Zašto bih nedjeljom išao na čuveni narodni sajam Hrelić, poznat regiji, a sad i šire? Jer je tamo dobro, mnogima na dobrobit.
Nakon što je 1959. izgrađen prvi zagrebački suvremeni most preko Save – Most slobode, da bi potom, godine 1961., naš glasoviti vizionar – gradonačelnik Vjećeslav Holjevac, ozaren pobjedom mostom uhodao u jedan novi grad – Novi Zagreb preko Save, pa kad je 1973. na istoku grada izgrađen i Most mladosti, e, onda su se stekli uvjeti za stasanje još nečeg znamenitog u Zagrebu – početak rada buvljaka Hrelić, 1979. Mjesta trgovine, susreta, druženja, šetnje, a i okrijepe, radosti mnogočim potaknute.
Hrelić je mjesto za sve ljude, sa „izlozima“ prepunim svih mogućih proizvoda (nema lokomotive!). Kao i svi ostali buvljaci, hrelićki je mjesto s mnogo jeftine i rabljene robe. I cjenkanja. Mnogokad i veoma kvalitetne robe, dobre. Neki će nevoljnik baš tu obaviti nabavku nečeg za ono minimalno eura, jer toliko i ima. Tamo će kolekcionar razgaliti dušu, naišavši na novi – dragocjeni artikl za svoju zbirku. Pazite, psiholozi i filozofi pridaju veliko pozitivno značenje kolekcionarstva. Kolekcije raduju ljude, a predmetima omogućuju da žive dugo i dulje, kao svoji među svojima, i pronose poruke od onih prije nama današnjima i budućima. A netko treći, znalac, i muški i ženski, dobiti će ovdje zbilja najvišu kvalitetu odjevnog predmeta, uređaja, kućnog predmeta skoro novog, za realno sitno novca.
Nigdje kao na Hreliću nema toliko prilika za kupiti nekome najbolji, primjereni dar, pogotovu ako ne kupujete na silu, u zadnji čas.
Specijalizirani dućani kao nigdje u Zagrebu – zapamtite mogućnosti!
Sajam Hrelić je doista velik, s preko tisuću obilježenih prodajnih mjesta – štandova, koji se svi uvijek ne popune. Zbog svoje prodajne moći tamo, fluktuacije na tisuće kupaca na malom prostoru, na okupu funkcioniraju toliki „specijalizirani dućani“, sa full ponudom. Evo nabrojit ću ih prvo 10, od više njih: štandovi sa svim vrstama vrećica za usisavače prašine, sav sitni šivaći pribor, starinske mesingane kvake, mnoštvo lustera, konfekcija i kape, kompleti najfinijeg kristala (samoborski i rogaški), mnogo slika a ponekad i neka umjetnička, „more“ goblena iz 60-ih i vezova (Ulaze u đir, sve više se traže). Ali, znajte i za ovakve: dućani za kosilice, sitne električne potrepštine, sve moguće tokareno iz drveta, sve za roštilj i kotlovinu (novo), ribički pribor, hi-fi uređaji, serije prvih tranzistorskih radija iz 60-ih i 70-ih, s reklaminim natpisom na nekom primjerku „Svirao na svadbama“.
Svakom velikom gradu specijalizirani dućani su potreba i prilika. Ova na Hreliću je dar građanima Zagreba i šire regije.
Dodana vrijednost, društvene dobrobiti sa hrelićkog sajma
Osim kupnje i prodaje, svaki veći buvljak jest i mjesto doživljaja, prilika za otkrivanje neobičnog ili rijetkog. Tu se odvija više od šopingiranja, a njega doista ima. Ono čega nemaju City 1 i Arena, Super nova – to je doživljaj, osjećaj, vibra, koja lebdi ovdje povrh svega. Tamo ljudi nedjeljom (i srijedom) zalaze radi doživljaja mira (spadam u te), ozračja dobronamjernosti, druženja, glasnih pozdrava dvaju poznanika već izdaleka, zezancije, šala. („Kupite ovdje, propala mi firma, moram platiti poreze državi“, „Evo svježa roba, prošao rok upotrebe“, „Ne smijete ništa ukrasti, ja sam za to zadužen i moja stranka“.) Ne čuje se u tom šušuru običnog puka nikad neki povik ljutnje i prijepora, povišen ton. Ako vas zgodi sreća, možda uz vas prođe i grupa romskih trubača; kako li oni dignu atmosferu!!
