Američka svemirska misija „Apollo 11“ dovela je 1969. prve ljude na Mjesec, što se smatra jednim od najvećih istraživačkih i tehnički najsloženijih dostignuća čovječanstva. Čak 400.000 ljudi radilo je osam godina na projektu kako bi tročlani tim mogao „zabiti gol“ – Neil Armstrong, Edward Buzz Aldrin i Michael Collins odabrani su s najuže liste osmorice vrhunskih kandidata godinu dana prije. Ali tko će biti komandant? Pomnim selekcijskim postupkom, na temelju brojnih kriterija, određeno je: Neil Armstrong prvi će hodati Mjesecom, preuzeti ogromnu odgovornost za misiju, uložiti enormni trud tijekom pripreme, postati najslavnije ime epohe – i sve će to izdržati.
Iznimni Neil Armstrong, junak epohe svemirskih letova
Zapovjednik Apolla bio je prije toga vrstan inženjer, pilot u Korejskom ratu, testni pilot na novim avionima (san svakog pilota) i, što je najvažnije, s bogatim iskustvom iz 15 svemirskih misija, od kojih je za njega najrizičnija bila „Gemini 8“, kad je brod upao u vrtnju oko svoje osi jedan put u sekundi. „Mislio sam da ću se onesvijestiti, ali napipao sam nekako dugme iznad glave i … svemirski brod se smirio“. Ili događaj iz Koreje: prilikom poniranja avion je udario u žice dalekovoda, ostavši bez metar i pol krila, ali s takvom krnjom letjelicom Armstrong se domogao Južne Koreje i iskočio… Proživljeno iskustvo teških i dramatičnih trenutaka bilo je, naime, vrlo važno za odluku o izboru. Ali psiholozi Američke svemirske agencije (NASA) išli su dalje: predvidjeli su da će nositi se sa svime što ima uslijediti po povratku na Zemlju biti ogroman teret, gotovo jednak teretu pripreme i izvođenja leta. Na kraju su Armstrongov iznadprosječan intelekt, karakter i osobnost te naglašena sabranost odgovorili svim postavljenim zahtjevima. Njegova supruga, Janet, opisuje ga kao jednostavnog i zanimljivog, osobu koja malo govori i pažljivo sluša, ali uvijek je otvorena za svakog dobrog sugovornika. No Armstrongova profesionalna putanja nije ostavljala nimalo prostora za privatnost i obitelj. Nikad kod kuće, bio je „daleki tata“, šest i pol dana u tjednu, 14 sati na dan, potpuno posvećen poslovnoj ulozi. Sin kaže: „Mama nije znala kamo ide, ni što radi, bili smo stalno sami…“
„Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo.“ Veličanstveni trenutci spuštanja.
20. srpnja 1969., nakon 4 dana i nekoliko sati leta, Neil se javlja kontroli: „Počinje spuštanje na Mjesec.“ Ručnim komandama, kao u helikopteru, navodio je modul mimo kamenja na tlo. „Ovdje baza Tišine“, javio se. „Orao je sletio“…„Na dnu sam ljestava. Ispod mene je pijesak, kao prašina…“ Sišao je i kazao u telefon slavnu izjavu: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo.“ Rečenica nije bila pripremljena, što je Armstrong kasnije pojasnio: „Razmišljao sam u trenu što bi bilo lijepo da kažem za onih 400.000 ljudi angažiranih na projektu i za sve ljude svijeta.“ Kasnije je i Buzz Aldrin sišao da Neila na tlo.
Na Zemlji je 600 milijuna ljudi pred televizorima zahvatila erupcija oduševljenja, a ponajviše Amerikance. Čovjekov san koji je sanjao od kako zna za sebe, bio je napokon ostvaren.
Povratak, što su vidjeli u svemiru
Boravak čovjeka i svemirskog broda na Mjesecu 1969., nakon 9 sati, bližio se kraju. Armstrong i Aldrin na pijesku su ostavili poruku, spomen-ploču Zemljana: „Ovdje su ljudi s planeta Zemlje prvi put nogom stupili na Mjesec. Srpanj, 1969.. Došli smo u miru u ime cijelog čovječanstva.“ Potom su se vinuli modulom u vis i spojili s glavnim brodom, u kojem je treći kolega, Collins, sve vrijeme kružio oko Mjeseca, čekajući njihov povratak.
24. srpnja 1969. pobjednička letjelica je, nakon 4 dana leta i prijeđenih 340.000 kilometara, bila nadomak kuće. Zadivljen slikom planete Zemlje koja svijetli u plavičastoj magli posred crnog svemira, zapovjednik izjavljuje: „Moramo čuvati naš dom. Ne od drugih i od svemira, već od nas samih.“
Euforija u SAD, ali dostojanstvo i jednostavnost trojice astronauta
Mjesecima je trajalo slavlje u Americi. Službeni javni dočeci slavnom trojcu organizirani su istog dana, dopodne u New Yorku, popodne u Chicagu. Teret slave i histerije javnosti nije bilo lako podnijeti. Govori, prijemi, nastupi na televiziji, putovanja trojke po svijetu u interesu vanjske politike SAD-a, bez prestanka! U rujnu 1969. posjetili su Jugoslaviju i Tita, lidera velikog Pokreta nesvrstanih. Neila su tražili da bude svugdje… Supruga i sin komentirali su da ništa nije bilo normalno u to vrijeme; zar je normalno da ljudi dižu šatore oko njihove kuće! Odselili su se u drugi grad kako bi mogli mirnije živjeti. Novinari su Neila nazvali pustinjakom, na što je on rekao: „Nisam se borio da budem prvi ni slavan. Okolnosti su to odlučile.“
Nije prošlo dugo, samo tri godine, a let Apolla 17, godine 1972., okončao je veliku eru svemirsko-političke utakmice; bilo je preskupo za bilo koju racionalnu svrhu. Čovječanstvo je ipak od svega toga poslije imalo itekakve koristi jer su iznimna „svemirska“ znanja, tehnologije, novi materijali, računalstvo… „prešli“ u civilnu upotrebu.
Pet godina poslije. Vrijeme naplate.
Armstrong je profesor zrakoplovnog inženjerstva i aeronautike, Collins direktor Muzeja astronautike, Aldrin u depresiji, optužuje vlast … A onda, godine 1986., pred desecima milijuna gledatelja uokolo baze i uz televizore, eksplodirao je nakon polijetanja svemirski brod „Challenger“, odnijevši živote cijele posade. Predsjednik Reagan pozvao je Armstronga da bude u istražnom povjerenstvu; i opet ga nije bilo doma više od godinu dana. Supruga se žalila novinarima: „Obećao je da će se popraviti, ali kako mu vjerovati…?“ Razvod. Komentirao je: „Žalim što je moj posao zahtijevao toliko vremena, cijelog mene. Obitelj…“ Povukao se od svijeta, kasnije vratio i postao članom uprava i nadzornih odbora u više kompanija i organizacija, te i u tome poslu postao iznimno cijenjen.
Junak odlazi u legendu
Godine 2012. preminuo je u 82. godini života uslijed bolesti srca. Na velikoj komemoraciji njegova druga supruga, Carol, citirala ga je i nadodala: „Bio je to mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo. Ali, učinio ga je velik čovjek.“
Goran Tudor
