Treba li žena u Hrvatskoj i na Balkanu biti „mala i nemoćna“? (Severina)

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske mr. sc. Radovan Dobronić u izjavi od prije nekoliko dana komentirao je Severinino javno pismo Vrhovnom sudu. Pri tom je spomenuo da Severina ‘nije mala i nemoćna ženica’. Zašto je to izrekao, u kojem širem kontekstu možda, nećemo sad nagađati? Ali nas je podsjetio na staru i bolnu temu ovog političkog i zemljopisnog prostora.

Postići ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene i djevojke jedan je od ciljeva održivog razvoja (cilj 5 iz Agende 2030). Na odgovorno.hr ovaj cilj dosljedno promičemo i često objavljujemo pozitivne primjere iz naše poslovne prakse. No, prateći ovu temu svjesni smo i brojnih problema u ostvarivanju rodne ravnopravnosti kako u Hrvatskoj i regiji tako i u EU. Već ostvarena prava žena posljednjih se godina (i decenija) sve više dovode u pitanje te nastoje umanjiti. Stoga je ovo dobar trenutak podsjetiti na položaj žena u Hrvatskoj i na Zapadnom Balkanu.

***

POLOŽAJ ŽENE na Balkanu
izvatci iz: Žene na Balkanu: prava i borbe (Perspectives magazin 8/2021.)

• Ova borba nikada nije laka. I nikada se neće završiti.
• Ništa na Zapadnom Balkanu, ni u svijetu, nije „dato“ ženama, sve je postignuto. Borba se nastavlja na osnovu tih postignuća.
• Čak i kad izgledaju ružičasti (kao ružičasta obmana), položaje žena treba stalno braniti i obnavljati.

Publikaciju je izdana od Fondacija Heinrich Böll, koja samostalno djeluje i njeguje duh intelektualne otvorenost. Trenutno je u svijetu zastupljena sa 30 međunarodnih ureda, a u našoj regiji u Skoplju, Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Ocjene i argumenti iznijeti u publikaciji izviru iz stanja u šest zemalja Zapadnog Balkana (Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska.) koje u svim zemljama nije jednako, ni homogeno, ni intenzitetom svakog pojedinog aspekata isto zastupljeno. Ali se svugdje jednako provlači opća slika: rodna ravnopravnost je stalno ugrožena i poprište borbe i povod za manifestaciju najkonzervativnijih shvaćanja.

Neki slučajevi, kao ilustracija:

• Tokom rata samo u Bosni je više od 20.000 djevojaka i žena seksualno zlostavljano i silovano.
• U hrvatskom parlamentu svojedobno se u službenoj raspravi desni političar Anto Kovačević obratio kolegici Vesni Pusić „narodnom poslovnicom“: „Bog je stvorio ženu za madrac, a ne za mudraca“.
• U Mostaru 2020. godine: „Lutka koja je zapaljena tokom karnevala u proljeće 2020. godine predstavljala je živi model: Martinu Mlinarević, sadašnju ambasadoricu Bosne i Hercegovine u Češkoj. Mlinarević je ujedno i autorica i publicistkinja, a mrze je nacionalisti.“

***

Patrijarhalni muški krugovi vladaju u državama Zapadnog Balkana, a u većini slučajeva duboko su protkani kriminalnim, korumpiranim klanovima. Njihova politika sredstvo je za njihovo bogaćenje, za zbrinjavanje članova obitelji i članova stranke.

Postoji antimoderna, antiliberalna klima, u kojoj rodna prava generalno loše kotiraju. Nakon ratova tijekom devedesetih godina došlo je do značajne repatrijarhalizacije na području bivše Jugoslavije. Čini nam se da žene danas uživaju daleko manje sloboda nego prije rata. U većini zemalja Zapadnog Balkana žene su ostale beznadno nedovoljno zastupljene u procesima donošenja političkih odluka. Ako ipak počnu otvoreno govoriti, ako javno kritiziraju bivaju ušutkivane, omalovažavane, maltretirane, a nerijetko im se i prijeti.

Stanje prava žena i položaj žena nigdje nisu idealni. Ovo nije ekskluzivna karakteristika Zapadnog Balkana. Ono što je karakteristično za ovu regiju jeste tvrdoglavi otpor i gušenje ravnopravnosti između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, LGBTIQ+ osoba, samohranih majki, žena sa sela, Romkinja, etničkih manjina, žena s invaliditetom. Svaki identitet ovdje se prvo klasificira prema spolu (on određuje gdje pripadate u općem društvenom poretku), a zatim prema etničkoj pripadnosti (koja određuje vašu sudbinu u smislu mjesta u kojem živite).

***

Represija čiji je cilj gušenje iznošenja zahtjeva za jednakošću nije skrivena, jer kršenje postojeće „harmonije“ znači narušavanje udobnih pozicija moći, pretvaranje pitanja žena u politička pitanja, pristajanje na revoluciju koja nam „ne treba“. Zato što imamo veće i ozbiljnije probleme nego što je:

• rodno zasnovano nasilje,
• učešće žena u politici,
• rodne nejednakosti na tržištu rada,
• nasilje nad zajednicama izvan općeprihvaćenog rodnog okvira,
• seksualno uznemiravanje i napadi,
• autonomije ženskog tijela.

Žene na Zapadnom Balkanu isključene su i iz drugih „važnijih“ i „ozbiljnijih“ državnih i društvenih pitanja. Nisu (dovoljno) zastupljene u procesima europskih integracija, politikama zaštite okoliša, mjerama oporavka od pandemije…

***

Uzroci su složeni i dugotrajni – generacijsko ugnjetavanje rezultiralo je zavisnošću žena od muških članova obitelji (ekonomskom, psihološkom). Uzorna žena podrazumijevala je tihu i pokornu ženu, a emancipacija je bila fragmentirana i prekinuta. U ovim okolnostima dobili smo društvo u kojem je obično ispravan samo jedan model rodnih odnosa, a podrazumijeva heteroseksualnost, tradicionalnu porodicu, moral i ispunjavanje vjerskih kriterija. Tome treba dodati još mučno naslijeđe ratova devedesetih i dobit ćemo sliku u kojoj ne uspijevamo riješiti uzroke jer smo preplavljeni posljedicama.

Nažalost, danas se i Europska unija suočava s rastućim populizmom i nacionalizmom, zasnovanim na povratku „iskonskim vrijednostima“, koje u osnovi osporavaju jednakost vraćajući žene generacijama unazad.

***

Bez obzira na to koliko to izgledalo beskorisno i uzaludno, moramo stalno ponavljati da živimo u pogrešno postavljenom, patrijarhalnom društvu. To je bitno jer će čitave generacije djevojčica i dječaka odrastati u sistemu ugnjetavanja, smatrajući to sasvim normalnim. Naša društva su još uvijek u tranziciji i svaki trenutak je trenutak za djelovanje.

DOBRA HRVATSKA