Zadnjih godina postao je ovaj sajam popularan i među mladima i stranim radnicima, posebno, ali i turistima željnih iskustva autentičnog zagrebačkog duha i alternativne dimenzije grada. Kavu i dec’ vina na propuštam nikad, hrelićki drveni kafići zimi divno griju, onom starinskom peći na drva, koja se ponosno diči svojom ulogom na sredini prostora. Ako vam smeta ta običnost lokala – gostione koji pripadaju i stoljećima ispred, već se redoviti u nekom Legieru ili Vivas baru, maknite Hrelić sa popisa svojih kafića. Na mojoj listi preferiranih jest onaj zadnji drveni u nizu, prema sjeveru.
Ovdje ćete susresti najzanimljivije ljude i svjedočiti izbliza minulim vremenima, mirnijim i boljim, pa to već svatko zna. Zagledajte se u tamošnje goblene, vezove, kutije oblijepljene školjkama, jednostavni namještaj rukom majstora-stolara rađen, i samo pomislite: kakvi su ljudi to slagali? Hrelić je, dakle, mjesto za dublje zaključke o života i svijetu – to je mjesto slavljenja onog pravog istinskog čovjeka – stvaraoca, radnika, vrijednog i kreativnog, jednostavnog, čovjeka kakav treba biti da bi se
naša ljudska zajednica na Zemlji s pravom i dalje nazivala civilizacija homo sapiensa (lat.: „razborit čovjek“). Upitno je do kad će to ime nositi? Kako je kazao znanstvenik Korado Korlević, skori i primjereniji naziv će biti: strojna civilizacija. Što li to sve podrazumijeva, vidjet će se.
Pogled prema buvljaku, s odstojanja, za 30 godina
Na Hreliću se izlažu i prikazuju čudesni uraci čovjeka načinjeni prije 40, 60, 100 godina, u 19. i 20. stoljeću, izašli iz brojnih domaćinstava, obrta i malih tvornica, lokalnih i regionalnih. A koliko je tek zanimljiva ta činjenica u svijetlu ovakvog nezgodnog pitanja: „Što ćemo mi današnji iz 21. st. slaviti, koje svoje vrline i vještine, držeći 2030 ili 40-e u ruci „stare predmete“ iz početnih desetljeća ovog vijeka? Proizvedene u Kini, rukama robota, dizajnirane umjetnom inteligencijom, tipizirane! Današnje predmete iz sfere masovne potrošnje ljudska ruka u fazi nastanka i ne dodirne. Ti, ovodobni, predmeti, uređaji, pomagala bit će jednog dana, nažalost, samo podsjećanja na uniformnost, automatizaciju, globalizaciju, čovjeka poslužioca stroja. Čovjeka o kojem se Poljak Jerzy Lec ovako našalio: „ U tvornici budućnosti radit će jedan stroj i jedan čovjek. Šef će biti stroj.“ Ne volim takvu budućnost, ali nemam(o) kud. Možda se trendovi malo i zaokrenu, nemoš ljude nikad posve predvidjeti. Možda se vrati ljudskost ljudima.
Ekološki značaj, doprinos održivosti
Buvljake i second-hand dućane ne možete odmah povezati sa širenjem ozonskih rupa i zagađivanjem svega, koliko veliki prodajni centri i tzv. brza roba tome danas pridonose i. Tamo, na hrelićkom i svakom drugom buvljaku, proizvodi prelaze iz ruke u ruku, pa vijek korištenja stvari biva dulji, što je valjda društvu poželjno (nije tvornicama i trgovini). Dakle, koliko god svijet treba i onog novoproizvedenog, toliko nam i više treba dobro održavati stvari dulje u funkciji, dobro iznositi, iskoristiti ono što već imamo na Zemlji. Nova stvar je uvijek novi napad na ekologiju. I dragocjeni su zato ti buvljaci, second-hadn trgovine, popravljaone, kao i lokali za najam alata, vjenčanica, haljina i odijela, uređaja.
Hrelić čuva prirodu, podržava ljudskost.
1979. je važna godina.
Uživajmo sve hrelićko danas.
Možda će se netko jednom u Zagrebu odlučiti pa i nekom zanimljivom ponudom priuštiti i turistima taj hrelićki osebujni doživljaj, onima željnim iskustva autentičnog zagrebačkog duha i štiha, kojeg smo u našem gradu svjedoci.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Veljače 2025.
Konzultant i autor , utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA, urednik portala www.odgovorno.hr, direktor M.E.P. d.o.o., predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, ali i planinar, inovator,
filantrop, slikar.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.