Početkom ove godine dobro je odjeknula vijest kako jedna od najvećih investicijskih kuća na svijetu, Goldman Sachs, neće omogućavati inicijalne javne ponude (IPO-ove) tvrtkama s isključivo muškom upravom. Jedan od razloga za ovaj potez leži u zaključku da su performanse IPO-ova, onda kada su na čelu bile i žene, bile mnogo bolje nego tamo gdje nisu bile prisutne. To pokazuje kako se i investicijska svijest počela mijenjati.
Društvena odgovornost poduzeća
Nove generacije žele investirati u kompanije koje brinu o društvu u kojem žive što se ogleda kroz brigu o okolišu i klimatskim promjenama, zajednici, ljudskim pravima i raznolikosti.
Poslovni sektor oduvijek je osluškivao što konzumenti njihovih proizvoda i usluga žele. Istraživanja su pokazala, a praksa potvrdila, da milenijalci žele da tvrtke od kojih kupuju proizvode ili čije usluge koriste, budu društveno odgovorne. Oni su generacija koja je učinila prekretnicu u načinu života i poslovanja, a generacije koje su uslijedile preuzele su ta načela. Čak su spremni platiti više kako bi podržali društveno odgovorne tvrtke i brendove. Ovaj podatak daje jednu potpuno novu perspektivu kada govorimo o načinu poslovanja i korporativnim vrijednostima.
No, nemojmo se zavaravati. Društveno odgovorno poslovanje nije puka filantropija. Aktivnosti poslovnog sektora imaju prvi cilj – zaradu, što je kao polazište također dio njihove društvene odgovornosti. I to je sasvim legitimno. Ali, poduzeće treba biti odgovorno prema svima – prema zaposlenicima, dioničarima, gospodarstvu, društvu u cjelini. Dok god je u balansu s društvenom okolinom i prirodnim okruženjem u kojoj posluje – odgovorno je.
(Novo) lice poslovnog sektora u doba korona virusa
Unatrag nekoliko mjeseci dana doživjeli smo, pomalo i očekivane i prognozirane, ipak iznenađujuće scenarije koje je sa sobom donijela pandemija korona virusa. Unatoč tome što je već početkom godine pandemija pogodila Kinu, nekako smo se nadali kako neće doći do nas. I dok smo s nevjericom gledali gotovo apokaliptične scene iz susjedne Italije u kojoj je situacija eskalirala, slično. Nakon što je Stožer preuzeo kontrolu (koliko je to moguće) nad virusom, kompanije koje su za to imale mogućnosti, poput Tele2, prilagodile su se i organizirale rad od kuće (gdje je to bilo moguće) te reorganizirale poslovanje radi zatvaranja prodajnih mjesta. Krenulo je neko novo „normalno“, s primarnim ciljem očuvanja zdravlja zaposlenika, ali i radnih mjesta. Istovremeno su uslijedile najave gospodarske krize, do sad neviđene još od Velike depresije ili Drugog svjetskog rata, a onda se dogodio još jedan dodatni šok za Zagrepčane – potres radi koje su mnogi ostali bez domova, a većina se barem pošteno uplašila.
Nastup poslovnog sektora koji, unatoč izazovima za opstojnost vlastitog poslovanja, svaki dan iznova pokazuje što zapravo znači socijalna osviještenost i briga za zajednicu!
Ne mogu se sjetiti niti jedne ozbiljne kompanije koja u ovom periodu nije osigurala dodatne pogodnosti za svoje korisnike, donirala nezanemariva financijska sredstva za pomoć zdravstvenom sustavu ili volonterima koji obilaze ugrožene skupine u društvu. Posebno su me ganule inicijative malih lokalnih poduzeća koja se trenutno suočavaju s vjerojatno najvećim izazovima u povijesti vlastitog poslovanja. Od prvog dana sam ponosna na činjenicu da radim u Tele2 jer smo oduvijek bili drugačiji i išli smo korak više. To se nije promijenilo ni ulaskom u obitelj United Grupe u jeku pandemije. Pokazao se da smo u dobrim rukama i po pitanju društveno odgovornog poslovanja kada je United Grupa donirala značajan iznos za nabavku medicinske opreme. Danas kao da ne mogu biti ponosnija na kompaniju koja je bila i ostala vjerna sebi i podržala sve one s kojima smo sve ove godine zajednički gradili svoju društvenu odgovornost.
Podržali smo zagrebačke vatrogasce nakon potresa donacijom drona, Hrvatski Crveni križ novčanim donacijama, UNICEF, školarce besplatnim nastavnim sadržajima, korisnike besplatnim gigabajtima, a uz to smo održali stabilnost mreže i angažiranost zaposlenika.
Što nam ostaje poslije korone?
Nitko ne zna kada će završiti ova pandemija, kao što nitko ne zna ni kakve će posljedice imati na gospodarstvo, način poslovanja i zdravlje. Ono što želim vjerovati jest da ćemo se, kada sve ovo prođe, prije donošenja poslovnih odluka sjetiti kako je u ožujku 2020. godine prvi puta nakon 30 godina u Indiji bilo moguće vidjeti Himalaju s udaljenosti od 200 kilometara jer se zagađenost zraka dramatično smanjila. Ta činjenica je možda ekstreman primjer, ali i dobar pokazatelj kako je društvena odgovornost dosad i ponekad , ipak, samo prazno slovo na papiru.
Hoće li se, kao redovno stanje, Himalaja i u buduće lijepo gledati s te udaljenosti? I, hoće li se provincija Huan u Kini na satelitskoj snimci stalno vidjeti čistom – bez smoga, kao davno nekad? Ili, da li će turisti u Veneciji i u 2021. moći gledati ribice u kanalima?
Osobno želim vjerovati da će ubuduće svaka kompanija razmisliti o utjecaju vlastitog poslovanja na okoliš, zajednicu i u cjelini na društvo. I da će, baš kao i kompanija u kojoj radim gotovo 15 godina, društvenu odgovornost svi ugraditi u temelje svog poslovanja.
Želim vjerovati da smo dobili priliku za popravni ispit iz odgovornosti prema zajednici i da ćemo tu priliku iskoristiti. Svako teško vrijeme znači nevolju, ali otvara i šanse za promjene koje se očekuju.
Marijana Grubešić,
Koordinatorica društveno odgovornog poslovanja – Tele2
DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.
