Svjetski dan beskućnika obilježava se 10. listopada

Svjetski dan beskućnika obilježava se svake godine 10. listopada. Svrha ovog dana je skrenuti pozornost na probleme beskućništva i neadekvatnog stanovanja.

Prvi Svjetski dan beskućnika obilježen je 10. listopada 2010. Koncept Svjetskog dana beskućnika potječe iz online rasprava među aktivistima koji su se uključili u pomoć beskućnicima u svojim zemljama. Obilježava se u sklopu Urbanog listopada, mjeseca posvećenog promicanju bolje urbane budućnosti. Naglasak je na rješavanju globalne stambene krize i promicanju održivog urbanog razvoja. Mjesec počinje Svjetskim danom stanovanja, a završava Svjetskim danom gradova. 

Svakog 10. listopada Svjetski dan beskućnika okuplja istomišljenike koji traže načine kako pomoći beskućnicima u svojoj zajednici. Osim isticanja problema beskućništva, dan promovira potrebu za izgradnjom odgovarajućih stambenih prostora koji su sigurni, čisti i imju sve osnovne sadržaje. Također skreće pozornost na potrebe beskućnika i kako beskučništvo utječe na različite aspekte njihovih života.

Tko je beskućnik i što je beskućništvo

Beskućništvo je globalni problem koji pogađa ljude s različitim ekonomskim, društvenim i kulturnim pozadinama u razvijenim i zemljama u razvoju.

Beskućništvo se može opisati kao stanje u kojem osoba ili kućanstvo nema gdje stanovati. To uključuje ljude koji žive na ulici, na drugim otvorenim prostorima ili u zgradama koje nisu namijenjene za stanovanje te ljude koji žive u privremenom smještaju ili skloništima za beskućnike. Beskućništvo može uključivati i ljude koji žive u izrazito neadekvatnom smještaju bez sigurnosti posjeda i pristupa osnovnim komunalnim uslugama.

Broj beskućnika raste

Definicije beskućništva se razlikuju od zemlje do zemlje. Nije stoga lako dobiti točnu sliku globalnog beskućništva. Većina popisnih podataka uzima u obzir ljude koji žive u skloništima i primaju državnu pomoć. No kako bi dobili pravu sliku veličine problema potrebno je prebrojati i “skrivene beskućnike” – one koji žive u neadekvatnim naseljima (slamovima), u objektima koji nisu namijenjeni stanovanju, ili npr. privremeno borave kod prijatelja i obitelji kao i onima koji se često sele.

Prema najnovijim podacima koje je UN-Habitat objavio 2025. godine, više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta doživljava beskućništvo. Oko 2,8 milijardi ljudi nema pristup odgovarajućem stanovanju, sigurnom zemljištu ili osnovnim uslugama. Više od 1,1 milijardi ljudi živi u neformalnim naseljima i sirotinjskim četvrtima diljem svijeta.

U zemljama OECD-a statistika pokazuje da beskućništvo pogađa manje od jedan posto stanovništva. Ipak, apsolutni broj beskućnika u tim zemljama je značajan – oko 1,9 milijuna – i vjerojatno je podcijenjen. Karakteristike populacije beskućnika postale su sve raznolikije i uključuju mlade, obitelj i starije osobe.

Globalni uzroci beskućništva

Ljudi su često gurnuti u beskućništvo nizom različitih društvenih i ekonomskih čimbenika. Općenito se ističu četiri glavna uzroka beskućništva: nedostatak pristupačnog stambenog prostora, nezaposlenost, siromaštvo i niske plaće.

Beskućništvo je više urbani nego ruralni problem, s migracijom ruralno-urbano kao jednim od njegovih inicijatora. Posebno su ranjive osobe s mentalnim poteškoćama ili osobe koje se bore s ovisnošću o drogama te bez potrebne skrbi lako postaju beskućnici. Za žene i majke vodeći uzrok beskućništva je obiteljsko nasilje.

Osim što su bez doma, ti ljudi pate od raznih bolesti, često zaraznih, problema sa zubima itd. Nedostatak prihoda i ušteđevine dovodi ih do gladi i nezbrinutih medicinskih potreba.

Prevencija i rješavanje beskućništva

Beskućništvo je sveprisutno i stručnjaci smatraju da se ne može u potpunosti iskorijeniti; ipak, može se smanjiti. Dana 19. veljače 2020., Komisija UN-a za društveni razvoj usuglasila je tekst povijesne prve rezolucije UN-a o beskućništvu.

Budući da se pokretači beskućništva i podrijetlo populacije beskućnika razlikuju, potrebno je tražiti i različite vrste rješenja. U večini zemalja su skloništa za beskućnike dominantan oblik potpore. No, sprječavanje beskućništva zahtijeva angažiranu stambenu i socijalnu politiku, posebice izgradnju dovoljno pristupačnih stanova i potporu osobama s niskim primanjima putem stambenih naknada.

Na primjer, u Finskoj su odgovornost i financiranje potpora beskućnicima podijeljeni na nacionalnoj i lokalnoj razini između socijalne i stambene politike. Univerzalne socijalne i zdravstvene usluge pružaju podršku osobama koje su u opasnosti od beskućništva i podržavaju reintegraciju u društvo nakon beskućništva.

Beskućnici u Hrvatskoj

Prema podacima Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj ima oko 2000 evidentiranih beskućnika, a samo je 450 mjesta u prihvatilištima dok ostali borave na javnim i napuštenim mjestima. U zadnje vrijeme broj beskućnika u Hrvatskoj raste u korelaciji s rastom cijena prehrane, režijskih troškova i stanarina. Među beskućnicima je sve više starijih osoba koji sticajem okolnosti završavaju na ulici.

Najteža je situacija u velikim gradovima. Posebice u Zagrebu, gdje je 2022. godine bilo procijenjenih 700-1000 beskućnika. Često se Glavni kolodvor spominje kao najveće prenoćište beskućnika u Zagrebu gdje u objektima i napuštenim vagonima boravi od 70 do 100 beskućnika.

• Naši sugrađani bez krova nad glavom: Kako se postaje beskućnikom u Hrvatskoj? 
• Kako beskućnicima pomaže država, kako udruge, pojedinci…?
• Tema BESKUĆNICI. Kako ih podržavamo? 

Beskućnici dugo nisu bili prepoznati kao zasebna korisnička skupina u sustavu socijalne skrbi. Tek se 2011. godine navode u Zakonu o socijalnoj skrbi. Beskućnici sada mogu ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi ukoliko ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi. Skrb o beskućnicima provode veliki gradovi i gradovi sjedišta županija, koji su dužni u svom proračunu osigurati sredstva za rad prihvatilišta odnosno prenoćišta za beskućnike i rad pučkih kuhinja.

Hrvatska je krajem 2021.godine donijela Nacionalni plan za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti čiji je cilj smanjiti stopu siromaštva na 15% do 2027. godine. U njoj su sadržane i mjere za unapređenje položaja beskućnika. Ministarstvo nadležno za socijalu skrb svake godine financijski podupire rad organizacija civilnog društva koje provode projekte usmjerene ostvarivanju planiranih mjera sa svrhom pomoći i reintegracije beskućnika u zajednicu.

Više o temi saznajte na web stranici Hrvatske mreže za beskućnike.

DOBRA HRVATSKA