne 1971.

Slavimo okruglih 50! Obilježava se Ramsarska konvencija iz 1971.

Dugo se na močvare gledalo kao na beskorisne i štetne površine za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara, jezera, pa i morskih plićaka i obale… i pretvoriti ih u poljoprivredne i druge korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi te predjele.

tudor voda2

Dana 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru na obali Kaspijskog mora potpisana je Konvencija o vlažnim staništima (močvarama), dokument od iznimne međunarodne važnosti. Do sada Konvenciji pristupile 171 države,  s priloženim popisom od čak 2.331 vlažna područjem od međunarodnog značaja koja zauzimaju površinu od preko 2,1 milijuna četvornih kilometara. Tako je nastao pojam „Ramsarsko područje“, koje u naravi predstavlja vlažno (močvarno) stanište, osobito važno kao staništa ptica.

Vlažna staništa su sva granična područja između kopna i neke vode, bilo stalno ili privremeno prekrivena vodom, te plitke vodene površine. Vode koje natapaju vlažna staništa mogu biti i stajačice i tekućice. U užem smislu, kako stručnjaci to već klasificiraju, tipična vlažna staništa su bare, močvare, lokve i u bilje zarasli dijelovi rijeke i jezera. Ako se gleda šire, očima jednog prolaznika ili izletnika, to je baš sve u prirodi gdje se miješaju zemlja (kopno) i voda, a toga je na bezbroj mjesta. Vode i mora te sva vlažna staništa od lanjske godina naprosto – volim.

Republika Hrvatska ima pet takvih močvarnih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te budući park prirode Delta Neretve i ornitološki rezervat – ribnjake Crna Mlaka. Značajan doprinos u implementaciji Ramsarske konvencije u Republici Hrvatskoj je posebnih rezervata na Neretvi u 2020. – „Modro oko i jezero Desne“, „Ušće Neretve“ i „Kuti“. Riječ je o tri relativno mala područja unutar delte s još uvijek očuvanim, jedinstvenim i reprezentativnim močvarnim staništima te karakterističnim vrstama od osobitog značaja za Republiku Hrvatsku.

Zemlje s najviše takvih područja su Ujedinjeno Kraljevstvo sa 175 i Meksiko sa njih 142, dok najveću površinu takvih staništa ima Bolivija (oko 148.000 četvornih kilometara).

Konvencija svaku zemlju potpisnicu obvezuje na opće očuvanje vlažnih staništa, posebno močvara, na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju.

Postao sam jedan od onih koji životom podržava vode, jer vode obogaćuju i daruju život.

 DALJE – ZA NAPREDNE I ZNATIŽELJNE, ŽELJNE JOŠ DOBRIH INFORMACIJA.

Vlažna staništa – raskoš i bogatstvo planeta Zemlje!

Vlažna područja su staništa koja su stalno ili privremeno prekrivena vodom. Ubrajaju se u njih sve stalne ili povremene vode stajačice i tekućice. To su rijeke i jezera, ali i poplavne livade i šume te primjerice morska obala i koraljni grebeni. Travnjaci, kao i obale mora. Ribnjaci, rižina polja i solane su vlažna staništa koja je stvorio čovjek.

No, Ramsarska konvencija se temelji na širem poimanju vlažnih staništa, pa se tako u ramsarska staništa ubrajaju i ušća rijeka, podzemnih vodonosnika, vlažnih travnjaka, pustinjskih oaza, cretova i tresetišta i ostalih. Tu spadaju i antropogena staništa poput rezervoara pitke vode i solana. Čak se i livade morskih cvjetnica , koje plave kad je plima ili veći valovi, pa i koraljni grebeni i mikrostaništa unutar speleoloških objekata smatraju vlažnim staništima.

Vlažna područja – izniman značaj za čovjeka , faunu i floru! 

Vrijednost vlažnih staništa je višestruka, iznimna. Osim što su staništa velikom broju biljnih i životinjskih vrsta ova staništa imaju veliki značaj u prilagodbi na klimatske promjene. Iznimna je važnost vlažnih staništa u obrani od poplava. Nizinske rijeke koje uz svoje korito imaju vlažna staništa u koja se izlijevaju tijekom visokih vodostaja, što je najbolji način obrane od poplava. močvarna staništa pročišćuju vodu jer biljke iz vode koriste hranjive tvari i talože sedimente, a takav se prirodni proces koristi u uređajima za pročišćavanje vode u nekim gradovima.

