spot_img

Velimir Srića: Zašto su krize korisne?

Svaka kriza, a to smo najbolje vidjeli u pandemiji, vadi na površinu sve što u društvu i ekonomiji, gospodarstvu ne valja i pokazuje čovječanstvu što bi trebalo mijenjati. Na primjer, virus koji je jednako pogodio Borisa Johnsona, Princa Charlesa i njegovu majku, Toma Hanksa i penzionera iz mog susjedstva poručio je da smo jednaki, neovisno o rasi, naciji, bogatstvu, kulturi, vjeri ili položaju u društvu. Virus nam je razotkrio velike slabosti društvene organizacije, ali i ponašanja na osobnoj razini.

Pandemija nas je mogla naučiti da su sebičnost i materijalizam vrijedni prezira, da zanemarujemo solidarnost, obitelj, prijateljstvo i suosjećanje. Pokazala je i egoizam vlasti i nacija koje ne mare za za potrebite slojeve društva i zemlje svijeta. Dok su zapadne zemlje imale procijepljenost 70%, u Africi se cijepio jedan od tri liječnika (Nigerija). Pokazala je da je planeta ekološki bolesna, ali još je više pokazala da je populistička demokracija zajedno s liberalnim tržištem na izdisaju i da smo doveli u pitanje smisao opstanka, vrijednost života i domete ljudskih sloboda i univerzalnih vrijednosti.

Kriza rađa pritisak za promjene

Pojam krize rječnici definiraju kao zaokret, trenutak neravnoteže, kada neka situacija traži dramatične odluke i vodi u isto takve promjene. Kriza je teška situacija bremenita problemima i poteškoćama. U svakodnevnom životu pojavljuje se kao kriza u braku, kriza srednjih godina ili kriza morala, u ekonomiji se govori o gospodarskim krizama koje nailaze u ciklusima, u medicini je to opasno stanje nekog organa ili cijelog organizma, a postoje i psihološke krize koje vode u depresiju ili suicid. U domaćoj politici govorimo npr. o krizi vlade, a u međunarodnoj o krizama koje vode i u ratove. 

Velimir Srića
Prof. dr. sc. Velimir Srića
Autorski članak

No svaka kriza je prigoda za novi početak. Zato krizno doba valja smatrati šansom, vremenom korekcije. Sve spomenute krize, od bankarskog sloma pred 15 godina do rata u Ukrajini, prigode su da propitamo o svemu što ne valja u globalnoj i lokalnoj politici, ekonomiji, zdravstvu, obrazovanju, diplomaciji i svakodnevnom životu i popravimo u većoj mjeri. Ne učinimo li to, bit ćemo sve bespomoćniji pred budućim krizama. Agresija na Ukrajinu pomoći će Europi da se oslobodi energetske ovisnosti o ruskoj nafti i plinu, kao što je financijski slom pred 15 godina pojačao sigurnost bankarskog sustava, a COVID-19 kriza ubrzala digitalizaciju i promovirala rad na daljinu. Klimatske promjene i rašireno zagađivanja svega – prirode, društvenih odnosa, čovjeka u njegovoj biti, najveće su krize i prijetnje, koje svijet doživljava zadnjih milenija.

Svijet je na povijesnom raskršću

S jedne strane mijenja se odnos snaga, SAD gubi utrku s Kinom i prestaje biti vodeći globalni igrač. Rusija gubi poziciju velesile i po ekonomskoj snazi tek je jedanaesta zemlja Svijeta. Jugoistok raste dok Zapad stagnira. 

S druge strane dioničarski liberalni kapitalizam gubi utrku s konkurencijom, a klasična predstavnička demokracija pokazuje se kao inferiorni oblik upravljanja gospodarstvom i društvom. Danas su najuzbudljivija mjesta razvoja i prosperiteta nedemokratski Dubai, Katar, Abu Dabi, Singapur, Shanghai, Seul i Peking. 

