Svjetski dan beskućnika obilježava se svake godine 10. listopada. Svrha ovog dana je skrenuti pozornost na probleme beskućništva i neadekvatnog stanovanja.
Prvi Svjetski dan beskućnika obilježen je 10. listopada 2010. Koncept Svjetskog dana beskućnika potječe iz online rasprava među aktivistima koji su se uključili u pomoć beskućnicima u svojim zemljama. Svakog 10. listopada Svjetski dan beskućnika okuplja istomišljenike koji traže načine kako pomoći beskućnicima u svojoj zajednici. Osim isticanja problema beskućništva, dan promovira potrebu za izgradnjom odgovarajućih stambenih prostora koji su sigurni, čisti i imju sve osnovne sadržaje. Također skreće pozornost na potrebe beskućnika i kako beskučništvo utječe na različite aspekte njihovih života.
Tko je beskućnik i što je beskućništvo
Beskućništvo je globalni problem koji pogađa ljude s različitim ekonomskim, društvenim i kulturnim pozadinama u razvijenim i zemljama u razvoju.
Beskućništvo se može opisati kao stanje u kojem osoba ili kućanstvo nema gdje stanovati. To uključuje ljude koji žive na ulici, na drugim otvorenim prostorima ili u zgradama koje nisu namijenjene za stanovanje te ljude koji žive u privremenom smještaju ili skloništima za beskućnike. Beskućništvo može uključivati i ljude koji žive u izrazito neadekvatnom smještaju bez sigurnosti posjeda i pristupa osnovnim komunalnim uslugama.
Broj beskućnika raste
Definicije beskućništva se razlikuju od zemlje do zemlje. Nije stoga lako dobiti točnu sliku globalnog beskućništva. Većina popisnih podataka uzima u obzir ljude koji žive u skloništima i primaju državnu pomoć. No kako bi dobili pravu sliku veličine problema potrebno je prebrojati i “skrivene beskućnike” – one koji žive u neadekvatnim naseljima (slamovima), u objektima koji nisu namijenjeni stanovanju, ili npr. privremeno borave kod prijatelja i obitelji kao i onima koji se često sele.
UN je 2005. godine procjenio broj beskućnika na 100 milijuna ljudi diljem svijeta. A 2021. godine je Svjetski ekonomski forum izvijestio da diljem svijeta ima 150 milijuna beskućnika. To znači da beskućnici čine gotovo 2% svjetske populacije.
Prema UN Habitatu 1,6 milijardi ljudi (ili 20% svjetske populacije) živi u neadekvatnim stambenim uvjetima. Oko 15 milijuna ljudi prisilno je iseljeno svake godine. UN-Habitat bilježi alarmantan porast broja beskućnika u posljednjih 10 godina.

U zemljama OECD-a statistika pokazuje da beskućništvo pogađa manje od jedan posto stanovništva. Ipak, apsolutni broj beskućnika u tim zemljama je značajan – oko 1,9 milijuna – i vjerojatno podcijenjen. Karakteristike populacije beskućnika postale su sve raznolikije i uključuju mlade, obitelj i starije osobe.
Globalni uzroci beskućništva
Ljudi su često gurnuti u beskućništvo nizom različitih društvenih i ekonomskih čimbenika. Općenito se ističu četiri glavna uzroka beskućništva: nedostatak pristupačnog stambenog prostora, nezaposlenost, siromaštvo i niske plaće.
Beskućništvo je više urbani nego ruralni problem, s migracijom ruralno-urbano kao jednim od njegovih inicijatora. Posebno su ranjive osobe s mentalnim poteškoćama ili osobe koje se bore s ovisnošću o drogama te bez potrebne skrbi lako postaju beskućnici. Za žene i majke vodeći uzrok beskućništva je obiteljsko nasilje.
Osim što su bez doma, ti ljudi pate od raznih bolesti, često zaraznih, problema sa zubima itd. Nedostatak prihoda i ušteđevine dovodi ih do gladi i nezbrinutih medicinskih potreba.
Prevencija i rješavanje beskućništva
Beskućništvo je sveprisutno i stručnjaci smatraju da se ne može u potpunosti iskorijeniti; ipak, može se smanjiti. Dana 19. veljače 2020., Komisija UN-a za društveni razvoj usuglasila je tekst povijesne prve rezolucije UN-a o beskućništvu.
Budući da se pokretači beskućništva i podrijetlo populacije beskućnika razlikuju, potrebno je tražiti i različite vrste rješenja. U večini zemalja su skloništa za beskućnike dominantan oblik potpore. No, sprječavanje beskućništva zahtijeva angažiranu stambenu i socijalnu politiku, posebice izgradnju dovoljno pristupačnih stanova i potporu osobama s niskim primanjima putem stambenih naknada.
Na primjer, u Finskoj su odgovornost i financiranje potpora beskućnicima podijeljeni na nacionalnoj i lokalnoj razini između socijalne i stambene politike. Univerzalne socijalne i zdravstvene usluge pružaju podršku osobama koje su u opasnosti od beskućništva i podržavaju reintegraciju u društvo nakon beskućništva.
Beskućnici u Hrvatskoj

Prema podacima Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj ima oko 2000 evidentiranih beskućnika, a samo je 420 mjesta u prihvatilištima dok ostali borave na javnim i napuštenim mjestima. U zadnje vrijeme broj beskućnika u Hrvatskoj raste u korelaciji s rastom cijena prehrane, režijskih troškova i stanarina. Među beskućnicima je sve više starijih osoba koji sticajem okolnosti završavaju na ulici.
Najteža je situacija u velikim gradovima. Posebice u Zagrebu gdje je, prema podacima Mreže, 700 do 1000 osoba koje su na ulici. Često se Glavni kolodvor spominje kao najveće prenoćište beskućnika u Zagrebu gdje u objektima i napuštenim vagonima boravi od 70 do 100 beskućnika.
Beskućnici dugo nisu bili prepoznati kao zasebna korisnička skupina u sustavu socijalne skrbi. Tek se 2011. godine navode u Zakonu o socijalnoj skrbi. Beskućnici sada mogu ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi ukoliko ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi. Skrb o beskućnicima provode veliki gradovi i gradovi sjedišta županija, koji su dužni u svom proračunu osigurati sredstva za rad prihvatilišta odnosno prenoćišta za beskućnike i rad pučkih kuhinja.
Hrvatska je krajem 2021.godine donijela Nacionalni plan za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti čiji je cilj smanjiti stopu siromaštva na 15% do 2027. godine. U njoj su sadržane i mjere za unapređenje položaja beskućnika. Ministarstvo nadležno za socijalu skrb svake godine financijski podupire rad organizacija civilnog društva koje provode projekte usmjerene ostvarivanju planiranih mjera sa svrhom pomoći i reintegracije beskućnika u zajednicu.
DOBRA HRVATSKA
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.