Svjetski dan turizma, kojeg svake godine obilježavamo krajem rujna, potiče na razvoj svijesti o socijalnoj, kulturnoj, političkoj i ekonomskoj vrijednosti turizma i doprinosu koji taj sektor može dati sustizanju ciljeva održivog razvoja. Podsjećanje na sve mogućnosti turizma baš na Svjetski dana turizma nama je posebno prikladan jer pada na sam kraj glavne sezone na sjevernoj polutki i početak sezone na južnoj.
Pandemija koronavirusa uzdrmala je cijeli svijet i iz tog razloga Svjetska turistička organizacija (UNWTO) odredila je da Svjetski dan turizma 2021. bude usredotočen na turizam za inkluzivni, odnosno uključivi rast. UNWTO zato poziva sve države članice, kao i nečlanice, sestrinske agencije UN-a, tvrtke i pojedince da proslave onu jedinstvenu sposobnost turizma da osigurava da „nitko ne ostane zaboravljen“. Svijet se počinje ponovno otvarati i gledati u budućnost.
TURIZAM – ISCJELJUJUĆA TRANSFORMATIVNA SNAGA ČOVJEKA I DRUŠTVA
Važnost čovjeka i dometa ljudskog potencijala sagledavana je nekad uglavnom kroz materijalistički postmoderni svjetonazor, dok se sada može već afirmirati drugačiji pristup (i) turizmu, gdje turizam može postati iscjeljujuća transformativna snaga temeljena na humanijim vrijednostima, zajedništvu i svijesti – da smo svi dio cjeline.
Post-korona kriza, egzistencijalni strahovi i nesigurnost, prava su stvarnost Hrvatske pogođenom potresom, pandemijom i strukturnim problemima. U ovakvoj nezavidnoj situaciji postavlja se pitanje kako se predstaviti kao sigurna i poželjna destinacija i kako ostvariti prihod u periodu koji nas tek očekuje – jer upravo sada živimo u vremenu kada se čovječanstvo usmjerava prema strahu i disbalansu. Duboko smo zašli u eru transhumanizma i sve se više kristalizira podjela na analognog i digitalnog čovjeka.
Humana tehnologija koja može povezati ljude i pomoći im u kvaliteti života uvijek je dobrodošla, ali potrebno je ukazati i na oprez. Turizam kao svojevrsni oblik komunikacije može postati iscjeljujući fenomen i svojevrsni transformacijski pokret i put ka osobnom razvoju gdje se može kroz kreativnost i umreženost usmjeriti ka drugačijoj humanijoj paradigmi.
TEHNOLOGIJSKI ILI HOLISTIČKI PRISTUP
Globalna koncepcija održivog razvoja i nedostatak svijesti o održivom razvoju važno su područje refleksije i djelovanja u mnogim područjima života, a promjena paradigmatskog svjetonazora posebno je značajna kod odnosa čovjeka i njegova okoliša. Uništavanje prirode radi sve većih potreba za energijom, sirovinama i prostorom za život ide ruku pod ruku sa iskorištavanjem čovjeka. Tehnologija, kakvom se sve više očituje, nije oslobodila čovjeka nego ga je učinila zamjenjivim dijelom stroja. Iz ovih karakteristika možemo vidjeti i uzroke moderne ekološke krize koja je sve dublja.
Sistemski, holistički pogled aktualizira sada onu čuvenu Frommovu „Imati ili biti“. Ona zaboravljena temeljna pitanja o bitku i smislu života i stvarnoj životnoj svrsi pomiču, sada više nego ikada, naš fokus sa umjetno stvorenih potreba koje je nametnulo konzumerističko društvo i mediji sa veličanjem celebritya i masovne kulture na drugačije vrijednosti. U središte svega, sustava, stavlja onog istinskog čovjeka, jedinstvenog u svojoj prirodi i povijesti, dobrog čovjeka, čovjeka-kreatora. Aspekti imanja i bivanja sada se mogu sagledati na još jedan – drugačiji način, kroz prizmu sigurnosti i nesigurnosti.
PUTNIK-ODGOVORAN ČOVJEK, TURIZAM-MOGUĆI POKRETAČ NOVE ENERGIJE!
