Organizirano lobiranje značajka je razvijenih društava te je danas velik izazov učiniti ga vidljivim i otvorenim – osobito zato što njegova uspješnost omogućava dijalog između različitih strana čime se uvelike utječe na društvene i okolišne promjene. Uvriježeno je mišljenje kako oni koji lobiraju imaju snagu i financijsku moć te shodno tome utječu na (buduću) zakonsku regulativu.
Kako, onda, omogućiti da sve interesne skupine koje žele utjecati na donošenje odluka u EU-u to čine otvoreno i transparentno? I je li to uopće moguće, iz svih mogućih razloga, posebno imajući u vidu činjenicu kako lobiranje imaju svoju cijenu te kako različite zemlje imaju različita zakonodavstva, pa i kulturološke značajke?
Glavni ciljevi poboljšanja dosadašnjeg Registra transparentnosti
Da bi se osiguralo poboljšanje baze podataka o interesnim skupinama koje žele pristup Europskoj uniji, Europski parlament, Komisija i Vijeće započeli su pregovore o poboljšanom Registru transparentnosti. Riječ je o uspostavi zajedničkih pravila za više transparentnosti u procesu lobiranja na razini Unije koji će olakšati rad privatnom, javnom i civilnom sektoru.
Zapravo, lobiranje oduvijek postoji, a ovo je način da se učini društveno vidljivim i sustavnim.
EU pokazatelji današnjeg stanja – tko lobira, za što se najviše lobira?
Kao što pokazuje donja infografika, broj registriranih organizacija, među kojima su nevladine organizacije, profesionalne udruge, tvrtke, sindikati i konzultantske tvrtke, raste. U Registru se sada nalazi 11 tisuća organizacija s preko 80 tisuća zaposlenih, dok ih petina ima urede u Belgiji.
Pokazatelji sustava su sljedeći:
- U upisu u registar prednjače poduzeća i trgovinske i poslovne udruge s ukupnim zbrojem od 45,7%.
- Nevladine organizacije sudjeluju s 26,2%
- Konzultantska poduzeća uključena su s 6,7%.
Kada govorimo o temama o kojima se najviše lobira:
- Najzastupljenija su područja zaštite okoliša, istraživanja i tehnologije te unutarnjeg tržišta.
- Najmanje se lobira o temama poput financijske sigurnosti i sporta.
Države članice imaju različita pravila za regulaciju lobista, a samo sedam zemalja imaju uz to povezane zakone: Francuska, Irska, Litva, Austrija, Poljska, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Od 2011. Parlament i Komisija uključeni su u zajednički Registar interesnih skupina koji je zamijenio prijašnje dvije odvojene baze podataka iz 1995. godine. Od 2014. pak, Vijeće je vanjski promatrač toga Registra. Prema novim prijedlozima s početka 2018. godine, sve bi tri institucije sudjelovale u registru te jednakopravno sudjelovale u njegovom razvoju.
Što je cilj Registra transparentnosti?
Glavni cilj Registra transparentnosti jest da sve interesne skupine koje žele utjecati na donošenje odluka u EU-u to rade otvoreno.
Osnove informacije koje bi svi uključeni dionici trebali znati su:
- U registru je vidljivo tko zastupa koje interese i kojim financijskim sredstvima pritom raspolaže.
- Registracija je dobrovoljna, ali je uvjet za određene aktivnosti – primjerice ako lobist želi govoriti na javnom saslušanju u Parlamentu.
- Europski je parlament usvojio mandat za pregovore s Komisijom, a Vijeće želi pojačati odgovornost institucija i osigurati transparentni rad na EU razini.
Lobiranje – način utjecanja na europsko zakonodavstvo. „Što hitnije uvođenje u hrvatski pravni sustav.“
„Europski registar dobro je postavljen i potreban mehanizam nadzora lobiranja i trebalo bi ga što hitnije uvesti u hrvatski pravni sustav. Sve zainteresirane interesne skupine bilo one javnog ili privatnog predznaka trebaju biti u registru. Ovo pitanje potpuno je nesporno i odavno je Hrvatska to trebala učiniti, odnosno Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski sabor.“ – navodi Natko Vlahović, vlasnik Vlahović grupe, potpredsjednik Hrvatskog društva lobista – udruge za promicanje transparentnog zagovaranja interesa (HDL) te akreditirani lobist pri Europskom registru transparentnosti u Bruxellesu te dodaje: „Kao hrvatski lobist u Bruxellesu akreditiran sam pri Europskom registru transparentnosti od 2005. godine. Industrija se strahovito dinamizirala od tih dana. Lobiranje u Bruxellesu je prihvaćen način poslovanja i svi imalo značajniji nacionalni subjekti prate u nekom dijelu zbivanja koja dolaze iz tvornice novih pravila i regulative, a to su EU institucije.“
Možemo zaključiti kako je pokretanje zajedničkog Registra transparentnosti vrijedna odluka koja će omogućiti kvalitetu lobiranja u EU-u, te će se shodno tome izravnijim ulaznim zahtjevima i povećanom kontrolom kvalitete pojednostaviti i poboljšati kvaliteta podataka.
Subjekti upisani u registar koji ne budu poštovali pravila kodeksa ponašanja mogli bi se suočiti s privremenim ukidanjem svojih interakcija s institucijama ili uklanjanjem iz postojećeg registra. Ovom odlukom vidimo napor u unaprjeđenju praksi, osobito zato što uvijek treba imati na umu one procese koji se odvijaju izvan reguliranog sustava.
Izvor: Europska komisija
DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2018.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.