Vezana su i za obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanje vode.
Urbana vlažna područja nalaze se u naseljima ili njihovoj bližoj okolici te su vrlo važna zbog svog doprinosa zdravlju stanovništva i poboljšavanja kvalitete zraka. Takva su urbana područja često mjesta za rekreaciju, odmor i opuštanje, kao zagrebačka Savica, Jarun i Bundek.

Ona pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog česte prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturno – tradicijsku vrijednost.

Osim za životinjske i biljne vrste, vlažna područja igrala su značajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije, o čemu svjedoči činjenica da su se prve civilizacije razvile upravo u dolinama rijeka i poplavnim ravnicama.

Vlažna staništa osiguravaju više od milijardu radnih mjesta i pružaju usluge ekosustava u vrijednosti od 47 bilijuna dolara godišnje.

Ramsarska konvencija ima za cilj zaustaviti taj pad zaustaviti te osigurati očuvanje i održivo korištenje svjetskih močvara, kako u svrhu očuvanja biološke raznolikosti, tako i u svrhu osiguranja dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sustavima.

Veselje voda, a na pomolu nove krize, propadanje, ratovi i sukobi za vodu!

Vlažna, posebno ona močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. Od početka 18. stoljeća izgubljeno je gotovo 90 % močvarnih područja u svijetu.

A danas smo već ušli i u krizu s pitkom vodom:

  • Stotine milijuna ljudi u obalnim područjima suočava se s rastućom prijetnjom oluja i poplava zbog gubitka šuma mangrova, slanih močvara i morske trave
  • 2,2 milijarde ljudi živi bez sigurne vode za piće, a 485.000 umire bez dovoljno nje svake godine.
  • U posljednjih 20 godina poplave i suše pogodile su 3 milijarde ljudi, a smrtno je stradalo 166.000 ljudi, što je uzrokovalo gotovo 700 milijardi USD gospodarske štete
  • Nesigurnost vode bio je glavni uzrok sukoba u najmanje 45 zemalja svijeta u 2017. godini

Zapravo, čovječanstvo se sve drastičnije suočava s rastućim problemom – svjetskom krizom dostupnosti pitke vode. Koristimo više pitke vode nego što je prirodnim putem moguće nadomjestiti. Samo 2,5% ukupne količine vode na Zemlji je slatka voda, a manje od 1% ukupne količine je pitka voda. U posljednjih 100 godina potrošnja vode porasla je za šest puta i raste za dodatnih 1% svake godine.

Obilježavamo Ramsar radi osvješćenja javnosti i usmjerenja pažnje stručnjaka

Svake godine povodom obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa svijet izabire jednu temu prema kojoj se usmjeravaju sve aktivnosti i načini obilježavanja. Na primjer, u 2018. moto obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa bio je „Vlažna staništa za održivu budućnost urbanih područja“. Prošle 2020. godine Svjetski dan vlažnih staništa obilježili smo motom „Vlažna staništa i bioraznolikost“.

Svjetski dan vlažnih staništa u 2021. posebnu je pozornost posvetio izvorima slatke vode, s temom „Vlažna staništa i voda“.

Rijeke, jezera, močvare i ostala vlažna staništa ključna su i nezamjenjiva područja za opskrbu pitkom vodom. Želimo li u budućnosti nesmetan pristup pitkoj vodi i normalnim životnim uvjetima, moramo ih očuvati! Unatoč svim naporima i napretku znanosti i tehnologije, milijarde ljudi u svijetu još nema redovan pristup pitkoj vodi koja zadovoljava higijenske standarde. Vlažna staništa imaju ulogu besplatnog i uspješnog prirodnog filtera koji odstranjuje onečišćenja iz vode da bi ona bila pitka. Upravo zbog svega navedenog, ove godine se svjetski Dan vlažnih staništa potencira presudnu povezanost vlažna staništa i voda, za ljude i Zemlju.

Dodatne informacije o ovogodišnjem programu obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa pronađite na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pod naslovom „Konvencije o vlažnim staništima“ –  OVDJE 

Reference:
Eko vjesnik: OVDJE
Istarska županija: OVDJE
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja: OVDJE

Goran Tudor
Poduzetnik, konzultant i autor, utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, filantrop.

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2021.

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava
test5284