Tek s oko tri godine djeca stječu svoje prve prijatelje – opisuju ih kao djecu koju vole i s kojom se najradije druže i igraju.
Za mlađu školsku djecu važan aspekt prijateljstva je uzajamno pomaganje i dijeljenje dobrobiti. Fizička dopadljivost prijatelja, zanimljivo, ali očekivano, važnija je mlađima nego starijima. U skupinu nepopularne i „netražene“ djece ubrajaju se ona sramežljiva i povučena; druga djeca ih jednostavno ignoriraju.
Djeca koja imaju prijatelje otvorenija su, miroljubiva, više pričaju, radije ustupaju drugima svoje igračke… Zato su uostalom i stekli prijatelje. Popularniji su, prihvaćeni, rado se s njima družiti. S druge strane, djeca bez prijatelja češće reagiraju agresivno, a kad se suoče s problemom, više traže pomoć sa strane nego što pokušavaju naći rješenje sami.
Kvaliteta roditeljstva i djetetovi izgledi na više prijateljstava i uspjeh života
Nije nikakvo fascinantno otkriće da su međusobni odnosi male djece i razvijanje njihovih prijateljstava pod – roditeljskim utjecajem, točnije, pod utjecajem odnosa koji postoje između roditelja i njihove djece. Djeca koja se razvijaju u sigurnosti roditeljske ljubavi (makar koliko to možda patetično zvučalo), imaju više prijatelja, samopouzdana su, pokazuju više suosjećanja za druge i općenito se bolje snalaze u socijalnim odnosima i situacijama, a sve to pripomaže njihovu budućem sretnom životu.
Kakvi su roditelji nepopularne djece, one bez puno prijatelja?
Kako pokazuju istraživanja, majke djece koja su odbačena ili ignorirana od drugih i same imaju manjak samopouzdanja i vjere u svoje roditeljske vještine, rijetko hvale djecu i – stalno su im za vratom, ne dopuštajući tako razvoj njihove samostalnosti i vrlo nužnog osjećaja ja mogu nešto i sam… Očevi takve djece pak imaju vrlo određene zamisli o tomu kako bi se dijete moralo ponašati i to od njega očekuju, ali ujedno niječu potrebu većeg vlastitog uključivanja u odgoj jer to je, po „narodski“, obveza majke. Tek u zadnjih desetak godina ti se stereotipi mijenjaju, pa se danas sve češće u kvalitetnim poduzećima govori o podršci koju poslodavac treba davati roditeljima, a ne samo majkama djece.
Jedan šaljiv, a dobar aforizam kaže: „Nekad dijete potroši čitav život da bi ispravilo pogreške svojih roditelja.“
Ipak, i na sreću, ono što roditelji zabrljaju u odnosu na djecu, roditelji mogu i popraviti. A i ono što je dobro može se uvijek učiniti još boljim.
NAČINI
- Organizirajte bogat socijalni život svojoj djeci. Izgradite prilike za međusobno upoznavanje i razvoj prijateljstava u djeteta: upriličite proslavu rođendana, zajedničko gledanje crtića… Ako u vašoj blizini nema vršnjaka s kojim se dijete može podružiti – trudite se pronaći ih pa povremeno odvedite dijete na igru u drugi kvart, na udaljenije dječje igralište. Ako prilike ne postoje, stvorite ih!
- Kad ste u parku ili na dječjem igralištu – ne igrajte se vi s djetetom, jer time priječite poznanstva među djecom. Dovoljno je da dijete držite „na oku“. Jednom oku! Drugo posvetite ostalim mamama u parku. (I tatama, ako ih ima.) Upravo su tako, s djecom u parku, započela i mnoga lijepa tzv. obiteljska prijateljstva;
- Ako je dijete stidljivo, bojažljivo i povučeno, ne uguravajte ga odmah ili prerano u veću skupinu djece: prvo ga smjestite uz jedno ili dvoje djece (jednako osamljene) i onda se držite više po strani. Dajte djeci dovoljno vremena da sami započnu neku zajedničku aktivnost, a ako se to ne događa ili ide s poteškoćama, tek onda malo pomozite;
- Podučavajte dijete vještini prijateljevanja i na indirektne načine: čitajte mu i pričajte priče o traženju i zadržavanju prijatelja, o razvijanju prijateljstva, o prijateljstvu „u akciji“ u određenoj životnoj situaciji, zajedno pogledate crtane i igrane filmove o prijateljstvu;
- Pokazujte djetetu svoju ljubav, hvalite ga kad učini nešto dobro; nemojte se bojati da ćete ga razmaziti (to je uostalom manja šteta nego kad dijete raste s uvjerenjem da ga ne volite i da je „druga klasa“!);
- Ako dijete trebate disciplinirati, razgovarajte s njime o lošem postupku čim prije, ukažite mu jasno ali odmjereno (nikad vikom) na negativne posljedice i neprimjerenost takva postupanja, do toga da loš postupak osudite, ali nikad povodom toga ne proglašavajte dijete ukupno lošim. Usmjerite se na konkretnu situaciju, određeno ponašanje, jedan problem, a ne na osobu djeteta u cjelini („Tebi se loše stvari stalno događaju.“, „Pogledaj malo na druge, oni ne rade te gluposti.“…);
- Odredite jasna pravila kojih se dijete treba pridržavati i budite u tomu dosljedni: nemojte da vaše trenutno raspoloženje određuje što ćete djetetu na igralištu, i općenito, dopustiti, a što ne;
- Ponašajte se i sami onako kako očekujete od svog djeteta, pa i vi razvijajte svoje socijalne odnose, pokazujte prema drugima razumijevanje i suosjećanje, njegujte svoja „odrasla prijateljstva“
Dubravka Miljković, prema autorskoj knjizi „Zapisi iz tri ženska kuta“
Izvor: preneseno, uz prilagodbu OVDJE
DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.