spot_img

Razgovor s Bernardom Cecelja: „Bernarda privlači mlade i školuje stare radnike, ne daje otkaze, pretežito izvozi, širi poslovanje, troši plin kao jedno kućanstvo, voli svoj kraj.“

„Dobar san za zdrav život“ – misija je poduzeća Bernarda, utemeljiteljice, vlasnice i direktorice Bernarde Cecelje. Poduzetnica, inovatorica, dobrotvorka, vizionarka i motivatorica Bernarda Cecelja već 25 godina uspješno vodi tvrtku Bernarda, čiji je zaštitni znak inovativnost, ali i izvoz, oslanjanje na vlastite snage, te radišnost i poduzetnost. 

Tvrtka se smjestila u malom mjestu Pušćine, na putu između Varaždina i Čakovca, a njezin proizvodni program čine visokokvalitetni madraci, kreveti, podnice, jastuci i druga oprema za spavanje. U tvornici se neprestano osmišljavaju novi proizvodi i poboljšanja već uhodanih. Nije to uvijek lako, pretvoriti ideje u život i da su odmah isplative. Ipak, dugoročno se pokazalo da takav stav vodi uspjehu. Tvornica Bernarda kao i restoran te novi wellness-hotel u Varaždinskim Toplicama osobni su i zajednički ulog direktorice i zaposlenika u „domaći kraj“, nastojanje da se zavičaju dade smisao i sadržaj. Kompanija Bernarda poznata je kao hrvatski proizvođač kojeg iznimno poštuje i prihvaća i inozemno tržište na koje tvrtka izvozi najveći dio godišnje proizvodnje, i do 80 posto. 

Razgovarali smo s direktoricom Bernardom Cecelja o više aspekata društvene odgovornosti koji prate njezino osobno djelovanje i poslovanje tvrtke Bernarda.

Kako ste uspjeli održati proizvodnju u ovo nestabilno vrijeme? Jesu li se nabavni lanci, financije, radna snaga… stabilizirali nakon pandemije korona virusa? 

Za vrijeme pandemije imali smo puno problema, a bili smo i zatvoreni neko vrijeme. Već u pandemiji, a i kasnije cijene su počele divljati, pa smo bili primorani tražiti rješenja od naših dobavljača, kako inozemnih tako i domaćih. Uzimali smo dio repromaterijala na zalihe kako bismo barem dva do tri mjeseca bili mirni od podizanja cijena. Budući da tvrtka Bernarda nije uzimala dobit godinama, već je ona ostajala u poduzeću, bili smo dovoljno financijski stabilni da smo si mogli osigurati zalihe. Moj je plan bio stvoriti zalihe repromaterijala poput opružnih jezgri, iverice, drva, tekstila, koje ćemo u dogledno vrijeme ugraditi u svoje proizvode. Ovoga ljeta bilo je malo zatišje u dizanju cijena, a sada one opet rastu i to ne 1-2 posto, nego 10-20 posto te svi naši dobavljači strahuju kakav će biti četvrti kvartal. Za sada uspijevamo održati proizvodnju, ali kako će ići dalje, zaista ne znam. U takvim vremenima, dakako, i odgovornost poduzetnika mnogo je veća. Kao poduzetnica, moram zadržati radnike, isplaćivati im redovito plaće i podmirivati sve obveze. Za sada nismo otpuštali radnike, a sve svoje isporuke isporučivali smo u roku. Ali, financijski nas je to puno stajalo.

Proizvodni pogon i izložbeno-prodajni salon tvrtke Bernarda d.o.o. u Pušćinama
Proizvodni pogon i izložbeno-prodajni salon tvrtke Bernarda d.o.o. u Pušćinama / Foto: Bernarda d.o.o.

Tvrtka Bernarda kao kopija Bernarde osobno

Biti odgovoran poslodavac – to je odraz sustava vrijednosti, stavova i razmišljanja vlasnika i vodstva tvrtke. Je li tvrtka Bernarda u neku ruku kopija Bernarde osobno? Jeste li i koliko ugradili vlastite vrijednosti i poglede u tvrtku?

Kao odgovoran poslodavac i poduzetnica u mom načinu poslovanja ja samu sebe stavljam na posljednje mjesto. Prioritet su mi radnici, a potom dobavljači, obveze prema državi i sve druge obveze koje imam. Nastojim da nitko nije zakinut, da sve podmirim, a i dobit ostaje u tvrtki. To je moj odnos prema poslu i takva sam bila čitav život. Rekla bih da sam svoj život i svoj način rada i života utkala i u firmu. Jednostavno, tako funkcioniram, tako poslujem, tako zadajem zadatke drugima i tražim da sve mora biti napravljeno kvalitetno i na vrijeme. 

