Širenje pustinja i suše je globalni problem, s ozbiljnim implikacijama na biološku raznolikost, ekološku sigurnost, iskorjenjivanje siromaštva, socioekonomsku stabilnost i održivi razvoj. Problem je to koji nam je s klimatskim promjenama stigao već pred vrata.
“Idemo sve brže ka tome da Hrvatska postane semiaridno polupustinjsko područje jer je na Mediteranu koji osjeća klimatske promjene puno jače nego nekakav svjetski prosjek. Kod nas je već sad veliki problem suša. U našim štetama od klimatskih i vremenskih ekstrema 30% otpada na suše, što pokazuje da je to vremenske nepogoda s kojom već sad imamo najviše problema. Ali, odmah iza suše dolazi i poplava. To je ono što je ključno za klimatske promjene, to su ti snažni ekstremi, imali smo priliku vidjeti poplave i vidimo da ćemo s tim imati sve više i više problema.”
– Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Izjava je dana krajem svibnja na N1 televiziji u emisiji Klimatska budućnost.
Što je dezertifikacija?
Dezertifikacija je pojava koja se ubraja među najveće ekološke izazove našeg vremena. Radi se o trajnoj degradaciji ekosustava suhog zemljišta izazvanoj klimatskim promjenama i uglavnom ljudskim aktivnostima. Osobito neodrživom poljoprivredom koja iscrpljuje hranjive tvari u tlu. Uzrok može biti i u rudarenju, prekomjernoj ispaši i sječama kojima se ukloni pokrov drveća i biljaka koji veže tlo. Potom erozija vjetrom i vodom pogoršava štetu, odnoseći gornji sloj tla i ostavljajući za sobom vrlo neplodnu mješavinu prašine i pijeska. Upravo kombinacija ovih čimbenika pretvara degradirano zemljište u pustinju.
Globalno, 23% zemlje više nije produktivno.
75% zemljišta je pretvoreno u poljoprivredno zemljište. Ova transformacija u korištenju zemljišta događa se brže nego u bilo kojem drugom trenutku u ljudskoj povijesti, a ubrzala se naročito tijekom posljednjih 50 godina.
Zemljište koje je zdravo i otporno prva je točka obrane od katastrofa kao što su suše i bujične poplave koje su sve češće, dugotrajnije i teže
Procjenjuje se da bi do 2050. suše mogle utjecati na više od tri četvrtine svjetske populacije.
Broj i trajanje suša povećao se za 29% od 2000. godine u usporedbi s prethodna dva desetljeća (WMO 2021).
Više od 2,3 milijarde ljudi suočava se danas s nedostatkom vode.
Mediteran je posebno ugrožen
Mediteran se prostire na 1,2 milijuna četvornih kilometara, što je oko 11% europskog teritorija. Ovu regiju naseljava više od 200 milijuna ljudi, što je oko 20% stanovništva Europe.
Prema rezultatima istraživanja iz 2017. godine: 25% područja Mediterana pod visokim je ili vrlo visokim rizikom dezertifikacije. Male količine organske tvari u tlu, zaslanjivanje i erozija dodatno su produbili problem. Među čimbenicima koji pridonose pogoršanju stanja erozije u mediteranskom pojasu su smanjenje bioraznolikosti, onečišćenje, povećana zbijenost tla pod pritiskom mehanizacije i brtvljenje tla uzrokovano npr. izgradnjom cesta ili zgrada.
Od sredine prošlog stoljeća regiju zahvaćaju sve češće suše tj. sve dulja sušna i sve kraća oborinska razdoblja. To je već natjeralo neke poljoprivrednike da napuste obradu zemlje jer je više nisu mogli koristiti za uzgoj hrane.
Sve to, zajedno s urbanizacijom i velikom regionalnom ranjivošću na klimatske promjene, moglo bi opustošiti Mediteran kakav poznajemo. Ostaviti brojne endemske vrste bez staništa, a nas bez ključnog alata u borbi protiv klimatskih promjena.
Dramatičan porast požara
Razlog češćih, žešćih i sve raširenijih požara tijekom ljeta također leži u klimi. Mediteran se zagrijava oko 20% brže od svjetskog prosjeka i smatra se jednim od klimatski najosjetljivijih područja u ovom trenutku.
