Upitate li bilo kojeg volontera zašto volontira vjerojatno će spomenuti da je osjetio snažan poriv da učini nešto dobro u trenutku kada se, najčešće slučajno, našao u doticaju s ljudima (ili životinjama) kojima je potrebna pomoć. Gotovo svi volonteri govore kako su se „zarazili“ volontiranjem i postali ovisnici o pomaganju drugima. Isto tako, gotovo svaki volonter istaknut će i to da ga je volontiranje obogatilo iznutra, učinilo ga boljim i sretnijim čovjekom.
Nikolina Antolić, dobitnica OSKARA 2019.
Slično je poručila i ovogodišnja dobitnica Volonterskog Oskara, nagrade za volontera godine Grada Zagreba, Nikolina Antolić. Ta je 25-godišnja djevojka volonterka Udruge za promicanje potreba djece i mladih Smiješak za sve. Samo ove godine zajednici je poklonila 685 sati volonterskoga rada. Nikolina je ubrzo nakon dolaska u Zagreb na studij posjetila seminar udruge Smiješak za sve. Učinilo joj se zgodnim spojiti svoju ljubav prema knjigama i čitanju s ljubavlju prema djeci. Osobito onoj bolesnoj, kojoj čitanjem pomaže u ozdravljenju i uveseljava im duge bolničke dane. Kada govori o svojim počecima volontiranja, ističe da je osjećala intenzivan strah hoće li moći kontrolirati vlastite emocije na bolničkim odjelima. Kaže, velika je emotivka, a slika bolesne djece dirnula bi svakoga.
Volontirala je na brojnim projektima: „Laku noć, pričoljupci!“, „Dekica za snove“, „Volontiram, dakle jesam!” i mnogim drugim. Pričala je i čitala priče djeci u bolnicama, gostovala na fakultetima, srednjim i osnovnim školama te promovirala volontiranje kao važan segment razvoja zajednice u kojoj živimo. Nikolina je danas koordinatorica volontera, a svojim iskustvom pomaže novim volonterima, jer prvi su odlasci u bolnicu k oboljelim mališanima najteži. Svojih se početnih strahova sada samo prisjeća, jer upravo su maleni junaci koji se hrabro bore protiv bolesti ohrabrili i nju.
– U trenutku kad sam čula dječje, ma najčarobnije hvala i vidjela još čarobniji osmijeh, nestale su sve brige ovoga svijeta. Kad dobijem priliku ispričati svoje volontersko iskustvo i pozvati sve prisutne da krenu ‘volonterskim vodama’, uvijek se iznova pitam je li uopće moguće ljudima objasniti koliko zapravo gube životne radosti koju donosi osjećaj da si samo svojom pojavom izmamio nečiji osmijeh na lice – kaže „Oskarovka“ Nikolina.
Finalistice Dragica Kipson i Nina Sabolić
Nikolina je samo jedna od brojnih volontera koji svoje vrijeme, znanje, vještine, emocije i rad daruju zajednici. Među finalisticama u izboru za Volonterski Oskar ove godine našle su se još dvije volonterke – Dragica Kipson, volonterka udruge La Verna i Nina Sabolić, volonterka Udruge za podršku žrtvama i svjedocima. I njihove su priče iznimne.
Dragica Kipson je iskusila tragični gubitak bliskog člana obitelji. Umjesto očaja, osjetila je novu snagu i odlučila pomoći teško oboljelim osobama u njihovim posljednjim danima, ali i njihovim obiteljima. Od rujna 2012. bez prekida volontira u palijativnoj skrbi, pružajući podršku palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima. S bolesnicima, kako kaže, razgovara, prošeta, pomaže im u svakodnevnim obvezama poput hranjenja, plaćanja računa i slično. „Ponekad je dovoljno samo držati ih za ruku“, kaže Dragica, „kako bi im bilo lakše.“ Dragica je volontirajući u udruzi La Verna poklonila 2056 sati, od čega samo ove godine 304.
Mlada Nina Sabolić svoje slobodno vrijeme provodi na telefonskoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja, gdje pruža emocionalnu podršku, pravno informiranje te upućivanje na relevantne institucije pozivateljima. Ondje je „odradila“ već 438 sati, od čega 128 ove godine. A pored toga, volontirala je i u čak osam drugih neprofitnih organizacija.
Iako je volontiranje na liniji Nacionalnog pozivnog centra znači rad s izrazito ranjivom skupinom, Nina je iskazala emocionalnu stabilnost i sposobnost nošenja s kriznim situacijama bez pokazivanja znakova stresa. „Moj volonterski put nosio me kroz rad sa starijima, djecom i odraslima, no gdje god bih se našla, zadovoljstvo je uvijek bilo prisutno. Zato i nastavljam volontirati i stalno tražim nove volonterske izazove, jer uz doprinos zajednici i ja dobivam osjećaj sreće i zadovoljstva“, kaže Nina.
19 nominiranih volontera!
Vjerojatno bi svaki od 19 nominiranih volontera ove godine, ali i mnogo drugih znanih i neznanih volontera diljem Hrvatske mogao ispričati sličnu inspirativnu priču. Volonterski Oskar, nagrada koja se dodjeljuje već 11. godinu zaredom, osmišljena je upravo kako bi ove ljude koji nesebično daruju dio sebe zajednici izvukla iz tame i predstavila ih javnosti. O izboru finalista između nominiranih volontera odlučivalo je peteročlano stručno povjerenstvo, u kojemu je bila i Jela Prgić Znika, izvršna direktorica Volonterskog centra Zagreb (VCZ), koji je nositelj projekta.
– Potreba i prilika za volontiranje je jako puno, pa svaki čovjek može izabrati mjesto na kojemu može najbolje pomoći i činiti dobro za naš grad i cijelo društvo – poručila je Jela Prgić Znika. Iako ne znaju sa sigurnošću točan broj volontera u Zagrebu, u bazi VCZ-a je više od 18.000 ljudi koji su izrazili želju za volontiranjem. – Nastavimo li ovim tempom, vjerujem da ćemo u broju volontera i rasprostranjenosti volonterskog rada sustići i zemlje u okruženju i u Europi, u kojoj više od 50 posto građana volontira – izjavila je J. Prgić Znika.
Volonterski su Oskari već tradicionalno dobitnicama uručeni u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici dan uoči Međunarodnog dana volontera 5. prosinca, a na svečanosti su bili i Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba, prof. dr. sc. Drago Prgomet, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba i Helena Beus, ravnateljica Ureda za udruge Vlade RH.
Međunarodni dan volontera proglasila je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine. Od tada se svake godine 5. prosinca obilježava Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak, odnosno Međunarodni dan volontera.
DOBRA HRVATSKA/ mdm
Prosinac, 2019.
