Godine 1919., kad se vjenčao sa Belom, Krleža je imao 26 godina. „Od imovine imah tada kišobran“, opisivao je svoju tadašnju situaciju. Ali, nije to bila istina. Imao je „brdo“ knjiga, pored ormara na podu jer police u njihovoj podstanarskoj sobici nije bilo. Čitanje mu je postalo važno već u gimnaziji u Zagrebu i srednjoj kadetskoj školi u Pečuhu.
Enes Ćengić, autor biografskog ciklusa knjiga o Krleži, „S Krležom iz dana u dan, 1956.-1981.“, pitao jednom Krležu o tome koliko je knjiga pročitao. „Pa oko 4.000… ali sam se ulijenio.“ U drugom razgovoru Ćengić bilježi ovakvu reakciju: „Nisam pročitao naročito mnogo knjiga, koliko bih toga još morao pročitati. Ali ono što sam želio da čitam, to nisam čitao površno, dakle pisce koji su me zanimali, studirao sam… Pročitao sam sve što se kod nas napisalo o filologiji i lingvistici…“
„…. Inače prošlog mjeseca, dakle u prosincu, pročitao sam ravno dvadeset raznih knjiga…“ Knjige su bile Krležina fascinacija. Nije mi poznato kojim se tehnikama koncentracije i brzog čitanja služio.
Čitao je istovremeno i po nekoliko knjiga, na hrvatskom ili na nekom od pet jezika kojima se aktivno služio. Na pitanje prijatelja koliko je knjiga pročitao tijekom svog dvomjesečnog boravka na Tržiću u Sloveniji, odgovorio je: „17 kilograma!“
Krleža je živio sa i za knjige. Može se slobodno kazati da je njegova mudrost, stvaralaštvo i ukupno kulturno i političko djelovanje, golemo djelo te utjecaj na društvo, najdublje izvore imalo i u pročitanim knjigama, mimo osobnog dara i velikog rada.
U Krleže čitanje je bilo usredotočeno, upijajuće, razmišljajuće, koje struka naziva dubokim čitanjem. Samo za takvo čitanje, a ima više vrsta čitanja, kaže se da je formativno – utječe na razvoj mozga koji postaje sposobniji za obradu složenijih problema, apstraktno mišljenje i dr.. Psiholozi znaju da se i inteligencija (IQ) povećava sa čitanjem i obrazovanjem. Zato je Miroslav Krleža umio toliko toga u društvu razumjeti, pokrenuti i ostvariti. Bio je sugovornik tisućama ljudi koji su „čekali u redu“ za razgovor sa njime. Bio je najplodniji, najsvestraniji i najznačajniji hrvatski i jugoslavenski pisac ikad, iznimno utjecajan u regiji i svijetu, u vrijeme složeno i ratno… Prevodili su ga u Americi, Aziji, mnogim zemljama Europe… Za svoj književni i društveni rad primio je puno priznanja po svijetu, no, nažalost, ne i Nobelovu nagradu (Kako i zašto – možda splet okolnosti.)
Autor je kako izjavio 59-ak. Kad bi se u jednom izdanju sabranih djela sakupilo sve što je objavio u knjigama, časopisima i novinama, to izdanje imalo bi 30.000 stranica. Tiskovine s njegovim imenom zauzimaju 30 metara polica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
„Krleža je jedan od onih koji se rađaju jednom u 500 godina“, reče Skender Kulenović, veliki bosanski književnik.
Goran Tudor
