U jesen 2019. imao sam kao sudac i član žirija lijepu priliku sudjelovati na Međunarodnoj izložbi i ocjenjivanju sireva u Herningu u Danskoj. Da znate – Danska je velesila u proizvodnji mlijeka i sireva, među prvima u izvozu maslaca i sira tipa feta u svijetu. Nakon što sam ispunio što je službenim programom bilo predviđeno, sve obveze, preostalo mi je izvjesno vrijeme, koje sam odlučio provesti na obali Sjevernog mora, u gradiću Ringkobingu, čuvenom, među ostalim, i po neobičnom kipu na mjesnom trgu. Našao sam se pred tri i pol metra visokom brončanom skulpturom koja u prvi mah odbija, gotovo plaši svojom ružnoćom. A poslije vam postane bliska, jer ona je zapravo – PORUKA.
Pred sobom vidite silno mršavog, izgladnjelog afričkog dječaka (možda već i odraslu osobu) koji na ramenima nosi ogromnu bijelu pretilu ženu. Skulptura ima ime: „Preživljavanje najdebljih“ (Survival of the Fattest). Ta žena, viša od dva metra i široka gotovo metar, predstavlja zapadni bogati svijet koji je globalizacijom i suvremenom kolonizacijom zajašio na male i siromašne, većinu svijeta. Kip su izradili Jens Galschiøt i Lars Calmar 2002., kao simbol nejednake raspodjele dobara u svijetu. Žena u ruci, uza sve, drži još i vagu, simbol uravnoteženosti i pravde. Ali njezine su oči zatvorene, bez ikakve je želje da ih otvori, gleda svijet i vidi istinu, toliko veliku nepravdu ovog svijeta. Podno skulpture rečenica:
„SJEDIM NA LEĐIMA ČOVJEKA. STENJE POD MOJIM TERETOM. ZA NJEGA BIH UČINILA SVE, ALI NIKADA NEĆU SIĆI S NJEGOVIH LEĐA.“
Godine 2009. umjetničko djelo je bilo preseljeno u Copenhagen, u povodu 15. Konferencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, gdje je Jens Galschiøt izložio čitav niz skulptura pod zajedničkim imenom „Sedam metara“. „Preživljavanje najdebljih“ našlo se u kopenhaškoj luci – očito s ciljem – odmah pokraj svjetski poznate skulpture „Mala sirena“, koja ljude podsjeća na jednu od najljepših bajki velikog danskog pripovjedača Hansa Christiana Andersena. Stajalo je uz „Malu sireni“ i međunarodnoj javnosti cinično sugeriralo istinu – kako svjetski moćnici na raznim konferencijama o klimatskim promjenama i drugom zapravo samo pričaju – BAJKE. I u Madridu početkom 2020., i u New Yorku u rujnu 2019. i u Katowicama u prosincu 2018. … bajke! „Malu sirenu“ godišnje posjeti više od milijun ljudi, pa toliko njih ostaje osupnuto kipom „PREŽIVLJAVANJE NAJDEBLJIH“
Čitajući nedavno knjigu Pascala Brucknera „Ljubav prema bližnjemu“ naišao sam na istu temu, na zanimljivu rečenicu:
„Moj mi je otac prenio svoju teoriju o pretilosti; ona je proizvod hiperkonzumerizma u njegovoj završnoj fazi, koji bićima nalaže da gomilaju oko sebe, u sebe… bilo što, uključujući i salo.“
Kako bi takav hiperkonzumerizam, taj fizički odbljesak svekolikog obilja u kojem se baškari jedna skupina Zemljana mogao opstati, bogati smišljaju barijere nerazvijenima, podcjenjuju vrijednost njihova rada, crpe njihove resurse, zatvaraju oči pred siromaštvom velike polovice svijeta.
I to je razlog zašto je onaj dječak tako mršav.
Dok gledam taj kip, jasno mi je da oba bića pate na svoj način, da će se jednom dječak srušiti od tereta i oba će se svijeta slomiti. A kako bi se to promijenilo, treba prvo otvoriti oči u susret stvarnosti svijeta, najprije prema nepravdi.
Dok nije pravedno, neće biti održivo!
***
U kolumni Jutarnjeg lista, 21.12.2019. mogla se pročitati rečenica koja ukazuje na stanje u pogoršanju:
„Od 2010. do kraja 2018. dug zemalja u razvoju porastao ja za golema 54-postotna poena. To je najbrži i najveći globalni rast duga zemalja u razvoju još od 70-ih godina prošlog stoljeća.“
Jedan od aspekata duboke krize zrelog kapitalizma jest i to što isti sve više postaje RENTIJARSKI KAPITALIZAM.
Prof.dr.sc. Samir Kalit