Poznato je da je tvrtka Bernarda, posebno u ovo bremenito vrijeme, iskazala veliku povezanost sa zaposlenima te im bila oslonac. Možete li reći što ste sve poduzimali kako biste to ostvarili?

Kroz vrijeme pandemije isplaćivali smo uredno plaće prema ugovoru, bez obzira jesu li radnici bili doma ili su radili. Istina, dobili smo i pomoć države, ali razliku do pune plaće prema ugovoru smo isplatili iz vlastitih rezervi tako da nitko nije bio na minimalcu. Zapravo, mi u firmi ni nemamo nikoga na minimalcu. Imamo dvije djelatnosti – proizvodnju i ugostiteljstvo. U ugostiteljstvu po plaćama smo daleko iznad prosjeka, a u proizvodnji (a riječ je o tekstilnoj i drvoprerađivačkoj industriji) smo u hrvatskom prosjeku. Ponosni smo što redovito isplaćujemo plaće, a punih 25 godina nikada nismo kasnili ni dana s isplatom plaća. K tome, radnike zadržavamo i time što im pružamo sigurnost posla, a svi koje zaposlimo, zaposleni su na neodređeno vrijeme, naravno s probnim rokom ovisno o poziciji. Naši radnici imaju i dodatna primanja poput božićnice, darova za djecu, jubilarne nagrade i sl. Idemo kolektivno i na izlete, a prije pandemije svake godine zaposlenici iz cijele tvrtke išli su zajedno na team buildinge.  

Koliko tvrtka pomaže radnicima u održavanju ravnoteže između posla i privatnog života?

Ponajprije, radimo u prvoj smjeni, od 7 do 15.30. Pogoni su klimatizirani, radnicima su  omogućene tri pauze kako bi mogli protegnuti noge, popušiti cigaretu i ručati. Ako netko treba pomoć od firme, uvijek smo spremni pomoći, i financijski i na druge načine. Treba znati da među zaposlenicima imamo dosta mladih i dosta žena, ali nikada nije dolazilo u pitanje hoće li se mlade mame, bile one godinu ili tri godine na porodiljnom dopustu, moći vratiti na svoje radno mjesto. To im je zajamčeno. Imamo razumijevanja i za one koji imaju bolesnu djecu, a ako netko mora ujutro izaći iz tvornice da nešto obavi, omogućeno mu je i to. Ukratko, funkcioniramo kao obitelj.

Otvoren poziv mladima

Imate stalno otvoren poziv mladima da se uključe u tvrtku, da svojim doprinosom nadograđuju Bernardu u budućnosti, da rade i ostanu u svom kraju. Koliko su ti vaši napori uspješni ili ste i vi prisiljeni posegnuti za radnom snagom izvana?

Za sada se još snalazimo s domaćom radnom snagom i puno radimo da privučemo mlade. Dajemo oglase, snimamo promotivne filmove, razgovaramo s mladima u školama, prezentiramo im koja nam radna mjesta trebaju i što mogu očekivati ako se zaposle kod nas. Mladima nudimo i stipendije, omogućavamo im razna usavršavanja, studentima iz struke omogućavamo da kod nas odrade praksu… I, nailazimo na interes mladih tako da sve svoje potrebe za radnicima zadovoljavamo ljudima iz našeg kraja. Ali, organiziramo doškolovanje i za starije radnike kako bismo doskočili manjku stručnog kadra. 

I dalje puno izvozite. Kako uspijevate održati veliki plasman svojih proizvoda u europske zemlje iako je konkurencija sve veća?

