Čovjek je proveo sretan život, ako je imao 4 – 5 prijatelja.
(Lee Iacocca, prvi menadžer svijeta 20. stoljeća)
S približno tri godine djeca stječu prve prijatelje i to je jako važan trenutak u životu. Prijatelje opisuju kao djecu koju vole i s kojom se najradije druže i igraju. Za mlađu školsku djecu važan dio prijateljstva je i uzajamno pomaganje i dijeljenje. Djeca koja imaju prijatelje otvorenija su, miroljubiva, više pričaju, radije ustupaju drugima svoje igračke… Zato su, uostalom, i stekla prijatelje. S druge strane, djeca bez prijatelja češće reagiraju agresivno, a kad se suoče s problemom, više traže pomoć nego što sama pokušavaju naći rješenje. U skupinu nepopularnih klinaca ubrajaju se i oni sramežljivi i povučeni: druga djeca ih jednostavno ignoriraju pa ne mogu lako zadobiti prijateljstva.
„AMIGOS PARA SEMPRE“ (Prijatelji za uvijek), Pjevački zbor Desiderium Čežnja – Zagreb, koncert svibnja 2022.
Snažan utjecaj roditelja
Nije nikakvo fascinantno otkriće da su međusobni odnosi male djece i razvijanje prijateljstava pod snažnim utjecajem roditelja. Djeca koja se razvijaju u sigurnosti roditeljske ljubavi (koliko god to možda zvučalo patetično) imaju više prijatelja, samopouzdana su, pokazuju više suosjećanja za druge i bolje se snalaze u socijalnim odnosima.
Istraživanja pokazuju da prva dječja prijateljstva „formiraju“ često upravo odrasli; djeca koja su odbačena ili ignorirana od vršnjaka imaju majke koje su i same bez samopouzdanja i vjere u sebe i roditeljske vještine. Ne hvale djecu, stalno su im „za vratom“, koče razvoj samostalnosti i onog nužnog osjećaja ja mogu nešto i sam… Očevi pak imaju određene zamisli o tome kako bi se dijete moralo ponašati i to očekuju, ali zanemaruju uključivanje u odgoj jer „to je obveza i uloga majke“.
Na sreću, ono što roditelji zabrljaju ranije, mogu i popraviti!
Ono što je dobro, može biti i bolje. Evo nekoliko zamisli o tome:
- Posredan način poučavanja djeteta vještini prijateljevanja je veoma preporučiv: čitajte mu i pričajte priče o traženju i zadržavanju prijatelja i razvijanju prijateljstva, gledajte zajedno crtane i igrane filmove o prijateljstvu.
- Organizirajte socijalni život svojoj djeci: upriličite proslavu rođendana, zajedničko gledanje crtića… Ako u vašoj blizini nema vršnjaka djeteta, potrudite se naći ih: odvedite dijete na igru u drugi kvart.
- Kad ste u parku ili na dječjem igralištu – s djetetom se ne igrajte vi. Dovoljno je da ga držite na oku.
- Ako je dijete bojažljivo i povučeno, ne uguravajte ga u veću skupinu djece: nađite mu društvo uz jedno ili dvoje jednako osamljene djece.
- Iskazujte djetetu ljubav, hvalite ga kad učini nešto dobro, ali s mjerom. Ne plašite se da ćete ga razmaziti. Dijete će se (i) time razvijati u svijetu sigurnosti i prihvaćanja, što će poticati njegovu otvorenost u komunikaciji i s vršnjacima
- Razgovarajte o lošem postupku, osudite ga, ali ne širite temu. Ne proglašavajte dijete lošim zbog jedne pogreške.
- Odredite pravila o svemu pa i o odnosima s vršnjacima na igralištu ili vrtići, kojih se dijete treba pridržavati. I budite dosljedni – ne dopustite da vaše raspoloženje određuje što ćete dopustiti djetetu. Jednom da, drugi put ne, za sličnu stvar.
Ponašajte se onako kako i od svog djeteta očekujete. Njegujte prijateljstva, razvijajte svoje socijalne odnose, pokazujte prema drugima razumijevanje i suosjećanje.
Ako je vama dobro, i djeci je!
Dr.sc. Dubravka Miljković, redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dugi niz godina bavi se i edukacijom iz područja psihologije menadžmenta i pozitivne psihologije.
