Svaka kriza, a to smo najbolje vidjeli u pandemiji, vadi na površinu sve što u društvu i ekonomiji, gospodarstvu ne valja i pokazuje čovječanstvu što bi trebalo mijenjati. Na primjer, virus koji je jednako pogodio Borisa Johnsona, Princa Charlesa i njegovu majku, Toma Hanksa i penzionera iz mog susjedstva poručio je da smo jednaki, neovisno o rasi, naciji, bogatstvu, kulturi, vjeri ili položaju u društvu. Virus nam je razotkrio velike slabosti društvene organizacije, ali i ponašanja na osobnoj razini.
Pandemija nas je mogla naučiti da su sebičnost i materijalizam vrijedni prezira, da zanemarujemo solidarnost, obitelj, prijateljstvo i suosjećanje. Pokazala je i egoizam vlasti i nacija koje ne mare za za potrebite slojeve društva i zemlje svijeta. Dok su zapadne zemlje imale procijepljenost 70%, u Africi se cijepio jedan od tri liječnika (Nigerija). Pokazala je da je planeta ekološki bolesna, ali još je više pokazala da je populistička demokracija zajedno s liberalnim tržištem na izdisaju i da smo doveli u pitanje smisao opstanka, vrijednost života i domete ljudskih sloboda i univerzalnih vrijednosti.
Kriza rađa pritisak za promjene
Pojam krize rječnici definiraju kao zaokret, trenutak neravnoteže, kada neka situacija traži dramatične odluke i vodi u isto takve promjene. Kriza je teška situacija bremenita problemima i poteškoćama. U svakodnevnom životu pojavljuje se kao kriza u braku, kriza srednjih godina ili kriza morala, u ekonomiji se govori o gospodarskim krizama koje nailaze u ciklusima, u medicini je to opasno stanje nekog organa ili cijelog organizma, a postoje i psihološke krize koje vode u depresiju ili suicid. U domaćoj politici govorimo npr. o krizi vlade, a u međunarodnoj o krizama koje vode i u ratove.
Autorski članak
No svaka kriza je prigoda za novi početak. Zato krizno doba valja smatrati šansom, vremenom korekcije. Sve spomenute krize, od bankarskog sloma pred 15 godina do rata u Ukrajini, prigode su da propitamo o svemu što ne valja u globalnoj i lokalnoj politici, ekonomiji, zdravstvu, obrazovanju, diplomaciji i svakodnevnom životu i popravimo u većoj mjeri. Ne učinimo li to, bit ćemo sve bespomoćniji pred budućim krizama. Agresija na Ukrajinu pomoći će Europi da se oslobodi energetske ovisnosti o ruskoj nafti i plinu, kao što je financijski slom pred 15 godina pojačao sigurnost bankarskog sustava, a COVID-19 kriza ubrzala digitalizaciju i promovirala rad na daljinu. Klimatske promjene i rašireno zagađivanja svega – prirode, društvenih odnosa, čovjeka u njegovoj biti, najveće su krize i prijetnje, koje svijet doživljava zadnjih milenija.
Svijet je na povijesnom raskršću
S jedne strane mijenja se odnos snaga, SAD gubi utrku s Kinom i prestaje biti vodeći globalni igrač. Rusija gubi poziciju velesile i po ekonomskoj snazi tek je jedanaesta zemlja Svijeta. Jugoistok raste dok Zapad stagnira.
S druge strane dioničarski liberalni kapitalizam gubi utrku s konkurencijom, a klasična predstavnička demokracija pokazuje se kao inferiorni oblik upravljanja gospodarstvom i društvom. Danas su najuzbudljivija mjesta razvoja i prosperiteta nedemokratski Dubai, Katar, Abu Dabi, Singapur, Shanghai, Seul i Peking.
S treće strane kao stalne upaljače kriza moramo označiti i sve one upitne moralne vrijednosti svjetskih vođa i mentalitet koji vlada politikom i biznisom, temeljen na gramzljivosti, koristoljubivosti, agresivnosti, konfliktu i težnji da se pobijedi bez obzira na cijenu.
Osjećaj nemoći i pad povjerenja u društvo i vođe potencira osamljenost ljudi
Konačno, najvažniji simptom bolesti modernog svijeta vidim u općem padu povjerenja u lidere i institucije sustava. Nekad se vjerovalo političarima, poslovnim ljudima, medijima, crkvi, učiteljima, znanstvenicima i ekspertima, danas se ne vjeruje nikome. Živimo okruženi lažima, teorijama zavjere, obmanama, manipulacijama i marketinškim spinovima, podržanim svemoćnom digitalnom infrastrukturom društvenih mreža. Većina ljudi izbezumljena je ovakvim stanjem, umorna od kriza i spremna na pobunu. Srećom po sve nas, još nema dovoljno jake ideje i alternativnog modela svijeta koji bi izazvao „revolucije“ kao u prošlosti. No povijesni lonac snažno kuha i mogao bi uskoro eksplodirati…
Svijet na koji smo navikli treba „rekonstrukciju“
Inače ćemo i dalje živjeti okruženi lošim liderima, medijima koji šire teorije zavjere, vladavinom prava bez pravde, ekonomskim sustavom u kojem desetak najbogatijih pojedinaca posjeduje jednaku količinu osobne imovine kao 75% svih ostalih. Inače će i dalje biti na djelu ekološko uništavanje planete radi sebičnih ciljeva gramzljivih korporacija u kojem je teško gledati četvrtinu svjetske populacije koja gladuje, dok jedna trećina postaje pretila. Inače će i dalje biti normalno da najbolji sportaši, filmske i estradne zvijezde i influenceri zarađuju tisuće puta više od najboljih odgajatelja djece, liječnika, znanstvenika ili vatrogasaca samo zato što tako djeluje zakon ponude i potražnje. Možemo do sutra nabrajati slične proturječnosti, no nije dovoljno kukati nad problemima svijeta, treba ih uklanjati.
Zato su krize korisne!
One su pretpostavka za rast, razvoj i promjenu. To je doba korekcije, ispravljanja „krivih Drina“, izazov koji nas tjera da ubrzamo procese i pojačamo aktivnosti kojima ćemo otklanjati „greške sustava“. Krize daju priliku da propitamo i otklonimo greške u ekonomskom modelu vlasničkog kapitalizma, političkom modelu populističke demokracije, u obrazovnom sustavu, pravosuđu, javnom zdravstvu, kulturi… One omogućuju da unaprijedimo sustav vrijednosti, poravnamo pokvareni moralni kompas, povećamo društvenu odgovornost i pružimo svijetu ekološku održivost, povratimo izgubljeno povjerenje u vođe i ponovno ojačamo temeljne institucije gospodarstva i društva, da svakom pojedincu osiguramo dostojanstvo, mir i blagostanje i da svijet napravimo boljim mjestom za život. U protivnom, zaslužit ćemo apokaliptički kraj civilizacije i nitko za to neće biti kriv, osim nas samih, Zemljana. Naravno, najviše su krivi neodgovorni vođe, u čijim je rukama koncentrirana politička, financijska, materijalna, informacijska i upravljačka moć. Valja se zato nadati da će se, dok još nije prekasno, pojaviti nove generacije predanih vođa s integritetom i novim, boljim idejama koje će krize pretvoriti u šanse za suštinske promjene.
Izgleda da su krize cijena napretka ove civilizacije.
P.S.
Za sve koje dodatno zanima ova relevantna tema možemo preporučiti i nekoliko knjiga o krizi…
DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2022.
odgovorno@odgovorno.hr
Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.