spot_img

Socijalno partnerstvo živi u sjaju najvećih društvenih dostignuća (uz Dan socijalnog partnerstva, kolumna Goran Tudor)

Na naslovnicama digitalnih medija čitasmo ovih dana: „Svim našim socijalnim partnerima čestitamo Dan socijalnog partnerstva, 21. siječnja, uz izražavanje želje da daljnja zajednička suradnja, razmjena informacija, međusobno uvažavanje i povjerenje pridonese poboljšanju statusa zaposlenih u državnoj, lokalnoj i javnoj službi.“

Jer socijalno partnerstvo ima svoj Dan, koji – živi u nama i s nama – kojeg vrednujemo DANAS i kao iznimno povijesno dostignuće razvijenog svijeta.

  • Socijalno partnerstvo jedini je dugoročno održivi model u rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja. 
  • Socijalno partnerstvo, kao najviši oblik socijalnog dijaloga, podrazumijeva međusobno razumijevanje i uvažavanje, čime se socijalnim partnerima otvara široki prostor za sudjelovanje u konzultacijskom procesu.
  • Obilježavanje Dana socijalnog partnerstva doživljavamo kao poticaj kontinuiranom razvoju socijalnog partnerstva u Republici Hrvatskoj;  svaki dan u godini nešto ćemo uraditi i graditi  za to.
  • Neka tri socijalna partnera – sindikati, poslodavci i Vlada – razgovaraju i pregovaraju uspješno, u dobroj vjeri, predano i argumentirano, na dobrobit cijelog društva.
  • Budimo pravi partneri!, misijski je poklič za sva naša sadašnja i buduća zalaganja

***

Ako ste i ovih dana opet zamijetili samostalne ili zajedničke istupe HUP-a, sindikata ili državnih institucija o temama koje se tiču vitalnih interesa svih triju strana, i svakog od nas građana, dobro se sjetiti njihove ne male zadaće: partneri od različitog moraju napraviti zajedničko. 


Goran Tudor, autorski članak

RADNICI + POSLODAVAVCI + VLADA = OPTIMALNI REZULTAT ZA DRUŠTVO

Razgovor i pregovori ovih triju strana u društvu povijesna su tekovina i dostignuće. I razvijaju se kako se i društvo razvija, kroz vrijeme. Možda nam se danas, ponekad, njihovi pregovori doimaju tvrdo, u stilu „svatko grubo vuče na svoju stranu“. Očekivano, jer interesi mogu biti i individualni i grupni i općedruštveni, i subjektivno parcijalni i zajednički.

No, s druge strane, znamo, na primjer, za primjere hrvatskih poslodavaca kojima su radnici na visokom mjestu, kao i klijenti, za poslodavce koji se trude da njihove tvornice i uredi ne budu samo mjesto rada, već i ugodno mjesto življenja. (Na radnom mjestu provodimo pretežni dio života.) Poslodavce sa empatijom. I često susrećemo predane radnike, koji svoju tvrtku, ustanovu… osjećaju kao nešto vlastito, svoje, a ne tek kao ono nečije, tuđe (po pitanju vlasništva). Osjećaju organizaciju koju zajednički stvaraju. I znamo da se naše hrvatsko društvo u cjelini (pa i Vlada, Sabor…) zalaže za slično.

Socijalnu državu smatramo idealom kojem se teži, a koja se već i ostvaruje. Možemo brzati u kritici sami sebe, ali postojanje socijalne hrvatske države činjenica je; pogledajte, nisu li vrtići, bolnice, dostupnost obrazovanja, briga za starije i potrebite, razvoj obitelji, … naše pozitivne činjenice. Pokušajte zamisliti Zemljane koji ništa od toga nemaju, a mnogi u svijetu i nemaju. (U siromašnoj Nigeriji 2021-e, protiv covida dospio se cijepiti samo jedan od četiri liječnika; što je na sramotu i cijelom razvijenom bogatom svijetu, zemljama)

Živimo u vremenu koji uvažava i prizna različitosti interesa i promiče postupke približavanja i spajanja. U Hrvatskoj i Europi, jednako, i u dijelovima svijeta. 

Utemeljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća, Dana socijalnog partnerstva, i izgradnja hrvatske socijalne države, činjenice su koje ispunjavaju zadovoljstvom. 

Povijest nasilja

Vojska i policija i sudstvo… organizirani državni teror – stepenica koju su radnici  19. i 20.-og  stoljeća otrpjeli u borbi za svoja prava. Zahvalni smo im.

Ne zaboravimo, nema ni 100 godina da je američki industrijalac Henry Ford, utemeljitelj prve moderne automobilske industrije u svijetu – Ford Motors, u svojim tvornicama grubo branio, uz pomoć policije, osnivanje sindikata i iskazivanje radničkih interesa. Najvećoj većini ondašnjih industrijalca radnici bili su što i sirovina, oprema ili alat – nešto što sudjeluje i što se rauba u proizvodnom procesu. 

