Kolumna Mirela Drkulec Miletić: Sedam zemalja kojima su na čelu liderice uspješne su, i uspješnije od drugih u borbi protiv Covida-19.

female-leaders-covid

Žene-vođe uče nas mnogim od osobina koje su svijetu itekako potrebne, poput inovativnosti, snalažljivosti, pragmatizma, odlučnosti i, najvažnije, humanosti. Sve njih odlikuju i vrline dobronamjernosti, povjerenje u kolektivni zdrav razum, međusobna pomoć i poniznost. Znači li to da bi svijetu općenito itekako dobrodošao veći broj liderica?

Od početka pandemije koronavirusa jasno je da se različite države i nacije nejednako nose s dosad nezabilježenom krizom izazvanom pandemijom virusa Covid-19 od kojeg se dosad (dne15. srpnja 2020…) u svijetu zarazilo 13.495.134, a preminulo 582.125 ljudi. Ipak, svjetsku je javnost iznenadila činjenica tako uočljiva da teško može biti slučajna: države kojima su na čelu žene iskaču po uspješnosti svladavanja te krize.

Kada žene imaju prvu riječ u krizi

Postupci ženskih lidera u Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Islandu, Novom Zelandu, Norveškoj i Tajvanu navode se kao promišljeni i odmjereni te kao oni koji su od samog početka krize sačuvali ove zemlje od velikog broja ljudskih žrtava. Mediji su se raspisali o tome kako žene upravljaju krizom bolje od svojih muških kolega. Otpornost, pragmatizam, dobronamjernost, povjerenje u kolektivni zdrav razum, međusobna pomoć i poniznost spominju se kao zajedničke osobine uspjeha ovih ženskih vođa, piše britanski list The Independent. I američki poslovni magazin Forbes uvjerava da nas liderice uče mnogim od osobina koje su u ovom trenutku svijetu itekako potrebne, poput inovativnosti, snalažljivosti, odlučnosti i, najvažnije, humanosti.

Tako je njemačka kancelarka Angela Merkel, koja u nogama ima mnoge političke utakmice, zaključila da od naroda ne smije skrivati niti ublažavati činjenice. Odmah je pred javnost izašla s dramatičnim upozorenjem da će se koronavirusom vjerojatno zaraziti čak 70 posto stanovništva. “Situcija je ozbiljna i shvatite je ozbiljno!”, poručila je iskusna njemačka političarka. Merkel je i sama bila u samoizolaciji te je izjavila da se zemlja bori s najvećom opasnosti od Drugog svjetskog rata. Nijemci su poruku razumjeli te su prihvatili prilično stroge mjere tijekom prvog vala pandemije kao i postupno i oprezno otvaranje nakon njega. Iako Njemačka nije bila  lišena velikog broja zaraženih, stopa smrtnosti u toj je zemlji upadljivo niža nego u nekim drugim zemljama.

Ni premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern nije oklijevala proglasiti karantenu ubrzo po izbijanju krize, još 26. ožujka. Poznata po svojim feminističkim i naprednim političkim i životnim stavovima, jasno i iskreno objasnila je građanima da mjere moraju biti maksimalne i zašto. Građani joj vjeruju, jer je jedna od njih (odrasla u siromašnoj mormonskoj obitelji), a tijekom krize iskazala je veliko suosjećanje i empatiju s oboljelima te je slala precizne i jasne upute o ponašanju tijekom krize. ”Sada kada smo u sigurnijem i snažnijem položaju situaciju treba iskoristiti, ali bez previše opuštanja. Sada se moramo posvetiti gospodarstvu”, rekla je Jacinda kada je doznala da Novi Zeland više nema aktivnih slučajeva. Kako je sama izjavila, na tu je vijest zaplesala od sreće. Ipak, nije žurila s relaksiranjem mjera. Na granicama su još na snazi ograničenja ulaska stranih državljana, a svi koji ulaze u zemlju moraju u 14-dnevnu samoizolaciju. Iako zemlja opet broji mnoge zaražene, poduzetim mjerama Ardern je uspostavila kontrolu nad virusom i značajno smanjila broj smrtnih ishoda.

I predsjednica Tajvana Tsai Ing-Wen reagirala je čim je epidemija izbila. Njezin odgovor na krizu CNN je nazvao “jednim od najboljih pristupa na svijetu” uz vrlo nizak broj preminulih. Prva predsjednica Tajvana i liderica tamošnje Demokratske progresivne stranke u kratkom je roku uspjela animirati svoju zemlju koja je počela proizvoditi 10 milijuna maski na dan. Jednostavnim, ali jasnim načinom izražavanja i smirenošću predsjednica je objasnila građanima da je nošenje maske važno da bi se nacija zaštitila. Vlasti su ograničile prodaju maski na tri po osobi tjedno da bi spriječili manipulaciju. Tsai Ing-Wen u samom  je početku uvela 124 izvanredne mjere kako bi se širenje virusa zaustavilo, a pri tome nije uvodila karantenu. Njezin recept pokazao se uspješnim.

Island pod vodstvom premijerke Katrín Jakobsdóttir nudi besplatno testiranje na koronavirus svim svojim građanima. Iako je većina zemalja ograničila testiranja na ljude koji pokazuju simptome, kao uostalom i Hrvatska, Island je krenuo drugim putem. U odnosu na broj stanovnika testirao je višestruko više građana nego druge zemlje te je uveo sustav za praćenje pa nije trebao uvoditi karantenu. I u slučaju Islanda, koji broji tek deset preminulih pacijenata, postupanje premijerke bio je pun pogodak.