Uz sve sušu i topliju klimu, socio-ekonomski čimbenici također su odgovorni za dramatičan porast požara u 12 mediteranskih zemalja u posljednjih šezdeset godina: smanjenje populacije u ruralnim područjima, napuštanje zemljišta i korištenje zapaljivih vrsta drveća u pošumljavanju .
Degradirano zemljište i požari svakako nisu jedine razorne posljedice klimatskih promjena s kojima se priroda i društvo ovog područja suočavaju. Među problemima su toplinski valovi, poplave, pojava invazivnih vrsta i mogući nestanak određenih postojećih vrsta, obalna erozija i povećanje kiselosti oceana, objavio je Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). Prilično zabrinjava i porast razine mora koji prijeti oko 20 milijuna ljudi koji žive na područjima do pet metara nadmorske visine.
Prema održivom razvoju zahvaljujući UNCCD
Dezertifikacija, zajedno s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti, identificirani su kao najveći izazovi za održivi razvoj tijekom Rio Earth Summita 1992. godine.
Dvije godine kasnije, 1994., Opća skupština je uspostavila Konvenciju Ujedinjenih naroda o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD), jedini pravno obvezujući međunarodni sporazum koji povezuje okoliš i razvoj s održivim upravljanjem zemljištem, i proglasila 17. lipnja “Svjetskim danom borbe protiv dezertifikacije i suše” svojom rezolucijom.
Ciljevi Dana dezertifikacije i suše su:
- Promicati svijest javnosti o problemu
- Dati ljudima do znanja da se dezertifikacija i suša mogu učinkovito riješiti, te da ključni alati za postizanje ovog cilja leže u pojačanom sudjelovanju zajednice i suradnji na svim razinama.
- Ojačati provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda o borbi protiv dezertifikacije u zemljama koje se suočavaju s ozbiljnom sušom i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi.
Kako bi mobilizirala globalnu akciju za borbu protiv degradacije zemljišta Opća skupština UN-a proglasila je 2010.-2020. Desetljećem Ujedinjenih naroda za pustinje i borbu protiv dezertifikacije.
UNCCD okuplja 197 partnera od kojih je 169 pogođenih dezertifikacijom da zajedno rade na održavanju i obnavljanju produktivnosti zemljišta i tla te na ublažavanju učinaka suše u sušnim područjima — sušnim, polusušnim i suhim subhumidnim područjima, gdje su neki od najosjetljivijih ekosustava a narodi se mogu naći.
Od 2017. UNCCD i njegovi partneri poduprli su oko 70 zemalja ugroženih sušom u izradi nacionalnih akcijskih planova za smanjenje katastrofa izazvanih sušom.
Tema za 2023.: Njezina zemlja. Njezina prava.
Globalni fokus za Dan dezertifikacije i suše 2023. godine je na pravima žena na zemljište. To je neophodno za postizanje međusobno povezanih globalnih ciljeva o rodnoj ravnopravnosti i neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine i za doprinos napretku nekoliko drugih ciljeva održivog razvoja (SDG).
Prema UNCCD-ovoj značajnoj studiji „Različiti utjecaji dezertifikacije, degradacije zemljišta i suše na žene i muškarce“, rodna ravnopravnost ostaje nedovršen posao u svakom dijelu svijeta. Danas su žene gotovo polovica globalne poljoprivredne radne snage, a manje od 1/5 posjeduju zemlju. Ženama su i dalje uskraćena prava na nasljeđivanje imovine svojih supruga u više od 100 zemalja i to sukladno običajnim, vjerskim ili tradicionalnim zakonima i praksama. Na globalnoj razini žene već provode 200 milijuna sati svaki dan prikupljajući vodu. U nekim zemljama jedno putovanje po vodu može trajati više od sat vremena. A kada zemljište postane degradirano i voda je rijetka, žene su često najgore pogođene.
Ovogodišnja tema Međunarodnog dana borbe protiv dezertifikacije i suše “Njezina zemlja. Njezina prava” naglašava da je ulaganje u jednak pristup žena zemljištu i povezanoj imovini izravno ulaganje u njihovu budućnost i budućnost čovječanstva. Vrijeme je da žene i djevojke budu na čelu globalne obnove zemljišta i napora za otpornost na sušu.
Ovogodišnje globalno obilježavanje Dana dezertifikacije i suše održat će se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Razna prigodna događanja će se održati u svim dijelovima svijeta.
DOBRA HRVATSKA
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.