Postoji veliki broj ljudi u cijelom svijetu koji postepeno mijenjaju običaje, mijenjaju se i institucije i prakse u smjeru partnerstva. Te skupine nisu organizirane od strane posebno školovanih i bogatih ljudi. To su organizacije „običnih“ ljudi – mladih i starih, crnih i bijelih, žena i mušaraca, ponekad cijelih obitelji, naših susjeda i poznanika…. Sve više jača svijest o potrebi razvijanja boljeg turizma, jednake koristi i pristupa te odgovornosti. Putnici su sada motivirani željom da upoznaju kulturu drukčiju od vlastite u mjestu koje se ne može zamijeniti bilo kojom drugom turističkom destinacijom. Važnost autentičnog i drukčijeg doživljaja i iskustva te vrijednost nematerijalne baštine dolaze sada u Hrvatskoj u prvi plan, ako se na turizam gleda kao ne fenomen i oblik interkulturalne komunikacije.
Turizam može pokrenuti ciklično intenziviranje, povremeno ubrizgavanje nove energije u svakodnevno postojanje, koje sada ne funkcionira optimalno, i time ubrizgati društvu novi život – zbog utjecaja ljudi izvan svojih društvenih granica. To uključuje ekstremne pritiske koji se uz pandemijske mjere odnose i na akulturaciju (ili globalizaciju), promjene u okolišu (poplave i odroni, potresi, požari) i velike ekonomske probleme – sve nabrojano prisutno je upravo sada, u ovom trenutku!
Putovanje (i turizam općenito) dotiču svakoga i ne ostavljaju nikog indiferentnim jer se svi suočavaju s emocijama, sjećanjima, ukratko – intimnošću. Svatko u sebi nosi emocije koje je proživio tijekom putovanja, one ga obogaćuju i određuju. Većina nastojanja da se turističkim putovanjima:
- proširi krug znanja,
- upozna priroda, društvo,
- način života u drugim krajevima i zemljama,
- da se nauči određena tehnika rada ili
- osposobi za bavljenje određenim sportom ili vještinom u okviru turističkog programa,
- izraz je težnje čovjeka da spozna samog sebe, svoje mogućnosti i granice.
TURISTIČKO MJESTO POSTAJE MJESTOM ZA OSOBAN RAZVOJ
Putovanje ima i snažnu arhetipsku i mitsku osnovu pa možemo zaključiti da je putovanje svojevrsni proces obnove gdje turistička mjesta postaju sve više i mjesta osobnog razvoja. Putovanje osnažuje onaj moment samo-otkrivanja ličnosti koji se javlja kao potreba i nastojanje velikog broja ljudi koji kreću na put, ne samo da bi vidjeli i doživjeli novo i nepoznato, već i da bi shvatili svoju životnu svrhu.
Promjena paradigme kako ukazuje i UNWTO je posebno važna da bi se shvatilo da postoji razlika između linearnog i manifestiranog prostora u turističkoj destinaciji. Koncentracijom koja je usmjerena samo na jedan svijet, onaj zatvoreni, tzv. trodimenzionalni prostor, a koji je zapravo jednodimenzionalan, ispuštaju se iz vida (ostaju u „mrtvom kutu“) ostale, nematerijalne dimenzije prostora.
Konkretno ako je svijest menadžera u turizmu i kreatora turističkih politika jednodimenzionalna i materijalistička, automatski se ispuštaju iz vida one ostale, nematerijalne dimenzije prostora. Oni (ti menadžeri) „ne vide“, odnosno „slijepi su“ za cijeli niz novih mogućnosti. Transformacijski turizam nudi mogućnosti i prilike za promjenu, gdje lokalna zajednica postaje važan akter i kreator u oblikovanju drugačijeg održivog turizma, kroz svoju identitetsku resursnu osnovu. Dotle, lokalno i socijalno poduzetništvo, kroz široko umrežavanje i partnerske odnose, postaje potentna sila.
dr.sc. Romana Lekić
Edvard Barnays, University College, Zagreb
DOBRA HRVATSKA
Listopad, 2021.