Najmlađa premijerka na svijetu, 34-godišnja Sanna Marin iz Socijaldemokratske stranke Finske, koja je u prosincu prošle godine postala finska premijerka, svoju je mladost iskoristila kao prednost u borbi protiv koronavirusa. Putem društvenih mreža i influencera među mladima je propagirala mjere u borbi protiv opakog virusa. I u vladi se okružila ženama, pa je s ministricom zdravstva Aino-Kaisa Pekonen propisala mjere kojima još uspješno drži zarazu pod kontrolom.

Premijerka Norveške Erna Solberg u slučaju pandemije odabrala je „opreznu strategiju“. Kako je nedavno priznala, možda je i previše „paničarila“, ali mjere koje je uvela poštedile su zemlju zdravstveno, iako su je – kao i u mnogim drugim zemljama – stajale velikih ekonomskih gubitaka. Solberg je u najgoroj krizi s virusom iskoristila televiziju te se izravno obratila djeci, poručivši im da je „u redu osjećati strah“ u vrijeme pandemije te je otvoreno odgovarala na njihova pitanja. Njezina je iskrenost naišla na razumijevanje stanovništva.

Danska premijerka Mette Frederiksen bila je dovoljno hrabra da među prvima najavi popuštanje strogih mjera u borbi protiv Covida-19. Ipak, nije dovela u pitanje dobre rezultate koje su mjere postigle, pa je pozornost usmjerila na to da se izbjegnu ekonomske posljedice uz zadržavanje opreza u odnosu prema virusu.

Da li su žene općenito bolji izbor za vođe od muškaraca?

Uz sve ove primjere bilo bi lako zaključiti da su žene bolje vođe od muškaraca, što je teza koju su prigrlili mnogi svjetski mediji. Tako već spomenuti Forbes piše da su empatija i briga s kojom žene na liderskim pozicijama komuniciraju s građanima ono što im daje prednost u postupanju u krizi u odnosu na političare koji njeguju imidž „strongmana“, koji krizu koriste da učvrste svoju diktaturu i autoritarnu vladavinu. Primjera je i previše – od Donalda Trumpa, preko Jaira Bolsonara do Viktora Orbána, Vladimira Putina i Benjamina Netanyahua.

Studija američke konzultantske tvrtke McKinsey sugerira, pak, da tvrtke s pravednijom  ravnotežom spolova ostvaruju i bolje financijske rezultate.
Ukratko, u zemljama veće rodne jednakosti upravlja se na temelju takozvanih „ženskih osobina“ – empatije, bolje komunikacije i suradnje, što je bitno različito od tradicionalne upravljačke, nadzorne i kontrolne (muške) moći. A izazovi 21. stoljeća zahtijevaju novu vrstu vodstva, različitu od one koja se temelji na zapovjedništvu i kontroli. Ti izazovi uključuju zdravlje, klimatske promjene, okoliš, iscrpljivanje resursa Zemlje, starenje stanovništva, razvoj novih tehnologija…

Da li su uspješn društva spremnija dati povjerenja ženama, kao još jedan izraz svoje zrelosti?

Međutim, na stvar se može gledati i ovako: zemlje predvođene ženama učinkovitije upravljaju pandemijom ne samo zato što su im na čelu žene, već zato što je izbor žena na čelne državne pozicije odraz pravednijeg i jednakijeg društva u kojemu je više žena na mnogim pozicijama moći u svim sektorima.
Veća uključenost žena rezultira širom perspektivom krize i omogućuje drukčija, inovativnija i cjelovitija rješenja od onih koje nameću političari u dominantno muškom društvu.

Prema godišnjoj studiji Svjetskog ekonomskog foruma o rodnoj jednakosti među zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), rodna ravnopravnost mjeri se u odnosu na sudjelovanje muškaraca i žena u društvu i mogućnosti koje su dostupne svakom spolu u pogledu pristupa zdravlju, obrazovanju i zapošljavanju. Zemlje koje su se najbolje borile protiv pandemije i vode ih žene zauzimaju visoko mjesto na toj listi. Izvještaj također pokazuje da se te iste zemlje nalaze na visokom mjestu kada je u pitanju i zapošljavanje žena u korporativnim odborima.

Zaključno,

sve nas ovo navodi na miso da se u rodno pravednijim društvima bolje upravlja.

Nova vrsta vođenja, primjerena ovom dobu i svijetu, posebno budućem, svakako mora više uključivati i značajke kakve su: otpornost, hrabrost, fleksibilnost, slušanje, empatija, suradnja, briga i prepoznavanje kolektivnog doprinosa i sve slično, što smo dosad redovito imenovali kao karakteristike tzv. ženskog stila upravljanja.

Žena-vođa treba biti više, a od muškarca se, pak, traži da postanu osjetljiviji na vrline koje u danas nazivamo ženskim.

S nadom očekujemo da će s vremenom te tako vrijedne vrline prerasti u opći zahtjev koji se postavlja pred sve upravljačke funkcije, pa nužno više i neće nositi atribut „ženskih“. Bit će to opće značajke upravljača, kojima su žene, eto, izborile mjesto pod suncem.

Mirela Drkulec Miletić

DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2020.

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava
test5284