Kolumna Mirela Drkulec Miletić: U povodu Dana planete Zemlje. Iskoristimo novi duh i pokažimo zahvalnost Zemlji, svaki dan.

Pandemic concept, close up of scientist holdnig and analyzing planet earth

Budimo zahvalni Zemlji na svemu što nam pruža i čuvajmo je, jer ona je jedini planet koji imamo. Ova, treća svemirska stijena od Sunca, promjera nešto više od 12 tisuća kilometara, u svemirskim relacijama tek (mikroskopsko) zrnce prašine, najljepši je mogući raj. A mi smo u njemu već dugo i želimo tu i ostati.

Trebala je ovo biti super godina za spas planeta Zemlje. Snažan pritisak javnosti i zahtjevi za hitnim akcijama, svjesnost o povezanosti između prirode, klime i društva te održivog razvoja, najava važnih i operativnih međunarodnih konferencija i planova pružali su nadu da ćemo napokon prestati uzimati svoj planet zdravo za gotovo. Godina se činila obećavajućom.

A onda se dogodila pandemija korona virusa. I to baš kada smo obilježavali jubilarni 50. Dan planeta Zemlje.

Planet Zemlja uzvraća udarac

Ne podsjeća li to na Titanic? Predugo smo čekali, prečesto zanemarivali probleme na Zemlji, poduzimali premalo, dopuštali smo kapitalu i masovnoj nezainteresiranosti stanovništva da razara prirodu i uništava biološku raznolikost. Možda je strast za bogaćenjem elita najveći razlog lošem. Naš je planet uzvratio i prisilio nas da prvi put osjetimo zajedničku sudbinu kao vrsta, da se ujedinimo u borbi protiv pandemije koja ne poznaje granice niti razlikuje bogate od siromašnih, krivce od nevinih. Zdravlje ljudi i zdravlje prirode nikada nije bilo bitnije i tako očito povezano.

Više od milijardu ljudi u 192 zemlje svijeta 22. travnja 2020. u takvom je katastrofičnom ozračju obilježilo Dan planeta Zemlje iz svojih domova. Poruke su dramatične, upozorenja ozbiljna, uključili su se aktivisti, poznate osobe, Papa, političari, obični ljudi, ali poruke su odaslane – online.

Buntovna vremena 70-ih pokrenula su povijesnu bitku. Naš dom je dobio svoj praznik – Dan planeta Zemlje!

Daleko je to od masovnih demonstracija koje su prije pedeset godina na ulice Sjedinjenih Država izvele 20-ak milijuna ljudi koji su tražili zaštitu okoliša i dovele do službenog obilježavanja dana našeg planeta. U ta je buntovna vremena rasla zabrinutost za budućnost, a neposredan povod bila je još jedna demonstracija strašnog nemara moćnih korporacija u utrci za bogaćenjem što je dovelo do izlijevanja nafte uz obalu Kalifornije. Prethodne, 1969. godine, na konferenciji UNESCO-a aktivist John McConnell prvi je put predstavio ideju obilježavanja dana posvećenog našem planetu. Eto, to je tih 50 godina, kojih smo se prisjetili danas. Organizirano, Dan planeta Zemlje u svijetu i Hrvatskoj  ljudi obilježavaju od 1990.

Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća skupština UN-a službeno je proglasila 22. travanj međunarodnim Danom planeta Zemlje.

Pola stoljeća kasnije, ovaj nas dan snažnije nego ikad potiče da razmislimo o našem odnosu prema planetu, jasno nam pokazujući da nas priroda u svakom trenutku može iznenaditi i izazvati pogubne posljedice po cijelo čovječanstvo.

Bljesak ljudi u svemiru

Gledajući ukupnu povijest zemaljske kugle od njezina postanka i iskazujući je jednim satom, homo sapiens je prisutan samo posljednju minutu. I u toj, za svemir nebitnoj, a nama tako dugoj povijesti, Zemlja je nekako odolijevala utjecaju čovjeka sve do posljednjih stotinjak godina. Od tada nam je, u tako kratkom vremenu, uspjelo narušiti ravnotežu u prirodi, onečistiti vodu, zrak i zemlju, oštetiti ozonski omotač, dovesti do klimatskih promjena, stvoriti golemo zagađenje mikroplastikom koja pluta oceanima, iskrčiti milijune hektara šume, ugroziti opstanak drugih vrsta, a nemali broj i trajno uništiti… te, u konačnici, ugroziti izgleda i vlastitu vrstu. Znanstvenici već tvrde da smo uništavanjem ekosustava sami isprovocirali prijenos virusa i drugih patogena sa životinja na čovjeka.

Život na čekanju, ekološka nastojanja također…

Globalna zdravstvena kriza s Covidom-19 stavila je uobičajen život na čekanje. Dovela je i do zastoja u ispunjavanju ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom o klimi. Za iduću godinu prebačena je važna međunarodna konferencija Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) COP26, koja se trebala održati u studenome ove godine u Glasgowu. Sve nas to nipošto ne smije usporiti u postizanju dugoročnog cilja – klimatske neutralnosti do 2050. godine i smanjenju emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030. Ne možemo si dopustiti da izgubimo tempo ili fokus u borbi za očuvanje prirodnog kapitala Zemlje, a time i za održivi razvoj i dobrobit čovjeka.

Optimizam iz crnila

U ovom trenutku možda je teško ne osjećati se očajno, ali iz crnila se ukazuje optimizam. Nakon što smo osjetili zabranu kretanja i uobičajenog života možda ćemo biti skloniji poštovanju prirode, možda ćemo početi pokazivati zahvalnost Zemlji, i to svakodnevno, a ne samo prigodno. Od Kine do Španjolske i SAD-a ljudima svih dobnih skupina nedostaje ono za što nikada nisu ni pretpostavljali da bismo mogli izgubiti, ono što se uzimalo zdravo za gotovo – kretanje otvorenim prostorima, uživanje u proljeću i rascvjetalim stablima, putovanja u daleke krajeve, odlazak na posao i u školu…

Da nije sve izgubljeno Zemlja nam je sâma pokazala. Čim su se ljudi povukli i prestali s razornim razmjerima proizvodnje, priroda se vratila, oporavila, zagađenje se drastično smanjilo, rijekama su opet zaplivale ribe, a životinje su počele osvajati prostore koje smo im oteli.
Hoćemo li uspjeti uravnotežiti našu potrebu za povratkom na staro, za novim ekonomskim uzletom gospodarstva temeljenog na industrijama na fosilna goriva i za iskorištavanjem prirodnih resursa? Uvelike se govori da nakon Covida-19 više ništa neće biti kao prije. Kriza je ujedinila lokalne zajednice, čak i u velikim i otuđenim metropolama poput Londona ili New Yorka. Možemo li iskoristiti taj novi duh kako bismo učinili stvarni pomak prema zaštiti planeta?

Raj već imamo – Zemlju

Plakat za prvi Dan planeta Zemlje 1969. sadržavao je citat: „Upoznali smo neprijatelja, i on nas.“ Pedeset je godina prošlo.

  • Hoće li ovo biti godina kada ćemo kolektivno promijeniti svoj stav prema planetu, kada ćemo prestati degradirati i bezobzirno iskorištavati njegove resurse?
  • Hoćemo li napokon shvatiti koliko smo zapravo ranjiva vrsta?
  • Ljepši i izdašniji raj za život čovjeka ne možemo ni zamisliti. I pakao je blizu.

Mirela Drkulec Miletić
Zamjenica urednika portala odgovorno.hr

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Prijava za newsletter

Prijava

Želimo postati tvrtka partner

Prijava