Istina je da je konkurencija sve veća, ali nas krasi kvaliteta. Svoj brend razvijamo već 25 godina i imamo provjerene inozemne poslovne partnere koji prodaju našu robu, a mi za njih proizvodimo. Ali, i sami obrađujemo tržišta, kroz sajmove, kroz poznanstva i sl. Uspijevamo držati korak, iako smo prije pandemije izvozili 70 do 80 posto proizvodnje, a sada se to smanjilo na 60 posto. Pandemija je jako uzdrmala tržišta diljem Europe. Mnogi su naši poslovni partneri odustajali od narudžbi jer su i sami zatvarali ili smanjivali poslovanje. Ali, onima koji su to tražili isporučivali smo robu uredno i na vrijeme. Riječ je o povjerenju između poslovnih partnera. Od prvoga dana jedan od mojih postulata jest izvršiti svako dano poslovno obećanje. Od toga nisam odustala ni u najteže vrijeme. I za vrijeme pandemije, uglavnom smo radili, iako smanjeno. Sada je izvoz ponovno počeo rasti i sve se opet polako pokreće, ali inflacija čini svoje. 

Koliko dugo su trajale te poteškoće zbog pandemije?

Oko godinu i pol smo bili zatvoreni u ugostiteljstvu, a tvornica je uglavnom cijelo vrijeme radila, ali sa smanjenim kapacitetom. I naši radnici su se razbolijevali, a ako nismo imali kome isporučivati, radili smo robu za zalihe. Dali smo radnicima godišnje odmore, a nekad su morali ostati kod kuće. 

Bilo je teško, zar ne?

Da, radili smo na 40 do 50 posto kapaciteta.

Vaši proizvodi su inovativni, idu u susret i posebnim zahtjevima skupina korisnika – hotelijerstva, zdravstvenih i socijalnih ustanova, građana… Možete li izdvojiti nekoliko brendova u tim segmentima?

Imamo pet grupacija proizvoda. Prva se skupina odnosi na opremanje objekata poput hotela, pansiona, bolnica. U drugoj su proizvodi za građane, koji se ističu individualnim pristupom i inovativnošću. Treća skupina čini dječji program, četvrta je medicinski program, a peta skupina odnosi se na nautiku. Naša inovativnost osobito dolazi do izražaja u medicinskom i programu za građanstvo, za koje smo dobili i pregršt nagrada, zlatnih medalja za inovacije na sajmovima, od Ženeve, Varšave, Moskve, Bruxellesa, Skopja, Londona, Nürnberga do Zagreba. U medicinskom programu izdvojila bih naš madrac Antiflux Ag, namijenjen osobama koje pate od GERB-a za sprečavanje povrata želučanog sadržaja u jednjak, koji je deklarirani medicinski proizvod. Imamo i odličan antidekubitalni program. Ističe se i naš Aja Aja madrac za novorođenčad koji eliminira mogućnost gušenja djeteta zbog povraćanja. Poznati su i naši drugi proizvodi, na primjer jastuk Pospanko, madraci Rosa i Energy i drugi od ukupno 60 vrsta. 

Za Bernardu nema zime

Koliko ste proizvode i procese prilagodili zahtjevima održivosti? Što činite da vaša proizvodnja ostavlja najmanji ekološki trag?

Imamo vlastitu stolariju, pa stoga imamo i puno otpadnog drva od kojeg izrađujemo brikete koje koristimo za grijanje još od 2014. godine. Dakle, grijemo se, rješavamo se istodobno i otpada, a viškove prodajemo. Za razvoj toga sustava dobili smo 35 do 40 posto nepovratnih sredstava iz EU fondova. Uvijek smo korak ispred što dokazuje i to da smo 2017. godine instalirali solarne panele koji proizvode električnu energiju koja je za sunčanih dana dovoljna za sve naše potrebe u pogonu, dakle, za sve strojeve, za klimatizacijske uređaje i slično dok viškove prodajemo HEP-u. Imamo i razne druge otpadne materijale, primjerice spužve, koje prodajemo slovenskoj tvrtki koja ih koristi za auto-industriju. Štofove recikliramo i prodajemo. Zelenom tranzicijom zaokružili smo cijelo naše gospodarstvo što nam je omogućilo i velike uštede. Primjerice, plina trošimo i plaćamo kao malo veće kućanstvo, a imamo pogone na 20.000 m2.

Dakle, ove zime vi nećete strahovati od nestašice energenata i visokih cijena?

Ne, mi ovisimo samo o suncu i drvenom otpadu. Sve smo to primijenili i na naš hotel, pa je grijanje također na sječku (drvene brikete), a premda hotel još nije dovršen, solarni su paneli već na njegovu krovu. 

U posljednje ste se vrijeme okrenuli razvoju turizma u svom kraju. Što vas je ponukalo na to? Je li u pitanju ekonomski interes ili vaš doprinos razvoju lokalne zajednice? 