A pedesetak godina prije toga, američke žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila  javno su demonstrirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća za sebe i svoju djecu (djeca su počinjala raditi s 10 godina). Bilo je to 8. ožujka 1857. u New Yorku, a demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene ipak su osnovale  svoj sindikat dva mjeseca kasnije. U spomen na taj dan i na ideju dostojanstvenih radničkih prava, koja se danas iskazuje kao „Cilj održivog razvoja“ broj 8, Agende UN 2030, svakog 8. ožujka obilježavamo Međunarodni dan žena. 

HaymarketRiot-Harpers
Ilustracija: Harper’s Weekly – Poveznica

Međunarodni dan rada. Počelo je sa demonstracijama u Chicagu, svibnja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta, ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulture i obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je demonstranata uhvaćeno, a peterica vođa je osuđena na smrt i trojica na dugogodišnju robiju.

Toliko o mučnoj povijesti čovječanstva na njegovu putu očovječenja… do ovoga današnjeg što slavimo –

Socijalni dijalog i socijalno partnerstvo

Nekad, prije 300, 200 ili 100 godina, i dijalog i partnerstvo su postojali–  ali samo i između kapitalista i države, a protiv radništva. 

Dobro je i ovom prilikom istaknuti kako sve ima POČETAK – PRIVREMENO TRAJANJE I ZAVRŠETAK, svaka epoha, ideja, organizacija, predmet, politički sustav, vlast i vladavima… I  svaka radost i svaka tuga nekad završavaju, jer sve je u neprestanoj mijeni – to zakon univerzuma.  

Ovo što danas uživamo, neki su krčili motikama, krvlju, i životima. Dugujemo mnogo onima koji su bili prije nas. Ono što mi danas gradimo, baštinit će najviše tek naredne generacije. Današnji rad i odluke, više određuju budućnost naših nasljednika nego nas sadašnjih. Meni osobno, veoma se sviđaju dva aforizma mudrog beogradskog radio-voditelja iz 70-ih , Dušana Radovića,. 

Prvi: „Ljudi su dobri. Vidite, stariji čovjek sadi stablo čije će plodove koristiti drugi, oni naredni ljudi.“ 

Drugi: „Da li bi ljudi mogli biti bolji? Da, samo nitko neće da počne prvi.“ 

No, ima onih koji su „prvi“, idealisti, pokretači.

Hrvatska za socijalno partnerstvo: DAN SOCIJALNOG PARTNERSTVA, svakog 21. siječnja 

Gospodarsko-socijalno vijeće predložilo je, a Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 12. listopada 2007. godine proglasio 21. siječnja „Danom socijalnog partnerstva“. Tog su dana 1994. godine Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu te je stupio na snagu „Osnovni tekst Sporazuma o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća“. Od tada je postignut značajan napredak u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća i njegovih tijela.

Dan 21. siječnja 1994. smatra začetkom tripartitnog socijalnog dijaloga u samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Socijalni dijalog i partnerstvo temelj su izgradnje demokratskog društva, a tripartitni socijalni dijalog važan je sastavni dio kulture dijaloga i međusobnog razumijevanja i uvažavanja.

Temeljno određenje socijalnog dijaloga: „komunikacijski alat“ za mirenje pluralizma interesa u uljuđenom društvu

Pojam socijalni dijalog odnosi se na rasprave, konzultacije, pregovore i zajedničke akcije koje uključuju organizacije koje predstavljaju dvije strane industrije (poslodavce i radnike). Socijalni dijalog se odvija u vidu dva glavna oblika:

  • bipartitni dijalog između poslodavaca i sindikalnih organizacija i
  • tripartitni dijalog koji dodatno uključuje i javne vlasti.

Neprijeporno je da socijalno partnerstvo može najučinkovitije doprinijeti socijalnoj ravnoteži društvenih interesa, minimalnoj društvenoj polarizaciji, ukidanju većih interesnih suprotnosti i poželjnom konsenzusu kao bitnim pretpostavkama ostvarivanja jasnih ciljeva i općeg napretka. Za Republiku Hrvatsku je od osobitog značaja razvoj i unapređenje ne samo socijalnog dijaloga, već istinskog socijalnog partnerstva kako bi zajedničkim naporima svih relevantnih čimbenika društva pridonosili vlastitom boljitku.

Reference:
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike:
O socijalnom partnerstvu i socijalnom dijalogu,
Samostalni sektor za socijalno partnerstvo 

Goran Tudor, urednik portala
Autor, predavač, poduzetnik, direktor M.E.P. d.o.o.

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023. 

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

više objava

Konzultant i autor , utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, ali i planinar, inovator,
filantrop, slikar.

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img
- Oglas -spot_img