S treće strane kao stalne upaljače kriza moramo označiti i sve one upitne moralne vrijednosti svjetskih vođa i mentalitet koji vlada politikom i biznisom, temeljen na gramzljivosti, koristoljubivosti, agresivnosti, konfliktu i težnji da se pobijedi bez obzira na cijenu.

Osjećaj nemoći i pad povjerenja u društvo i vođe potencira osamljenost ljudi

Konačno, najvažniji simptom bolesti modernog svijeta vidim u općem padu povjerenja u lidere i institucije sustava. Nekad se vjerovalo političarima, poslovnim ljudima, medijima, crkvi, učiteljima, znanstvenicima i ekspertima, danas se ne vjeruje nikome. Živimo okruženi lažima, teorijama zavjere, obmanama, manipulacijama i marketinškim spinovima, podržanim svemoćnom digitalnom infrastrukturom društvenih mreža. Većina ljudi izbezumljena je ovakvim stanjem, umorna od kriza i spremna na pobunu. Srećom po sve nas, još nema dovoljno jake ideje i alternativnog modela svijeta koji bi izazvao „revolucije“ kao u prošlosti. No povijesni lonac snažno kuha i mogao bi uskoro eksplodirati…

Svijet na koji smo navikli treba „rekonstrukciju“

Inače ćemo i dalje živjeti okruženi lošim liderima, medijima koji šire teorije zavjere, vladavinom prava bez pravde, ekonomskim sustavom u kojem desetak najbogatijih pojedinaca posjeduje jednaku količinu osobne imovine kao 75% svih ostalih. Inače će i dalje biti na djelu ekološko uništavanje planete radi sebičnih ciljeva gramzljivih korporacija u kojem je teško gledati četvrtinu svjetske populacije koja gladuje, dok jedna trećina postaje pretila. Inače će i dalje biti normalno da najbolji sportaši, filmske i estradne zvijezde i influenceri zarađuju tisuće puta više od najboljih odgajatelja djece, liječnika, znanstvenika ili vatrogasaca samo zato što tako djeluje zakon ponude i potražnje. Možemo do sutra nabrajati slične proturječnosti, no nije dovoljno kukati nad problemima svijeta, treba ih uklanjati. 

Zato su krize korisne!

One su pretpostavka za rast, razvoj i promjenu. To je doba korekcije, ispravljanja „krivih Drina“, izazov koji nas tjera da ubrzamo procese i pojačamo aktivnosti kojima ćemo otklanjati „greške sustava“. Krize daju priliku da propitamo i otklonimo greške u ekonomskom modelu vlasničkog kapitalizma, političkom modelu populističke demokracije, u obrazovnom sustavu, pravosuđu, javnom zdravstvu, kulturi… One omogućuju da unaprijedimo sustav vrijednosti, poravnamo pokvareni moralni kompas, povećamo društvenu odgovornost i pružimo svijetu ekološku održivost, povratimo izgubljeno povjerenje u vođe i ponovno ojačamo temeljne institucije gospodarstva i društva, da svakom pojedincu osiguramo dostojanstvo, mir i blagostanje i da svijet napravimo boljim mjestom za život. U protivnom, zaslužit ćemo apokaliptički kraj civilizacije i nitko za to neće biti kriv, osim nas samih, Zemljana. Naravno, najviše su krivi neodgovorni vođe, u čijim je rukama koncentrirana politička, financijska, materijalna, informacijska i upravljačka moć. Valja se zato nadati da će se, dok još nije prekasno, pojaviti nove generacije predanih vođa s integritetom i novim, boljim idejama koje će krize pretvoriti u šanse za suštinske promjene.

Izgleda da su krize cijena napretka ove civilizacije.

P.S.
Za sve koje dodatno zanima ova relevantna tema možemo preporučiti i nekoliko knjiga o krizi…

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2022.
odgovorno@odgovorno.hr

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img