Ne, nije ekonomski interes nego je uistinu doprinos zajednici. Evo o čemu se radi. Ja sam rođena Topličanka. Živim u Varaždinskim Toplicama, gradiću s 1300 stanovnika, i gledam kako taj kraj zaostaje. Bolnica Minerva izgrađena je 80-ih godina prošlog stoljeća i odonda više ništa nije izgrađeno. Nakon 40 godina ja sam prva koja je dovela dizalicu u Varaždinske Toplice, i to isključivo iz patriotskih razloga. Uz tvornicu sa 160 zaposlenika, zaista mi nije potrebno da ulazim u neki novi pothvat. A pogotovo ne u tako rizičan pothvat, jer riječ je o kontinentalnom i zdravstvenom turizmu koji ima svoje probleme, ponajviše s radnom snagom. Dakle, trebat će se boriti za svakog gosta i za svakog klijenta. Mislim da ja osobno za svoga života neću imati nikakve zarade od toga hotela, možda tek moj sin ili unuk. Jer, podigla sam velike kredite, ali mislim da je to važan projekt za čitavo ovo područje. Cijeli život imam veliku želju za stvaranjem, a ne za profitom. 

Varaždinske toplice, panorama
Varaždinske toplice, panorama

Wellness-hotel u proljeće

Kako napreduju radovi na projektu wellness-hotela i kada će biti otvoren?

U proljeće naš će novi wellness-hotel biti otvoren, a sada uređujemo okoliš. No, kako radimo, tako se stalno javljaju nove ideje koje dopunjuju osnovnu i već sada je jasno da stvaramo novi centar grada Varaždinske Toplice. Hotel će, naime, imati i popratne sadržaje, centar za fizikalnu terapiju, beauty centar, balneo kupke, dućane, slastičarnicu… 

Koliko ćete ljudi zaposliti u hotelu?

Restoran BERNARDA, Varaždinske Toplice - www.restoran-bernarda.eu
Restoran BERNARDA, Varaždinske Toplice – www.restoran-bernarda.eu

Kroz tvrtku Bernarda Nova već sada smo aktivni u ugostiteljstvu, jer imamo restoran s pansionom s 20-ak soba, pizzerijom i vilom. Jela koja nudimo dizajniramo na bazi biodinamičke proizvodnje hrane, imamo i proizvodnju vlastite hrane – uzgajamo voće, povrće, svinje mangulice, imamo i ribnjak, sve isključivo za potrebe restorana. U ugostiteljstvu trenutačno zapošljavamo 50-ak ljudi, no za potrebe hotela namjeravamo zaposliti još 20-ak ljudi, osobito na recepciji i za fizikalnu terapiju.

Kako će hotel u konačnici izgledati?

Bit će to hotel s 4 zvjezdice i 27 soba. Pansioni koje već sada imamo postat će depandanse, a gradit ćemo još i anekse, pa bi trebalo ukupno biti 60 soba sa 120 ležajeva. 

Je li već poznat naziv hotela?

Nekako se sve vrti oko Bernarde, ljudima je to ime već poznato, pa je to i najvjerojatniji izbor imena budućeg hotela. 

Nagrade kao potvrda uspjeha 

Bernarda Cecelja je Vitez. Dobili ste i Danicu. Ukrcali ste se veoma uspješno u ARCU. Možete li pojasniti ove nazive. Jesu li vam nagrade važne kao potvrda vašeg rada? 

Kad sam se uključila u Udrugu inovatora Hrvatske, počela sam odlaziti i na Međunarodnu izložbu inovacija Arcu, a odah potom uslijedili su sajmovi gdje su naše inovacije došle do izražaja. A zatim su došle i nagrade. Tako sam postala vitezica inovatorstva na svjetskom nivou na sajmu INNOVA u  Bruxellesu, bivši predsjednik Ivo Josipović odlikovao me 2013. Redom Danice hrvatske s likom Nikole Tesle za zasluge u izumiteljstvu, a 2016. odlikovala me Redom hrvatskog pletera i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Nekoliko sam puta bila proglašena poduzetnicom Hrvatske, čak sam dobila i priznanje za životno djelo za jugoistočnu Europu, a tu je još i niz drugih nagrada. Naravno, nagrade me uvijek vesele, osobito za naše proizvode, i znak su da sam na dobrom putu, da nešto dobro stvaram. 

Poznati ste i po donacijama. Mnogima je vaša socijalna osjetljivost i spremnost tvrtke na konkretnu materijalnu potporu dragocjena. Kako, koliko i kome donirate?

