„Što dulje na Facebooku, to usamljeniji“, naslov je istraživanja kojeg su, jedan za drugim, u savršenom ritmu, prije nekoliko godina prenijeli brojni nacionalni novinski portali. Istraživanje koje je provela Medicinska škola Sveučilišta u Pittsburghu u SAD-u pokazalo je da će mladi između 19 i 32 godine, koji su bili ispitanici, imati veće šanse za dugoročno proživljavanje osjećaja samoće i društvene izoliranosti što budu više vremena provodili na društvenim mrežama. Brian Primack, voditelj istraživanja, tvrdi kako su problemi među mladima vezani uz mentalno zdravlje i društvenu izolaciju poprimili razmjere epidemije, a uzrokuju ih upravo društvene mreže na globalnoj razini.
Uz ovaj članak preporučeni su i članci pod naslovima:
- „Tehnologija ubija ljubav: Oni rođeni nakon 1995. nemaju potrebu emotivnog vezivanja“,
- „Gledanje u mobitel prije spavanja šteti moždanim stanicama“,
- „Mreže stvaraju veću ovisnost od cigareta ili alkohola“.
Činjenica je da je internet, kada je riječ o kreativnom izražavanju, povezivanju te komuniciranju, otvorio jedan novi vrli svijet. Podizanje svijesti, osjećaj zajedništva i brzo reagiranje u slučajevima poput elementarnih nepogoda ili prosvjeda, kao i prijenos ispravne poruke tako velikom broju gledatelja, slušatelja i čitatelja bez sumnje je olakšano digitalnim tehnologijama. Istovremeno se postavlja pitanje, što će biti s generacijom koja odrasta noseći internet i društvene mreže u džepu, vjerujući da društvenost u realnosti nije potrebna?
U jednom od predavanja iz psihonalize na fakultetu rasprava je, u skladu s vremenom, još jednom skrenula u razgovor o društvenim mrežama. Ukratko, profesorica je, nakon što je iznijela prilično uzmenirujući primjer iz osobnog života, zaključila:
„Što više participiraš online, manje si u stvarnosti“.
Ova se rasprava vodila ne tako davne 2014., no čini se da su se percepcija, konzumacija i uvažavanje online sadržaja u samo nekoliko godina stubokom promijenili – osobito kada je riječ o njegovu utjecaju na naše promišljanje svijeta i kvalitetu života, što navedeno istraživanje i dokazuje. Čitali smo u tisku izjavu jedne javne osobe u nas:
„Imam na tisuće i tisuće „prijatelja“ na mrežama, a ni jednoga pravog u životu!“
Nije li i to povezano? Promatrate li osobe u javnom prostoru, u tramvaju ili autobusu, ili pak na semaforu, primijetit ćete samo to neumorno “scrollanje” po ekranu. Vidjet ćete ga, uostalom, kamo god da pogledate. Čak i u druženjima u restoranima i kafićima, na romantičnim susretima, ali i na poslovnim sastancima.
Zašto ljudi bježe od sebe, nestajući svojoj pravoj prirodi?
Kako si pomoći, kako da se spasi priroda ove civilizacije? Odluka je u rukama pojedinca, svakog od nas. Ograničiti se, jedino je rješenje. To znači:
- Uzeti od tehnologija tek nešto, ono što ti koristi, a ne iziskuje preveliku cijenu dobrog i stvarnog života.
- I znati se oduprijeti sirenskom zovu, pomamama koje nameću nove agresivne industrije.
DOBRA HRVATSKA
