Tko će živjeti dugo? Osoba koja se PRVA U POVIJESTI popne na Mt. Everest ili osoba koja OMOGUĆI GRADNJU 30 OSNOVNIH ŠKOLA po svijetu? Hm?
A što ako to učini ista osoba? Takve je uspomene na dostignuća sa sobom ponio lord Edmund Hillary kad je završio na Zemlji svojih sretnih 88 godina? Dobro su znani izvori dugog života i sreće u njemu, od kojih je mnoge promicao i uživao Hillary: aktivnost, stvaralaštvo, posvećenost osobnoj misiji, kretanje, boravak u prirodi, pomaganje potrebiti ljudima i – u najširem slislu – društveno koristan rad.
“Sir Hillary je bio herojska ličnost, ne samo zbog osvajanja Himalaje, nego i zbog životne odlučnosti, skromnosti i velikodušnosti”, izjavila je povodom njegove smrti premijerka Novog Zelanda, Helen Clark,. Hillary je našao sebe i svoje životno poslanje kao alpinist, istraživač prirode i dobrotvor.
Čovjek koji se popeo PRVI na snježni vrh svijeta, prvi je put vidio snijeg u 16. godini, kad je s drugovima iz škole išao na izlet u novozelandsko skijalište Mt Raupheo. Tada otkrivenu strast prema planinama, kasnije je potvrdio gledajući ih i odozgo, dok je u Drugome svjetskom ratu kao navigator letio na vojnom avionu. Pred rat je povjerio svoj cilj prijatelju: “Jednog ću se dana popeti na Mt. Everest, vrh svijeta od 8850 m.”
I doista, nakon 2. Svjetskog rata krenuo je u pothvat, u pratnji vjernog nepalskog Šerpe, Tenzinga Norgayija. Želju je ostvario – 29. svibnja 1953. popeo se kao prvi čovjek uopće na Mt. Everest. Predajući se nakon toga sasvim svom novom poslanju, u 34. godini Hillary postaje “profesionalni istraživač”. Potom odlazi i na Južni pol, šest puta osvaja Himalaju, traga po njoj za mitskim snježnim čovjekom Yetijem; a sve je to trajalo do travnja 2007. i njegova posljednjeg osvajanja Nepala, kad je u 86. godini pao i teško se ozlijedio. Rođen 1919. umro je u siječnju 2008.
Hillary – dobrotvor
Svoje alpinističke uspjehe Hillary je uspješno spojio s velikim humanitarnim radom. Bio je dobrotvor, prijatelj i počasni građanin Nepala. Osnovao je zakladu Himalayan trust, kojom je omogućio gradnju mnogih nepalskih bolnica, mostova, škola.
Svatko bi očekivao da je Hillary bio snažne, dominante, komunikativne osobnosti, ali ništa od toga; u mladosti, a i kasnije je važio kao – vrlo skroman, stidljiv. Čak su mu roditeljima kazali da je “socijalno neprilagođen”. No, čovjek se životom razvija. Za uspjeh, ispravan život, ne treba biti „galamdžija“. Hillary podsjeća kako se sve junakom postaje.
Vrline vode i omogućuju!
Odlučnošću, vjerom u ljude, posvećenošću idealima, ciljevima, samodisciplinom, mnogo se toga doista u gotovo svakom životu može postići.
Vođeni slučajem Hillaryija – rekli bismo TO JE I DOVOLJNO, SVE!
CV ovog plemenitog i uspješnog čovjeka govori prvenstveno o univerzalnim vrijednostima i vrlinama, a tek onda i njegovim velikim sposobnostima
Goran Tudor
