Ako možete, vozite! Ugledajmo se na Amsterdam i Kopenhagen, Novi Sad… Pridonesite osobnom zdravlju, čistoći okoliša, zdravlju planeta Zemlje!
Iz dana u dan sve više ljudi u gradovima umjesto osobnim automobilom ili javnim prometom na odredište stiže vozeći bicikl i/li romobil. Porast broja biciklista u urbanim središtima, osobito od izbijanja pandemije, vidljiva je golim okom. Iako nema točne statistike, rast se najbolje vidi, kažu u Sindikatu biciklista, „na prometnicama i uobičajenim mjestima bicikliranja (u Zagrebu npr. na Jarunu), gužvi na biciklističkim parkinzima, ali i po statistikama prodaje iz trgovina biciklima i biciklističke opreme kao i po duljini čekanja na servis bicikla“.
– Podaci o povećanju broja biciklista vidljivi su i u Izvješću o biciklističkom podsustavu unutar prometnog sustava Grada Zagreba iz brojki s postavljena tri brojača: jednog fiksnog u Ulici grada Vukovara i dva mobilna. Nažalost, zbog stavljanja izvan funkcije brojača u Ulici grada Vukovara u dijelu 2020. godine nije moguće odrediti porast u toj specifičnoj pandemijskoj godini, odnosno usporediti ga s prethodnim godinama. Što se bicikliranja na posao tiče, neke ankete govore o tome da je 25% građana izjavilo da koristi bicikl kao prijevozno sredstvo – kažu u Sindikatu biciklista.
Važnost bicikliranja za održive gradove
U razvoju ekološki održivih gradova bicikliranje ima veliku ulogu. No, koje su točno prednosti bicikala i kako oni pomažu gradovima?
Za početak, tu je VIŠESTRUKA UŠTEDA ENERGIJE. Biciklisti za pogon koriste samo snagu vlastitih mišića, što znači manje zagađenja u gradovima. No, i za proizvodnju jednog bicikla potrebno je daleko manje energije nego za proizvodnju osobnog automobila.
- Prema podacima iz SAD-a, za proizvodnju cestovnog bicikla od 7,2 kg s ugljikovim okvirom potrebno utroši se oko 100 puta manje energija – 546.658.000 džula energije u usporedbi s 118.284.466.000 džula koliko je potrebno za proizvodnju automobila.
- Uz to, izgradnja biciklističkih staza manje je energetski zahtjevna od izgradnje automobilskih cesta, a zahtijeva i manje prostora, smanjene temelj i manje energetski intenzivno održavanje.
- K tome, bicikliranje je oblik prijevoza koji ne proizvodi emisije ugljičnog dioksida, pa stoga utječe i na kvalitetu zraka. Što više ljudi prijeđe na svakodnevno pedaliranje umjesto vožnje automobilima, to će zrak u pojedinim urbanim središtima biti čišći.
- I konačno, bicikliranje pomaže u smanjenju zagađenja od buke u gradovima, čiji negativni utjecaj prečesto zanemarujemo. Visoka razina buke u gradovima također se može smatrati onečišćenjem, a uz to povezana je s dugoročnim zdravstvenim rizicima za stanovnike. Buka, naime, može povećati razinu hormona stresa kao što su kortizol, adrenalin i noradrenalina u tijelu, čak i tijekom spavanja. Što dulje ti hormoni ostanu u krvotoku, vjerojatnije je da će uzrokovati opasne fiziološke probleme.=
Pretpostavke za rast bicikliranja
Vožnja bicikla vrlo je praktična za većinu gradskih putovanja, poput odlaska na posao i u školu, posjet prijateljima ili odlazak u šoping, a također i za rekreaciju i vježbanje. Biciklizam promiče ZDRAVLJE – tjelesno, socijalno i mentalno, povećava mobilnost i neovisnost, a vrlo je ekonomičan i za javni i za osobni proračun.
Međutim, kako bi vožnja biciklima u gradovima kao naodrživiji i najekološkiji način prijevoza bila dostupna svima, potrebno je izgraditi dobru biciklističku infrastrukturu, osobito biciklističke staze, parkirališta za bicikle i slično. Puno je europskih gradova napravilo velik pomak u izgradnje infrastrukture, pa smo u Sindikatu biciklista upitali kakvo je stanje u Zagrebu.
– Najveći problemi biciklista, a time i svih ostalih sudionika u prometu, su staze na nogostupima gdje neminovno u sukob dolaze pješaci, osobe s invaliditetom i biciklisti. Veliki je problem također nepovezana i opasna biciklistička infrastruktura, gdje su biciklisti često primorani kršiti zakon, a sama infrastruktura je na brojnim lokacijama izgrađena protivno zakonu. Za bicikliste je opasno i to što ponegdje uopće ne postoji biciklistička infrastruktura, jer ondje gdje je nema biciklisti moraju voziti na kolniku uz automobile, što je u većini slučajeva u Zagrebu opasno. K tome, staze su nepovezane, uske i na nogostupu su, pa pješacima često nije ostavljeno dovoljno prostora, rubnjaci su visoki itd. Također, staze nisu pravilno označene, pogotovo na prijelazima i križanjima gdje se ničim ne upozorava automobilski promet na prisutnost biciklista, nedostaje horizontalna i vertikalna signalizacija.
Na više lokacija u Zagrebu, staze su izblijedjele i ne obnavljaju se, ili su prekrivene raslinjem i nepropisno parkiranim automobilima – kažu u Sindikatu biciklista.
Da li su biciklisti u podređenom položaju na cesti?
U Sindikatu biciklista smatraju da su biciklisti u podređenom položaju jer „još uvijek u planiranju prednost ima cestovni motorni promet čije se potrebe, od širine voznih traka do parkinga, namiruju u potpunosti dok se preostale male površine dijele u pravilu između pješaka i biciklista i time umjetno stvara sukob tih dviju grupa“. Pohvalnim drže to što je „vožnja bicikla dopuštena u zagrebačkim pješačkim zonama (u drugim gradovima ovisi o lokalnoj odluci o uređenju prometa), no tamo je imperativ voziti obazrivo i prilagoditi se pješacima“. Kao problem ističu i manjak parkirnih mjesta za bicikle te nepraktična rješenja biciklističkih parkinga, npr. postavljanjem spiralnih i sličnih stalaka umjesto ‘klamerica’.
U Sindikatu biciklista u izgradnji biciklističke infrastrukture ne ističu samo potrebu izgradnje biciklističkih staza već predlažu i druga rješenja.
– Mogu se uvesti tzv. zone 30, u kojima postoji ograničenje brzine za automobile na 30 km/h i u kojima onda bicikli s automobilima mogu sigurnije dijeliti cestu. Uvođenja zona 30 je posebno pogodno na cestama koje su preuske da bi se mogla izgraditi pogodna biciklistička staza ili traka. Zonu 30 bi tako trebalo uvesti u veliki broj ulica u centru, u stambenim četvrtima itd. – poručuju u Sindikatu biciklista.
Gradovi – lideri
Mnogi europski gradovi već su napravili iskorak prema održivom razvoju izgradivši dobru biciklističku infrastrukturu, što je zapravo i najbolja pozivnica građanima da koriste bicikl. Među njima nisu samo po biciklima poznati gradovi kao Amsterdam i Kopenhagen već i mnogi drugi, od nama bliske Ljubljane, Budimpešte i Novog Sada preko Graza i Beča do, Utrechta, Antwerpena, Strasbourga, Bordeauxa, Osla, Pariza, Berlina, Bremena…
DOBRA HRVATSKA /MDM
Lipanj, 2021.
