Nakon II. Svjetskog rata međunarodna karijera graditelja svjetskog zdravlja – našeg dr. Andrije Štampara dobila je novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja prethodi utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi.
I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike, na ogromnom iskustvu i entuzijazmu kojeg je stjecao 20. godina ranije
DR. ŠTAMPAR RAZVIJA NARODNO ZDRAVSTVO U KINI
I
Odlazak u Kinu, kao svjetski ekspert i promicatelj narodnog zdravlja
“Posjetili smo kuće za stanovanje, koje su u svakom pogledu strašne. Valjda nigdje na svijetu ne stanuje tako mnogo svijeta u tako malom prostoru. Velike se sobe pregrađuju i iznajmljuju za nekoliko porodica. Nema ni svjetla ni zraka, svuda djeca, žene…“
Tako je o užasnim uvjetima života u Kini u svom dnevniku pisao dr. Andrija Štampar. U razdoblju od 1933. do 1936. boravio je u Kini tri puta, a proputovao ju je uzduž i poprijeko, od Hong Konga i Šangaja do zabitih provincija. Zavolio je Kinu i njezine napaćene ljude kojima je nastojao pomoći svim svojim znanjem i nesebičnom energijom. Prilikom odlaska iz te zemlje piše: „…pri rastanku s Dalekim istokom osjećao sam kako nešto nestaje iz mog života i kako će to što sam ovdje doživljavao i stvarao ostati velikom uspomenom u mojem životu”.
***
Tridesete godine prošlog stoljeća za dr. Štampara i inače su bile bremenite, i profesionalno i osobno. Godine 1931. dekretom kralja Aleksandra naprasno je umirovljen, sa samo 43 godine, u naponu snage. Dotad je dr. Štampar već nanizao impresivne rezultate u uspostavi sustava javnog zdravstva u tadašnjoj Kraljevini SHS, poslije Kraljevini Jugoslaviji.
- Smatrao je da zdravlje mora biti dostupno svima, bez obzira na imovno stanje i društveni status.
- Njegov ideal i cilj bilo je narodno zdravlje. Zalagao se i razvijao medicinu za narod, što je bio projekt daleko ispred vremena koji se mnogima nije svidio.
I tad, što mu je drugo preostalo nego da se okrene svjetskom zdravstvu, u kojemu je već imao velik ugled. Kao ekspert Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda, otputovao je u Kinu.
***
Prvi je put boravio ondje početkom 1933., kada pomaže kineskim vlastima u suzbijanju zaraza nakon velikih poplava. Drugi se put vratio u Kinu potkraj 1933., što mu je palo veoma teško jer mu je nešto ranije umrla supruga, Marija Mešnjak, te je ostao udovac s petero djece, koju je ostavio na čuvanje rodbini i prijateljima. Nošen vječnim zovom slavne Hipokratove medicinske zakletve, ponovo je u Kini proveo od 1935. do 1936..
Po dolasku: „Nigdje još nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede.“ Bilo je to vrijeme vladavine Čank Kaj-šeka. Kina je grcala u političkim previranjima, siromaštvu i gladi, prirodnim nepogodama i bolestima, među kojima su bile i kuga, tifus i boginje. Nadriliječništvo je bilo sveprisutno, bolnica je bilo malo. U vrijeme boravka dr. Štampara u Kini ta je zemlja imala oko 500 do 600 milijuna stanovnika, a tadašnja Jugoslavija (kao nerazvijena država) oko 14 milijuna, no u obje je zemlje bio podjednak broj školovanih liječnika, oko pet tisuća.
Za svoj rad od kineskih je vlasti dr. Andrija Štampar dobio dva velika priznanja, a njegov se doprinos razvoju narodnog zdravstva u Kini i danas spominje!
II
Suočavanje s nezamislivim u Kini
Dr. Štampar je u Kini neumorno obilazio čak i vrlo udaljene kineske pokrajine te je od guvernera pojedinih provincija nastojao ishoditi poboljšanje životnih uvjeta, stanovanja, prehrane i higijene stanovnika te uvesti suvremene medicinske ustanove. Kako je to otprilike izgledalo, vidljivo je iz njegovih dnevničkih zapisa: „Pristupio sam izradi privremenog izvještaja o prijedlozima za unapređenje tih provincija, osobito u pogledu na narodno zdravlje i suzbijanje zaraza kod domaćih životinja. (…) Prijedlozi za sjeverozapadne provincije su zahtijevali 300.000 $. Oni su se sastojali uglavnom u ovome: osnovati u obje provincije (Šensi i Kansu) provincijske domove narodnog zdravlja s odjeljenjima za veterinarstvo; u Sinau podići jednu školsku polikliniku; u jednom kotaru podići zdravstvene stanice; u kraju zaraženom kugom podići dom narodnog zdravlja, a naročito otvoriti jedan dom narodnog zdravlja u Kokonoru (dijelu Tibeta).“
Od svega što je vidio u Kini najviše ga je dirnula ogromna bijeda ljudi. U svom je dnevniku dr. Štampar opisao strašne uvjete rada djece u rudniku kositra, prizore koje nije mogao zaboraviti.
U rudniku kositra
„Vratio sam se iz toga pakla i one crne oči malih dječaka koji su tako teško disali izlazeći iz rudnika, noseći tešku rudu na leđima, oči koje su se polako gasile stalno su me gledale; te su noći bile najteže u mojem životu jer još nigdje nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede. Stalno su me gledale male oči kao da su od mene tražile i očekivale pomoć“.
I pomagao je. Guverneru u Junanfuu nije se ustručavao kazati kako su prilike u rudnicima sramotne. „Predlagao sam mu osnivanje zdravstvenog pokrajinskog centra koji bi obuhvaćao pokrajinsku zdravstvenu administraciju, opću polikliniku, bolnicu, staranje o zdravlju školske djece, o djeci i materinstvu zajedno s školom za babice, bolnicom sa 100 kreveta i malim laboratorijem za razna higijenska ispitivanja. Na čelu tog centra trebalo bi postaviti dobro obrazovanog liječnika, a pored njega i dobrog kirurga. Za rasprave između vlasnika i rudara trebalo bi ustanoviti naročiti sud, za čije izdržavanje vlasnici rudnika trebaju plaćati najmanje 1,50 $ po radniku godišnje. Govorio sam guverneru o potrebi ventilacije i sanitarnih uređaja, kao i o potrebi radničke zaštite. Da budem sigurniji, tražio sam od njega da mi sve pismeno potvrdi, što je pred moj odlazak i učinio u formi službenog pisma u kojem je potvrdio naš razgovor i usvojio moje prijedloge i umolio me da mu pomognem pri njihovom izvođenju. U pismu je naveo da će pokrajina za izdržavanje tako osnovanih zdravstvenih ustanova svake godine odobravati oko 50.000 $.“
Tijekom boravka u Kini dr. Štampar je vlastima iznio niz konkretnih prijedloga za osnivanje modernih zdravstvenih ustanova, obuku medicinskog osoblja te unapređenje zdravstvenih i higijenskih uvjeta života. Mnoge Štamparove zamisli i zalaganja su – na čuđenje kineskih kolega – i usvojene i provedene u djelo.
Naš ugledni hrvatski i jugoslavenski liječnik, svjetski ekspert, udario je temelje prvog zdravstvenog sustava u toj dalekoj i najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.
Kineski ljudi se i dandanas rado i s poštovanjem spominju dr. Andriju Štampara.
Mirela Drkulec Miletić
DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2023.
www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovporno.hr
Zamjenica urednika – novinarka
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.