Koliko? Nemojte me ni pitati. Doniramo puno, i novčano i materijalno. Uglavnom doniramo bolesnima i siromašnima, nevladinim udrugama, primjerice za Downov sindrom, udruzi  slijepih, raznim sportskim i kulturnim udrugama, ali najviše me veseli ako mogu pomoći nekome donacijom jednog madraca koji će mu puno značiti u životu. Donirali smo i stradalima u potresu, pomagali smo opremiti Caritasove domove za prihvat izbjeglica iz Ukrajine, svojedobno smo poplavljenoj Gunji isporučili 700 madraca… Ne možemo pomoći svima, ali dajemo koliko god možemo. 

Tvrtku ste osnovali po povratku iz inozemstva. Kako je sve počelo, jeste li se ikad pitali činite li pravu stvar? 

Da sam ikada sumnjala u ono što radim, ne bih to napravila. U poduzetništvu uvijek postoji veliki rizik, ne znate što nosi budućnost i kako će se vaša ideja ostvariti. No, ja sam čvrsto stajala nogama na zemlji i točno sam znala što želim postići. I moje dotadašnje iskustvo pomoglo mi je na tome putu. Najprije sam radila u ugostiteljstvu u inozemstvu, pa sam se vratila i radila u tvornici opruga u Varaždinskim Toplicama. Tu sam se prvi put susrela s materijalima koje i danas ugrađujemo u naše krevete i madrace. Nakon toga radila sam kao predstavnica stranih firmi u Hrvatskoj, koje su se također bavile krevetnim sustavima. Prvi put smo u Hrvatsku doveli džepićaste jezgre, koje su tada i u Europi bile novost. I tako sam 1998. otvorila vlastitu tvrtku. Već sam imala dosta poznanstava i iskustva iako dotad nikada nisam radila u proizvodnji. Morala sam jako puno učiti. Ali, uz dobre suradnike i radnike te dobru vjeru u uspjeh, mislim da nakon 25 godina mogu reći da sam uspjela.

Ženama u poduzetništvu još uvijek je teže nego muškim kolegama. Kako to objašnjavate? Kakvo je vaše iskustvo žene u biznisu? 

Muškarci još smatraju žene slabijim spolom te da one ne mogu biti poduzetnice. Rekla bih da ženama možda predstavlja problem fizički teško raditi, ali u umnim poslovima nema razlike između žena i muškaraca. Dapače, žene su suptilnije, discipliniranije i nisu površne. Ali, teško im je zbog obiteljskih obveza. Jer, ne kaže se uzalud da žena drži tri kuta kuće, a ja bih rekla i sva četiri. Zato je jako važna potpora familije. Uočila sam da su žene uspješnije kada nema pritiska partnera, kad su slobodne da se formiraju kao osobe. 

Bernardi ste dali sve, čak i svoje ime kao ulog. Koliko je nužna ta velika predanost i posvećenost poslu i projektima? Što biste poručili mladima kako da uspješno neku svoju ideju pretvore u posao? 

Ja stojim iza svoga imena, sve sam uložila u njega. I moram se ponašati tako da moje ime ostane neukaljano i čisto. A to znači da moram poslovati korektno, pošteno, sve svoje obveze izvršavati na vrijeme, i to i činim. Radim kao što radim i kod kuće, sve mora funkcionirati i svi moraju biti zadovoljni. Nastojim da iza moga imena stoje samo dobre stvari. Sigurno da to nije lako, ali može se. Svakom mladom poduzetniku ili poduzetnici rekla bih da najprije mora imati ideju i cilj, mora znati što hoće, mora imati potporu obitelji i okoline i mora imati neka financijska sredstva. Kad sam ja počela, uložila sam svu zaradu koju sam vani godinama stjecala, ali sam podigla i kredite, koji su tada bili vrlo nepovoljni s kamatama od 14-15 posto. Danas je to puno lakše. No, i dalje je važno imati ideju, imati cilj, ne odustati unatoč poteškoćama i nerazumijevanju, ali i cilj ostvariti pošteno i korektno.

Mirela Drkulec Miletić

DOBRA HRVATSKA
Listopad, 2022.
odgovorno@odgvorno.hr

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img
- Oglas -spot_img
Nema spama, samo dobro, odgovorno i održivo!Prijavite se i Vi na naš Newsletter.