“Danas si okupala umirućeg, a njegovoj obitelji pružila istinski zagrljaj, praveći se snažnom, da bi bila njihova stijena… Danas si svima izmjerila tlakove, temperature i razine šećera, izmjerila si saturacije… Danas si uspjela izmamiti osmijeh čovjeku koji se teško bolestan, našao u dubinama depresije… Danas si opet bila najveći čovjek na svijetu…“
Da li mi brinemo o NJIMA, onako kako ONE brinu i čuvaju nas? Da li znamo sve o njihovu poslu… Poštujemo ga i uzvraćamo im?! … Ponekad nas prati čudan osjećaj velikog vječnog duga…
Evo tog pisma, kojeg je kolegica uputila kolegici, bolničkoj sestri, povodom 8. ožujka o.g.:
DRAGA KOLEGICE,
jutros nisi imala svojih potrebnih sedam sati sna – odavno si već zaboravila pratiti svoje potrebe, ne stigneš doći na red jer brineš o pregršt potreba mnogih drugih ljudi. Jutros nisi u miru pročitala novine, uz šalicu tople kave, nisi se divila jeseni – svakako, kavu si popila, iz navike, a i iz moranja jer nakon dvadeset godina više ne znaš što je to normalan bioritam i kako uopće funkcionirati.
Pa ipak, nekako uspijevaš SVAKI DAN.
Draga kolegice, danas možda nisi ostavila gotov ručak na stolu i tvoje dijete jede “nešto naručeno”; nije da nisi htjela, jednostavno nisi mogla – slomljena si od prethodne noćne smjene, tijekom koje si dvanaest sati provela u sobi tuđeg djeteta, masirajući mu tijelo, ublažavajući mu bolove, prateći mu disanje, stanje svijesti i otkucaje srca.
Draga kolegice, danas si na posao pošla, a doma ti je tvoje dijete bolesno, otac ga čuva i srce ti se para – do ulaznih vrata tvog radilišta (bolnice), ni centimetra dalje – nakon što pređeš taj prag, sve tvoje osobno ostaje iza njih – predaš svoje tijelo, dušu i um nečijoj bolesnoj kćeri, bolesnom ocu ili bratu. Na žalost, kada ideš svome domu, malo ti se teže zatvaraju vrata radilišta, koja kao pokušavaju zadržati borbu do iscrpljenja, koja se iza njih događa.
Danas si svima izmjerila tlakove, temperature i razine šećera, izmjerila si saturacije, otkucaje srca, centralne venske tlakove i procijenila mnoge kože i stanja svijesti. Svi koji su pod tvojim nadzorom, popili su svoje tablete i uz tvoju podršku pojeli “makar tri žlice juhe”.
Danas si okupala umirućeg, oprala si mu lice i namazala tijelo mirisnim losionom, a njegovoj obitelji pružila istinski zagrljaj praveći se snažnom da bi bila njihova stijena, da bi potom u svoje ruke, u praznini jedne sobe, isplakala sve one nesretne sudbine što su ti tokom godina srce okrznule i napola ga razboljele.
Danas si uspjela izmamiti osmijeh čovjeku koji se teško bolestan, našao u dubinama depresije, potičući ga na borbu bez predaje i podsjećajući ga na lijepe životne stvari. Danas si opet bila najveći čovjek na svijetu.
Draga kolegice, danas si opet zaboravila brinuti za sebe jer sve što imaš ti si predala u ruke svoje službe.
Ti praviš razlike, draga kolegice, između sebičnosti i svega osim sebičnosti u ovom teškom svijetu, činiš razliku ljudima koji imaju u trenucima, samo tebe jedinu. Dok cijela država spava, ti si uz bolesnički krevet oslonac ljudima koji su izgubili svoju snagu.
Kolegice, danas si skoro učinila grešku u svome poslu i vidim kako te boli, ta greška koja se nije ni dogodila – to je samo pokazatelj koliko savjesti ima tvoja duša i koliko si predana u brizi o onima kojima je ona najpotrebnija.
Oprosti sebi tu skoru pogrešku, jer uz fizička, psihička i emotivna izgaranja u ovom poslu, dobiješ dodatne poene na disanje i ustajanje iz kreveta!
Iako svijet ponekad od nas traži savršenost, čak i uz svršene uvjete, mi smo ipak samo od krvi i mesa.
Kolegice!
Ti si heroj, ti si profesionalac ti si nebeski svod što na sebi mnoštvo svega nosi!
Ti si brižna majka, dobra supruga i sasvim ti je dopušteno da slomljena od godina rada, prespavaš dan, ne skuhaš ručak, pogriješiš i naprosto budeš čovjek.
Dopušteno je da ne nosiš uvijek osmijeh – i on se izliže kada se koristi bez prestanka.
Dopušteno je da si umorna, da zaboraviš i da ponekad poželiš sve stjerati k vragu – ne razumiju to oni koji ne gledaju svakodnevno smrt u oči.
Jedino ti nije dopušteno:
zaboraviti sve ono dobro što si poput pravog dobrotvora godinama pružala ljudima u najvećoj potrebi, kao ni to da heroji ponekad moraju biti…
SAMO LJUDI.
Azra Kuštrić Skender Bacc. Med. techn.
Odjel za intenzivno liječenje hematoloških bolesnika s tumorima krvotvornog sustava i autolognu transplantaciju
Zavod za hematologiju
KBC Zagreb
Izvornik: KROMREŽA HEMATOLOŠKIH SESTARA I TEHNIČARA – OVDJE
Pratite portal: https://kromreza-hmst.hr/
DOBRA HRVATSKA
Svibnja 2022.
odgovorno@odgovorno.hr
Ako vam se članak svidi, dijelite ga: podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.
