spot_img

Beethoven je sačuvao strast stvaranja i kad je nestalo Sunca

Pred nekim događanjima života ostajemo iskreno zdvojni. Što će i kako dalje strasni planinar ili marljivi lugar kad im zbog bolesti onemoćaju noge? Kojim putem da krene televizijski voditelj kojemu bolest oduzme privlačnost? A što da učini pisac kad mu prsti toliko oslabe da više ne može tipkati? Nestaju li time „ljubavi života“ ili čak i sam smisao života?

„Idemo nekako dalje, uvijek, i u najtežim nevoljnim okolnostima“, svojim primjerom bogatog života inspirira nas jedan od najvećih skladatelja u povijesti – Ludwig van Beethoven.

Život na početku

Osebujna pojava, optimist, čovjek silne energije, ali i teške naravi, progresivnih političkih ideja koje su zagovarale ukidanje dotadašnjega feudalnog poretka s privilegijima plemstva i obespravljenošću masa. Iako je živio od doprinosa i donacija aristokracije, nije krio svoju naklonost prema republikancima, idejama i pokliču Francuske revolucije „sloboda, jednakost, bratstvo“, i sve je to raskošno ugrađivao u svoje skladbe.

Rođen je 1770. u Bonnu. Mladost mu nije bila ispunjena radošću, a ni kraj života. Nije navršio ni 17 godina kad mu je umrla majka pa je sam preuzeo skrb o sestri i ocu alkoholičaru. Srećom, mecene, dobrotvori i njegovi glazbeni učitelji uvijek su mu bili blizu pa se umjetnik uskoro preselio u Beč, kulturnu prijestolnicu Europe.

Glazba

Beethovenova glazbena revolucija označila je kraj klasicizmu i navijestila novo doba – romantizam. Na mjesto Haydna i Mozarta, uz Beethovena, došli su veliki romantičari Berlioz, Brahms, Dvořak, Čajkovski, Wagner, koji su Beethovena smatrali svojim vođom koji je „oslobodio glazbu“. Prva faza njegova stvaralaštva od 1800. ispunjena je zanosom, borbenošću, ali i lirskim ugođajem, strašću i čežnjom. Bilo je to prijelomno vrijeme ljudske povijesti.

Život i glazba zajedno – najplodnije kad je najteže

No liječnička dijagnoza iz 1802., o skorašnjoj gluhoći, dovela je Beethovena do očaja i potkresala mu krila. Što dalje? Činilo se – i Sunca je nestalo, nestaje smisla.

S napredovanjem bolesti najprije se 1809. zaustavlja njegova karijera virtuoza na klaviru. Imao je taman vremena i snage da 1808. organizira i jedan izniman koncert.

U njegovoj režiji bilo je sve – i autorstvo svih skladbi, i četverosatni program koncerta, i klavirska izvedba, i dirigiranje, pa čak i financije. Tada je prvi put izvedena čudesna simfonijska fantazija  Chorfantasie – u kojoj su, po prvi put, dionice imali svi – i orkestar i solo pijanist, i pet pjevača solista i zbor. Djelo je postalo predložak za kasnije stvaranje do one najveće – IX. simfonije.

Stvaranje, samodisciplina, vjera, čvrstina

Deset godina nakon dijagnoze skladatelj je oglušio. Preostalo mu je samo skladanje pomoću „nijemog“ klavira i notnih zapisa. No tada, događa se ono potpuno nevjerojatno: nastupa doba njegove najveće plodnosti – glazba iz tih godina života, s briljantnim djelima kao što su Missa solemnis i IX. simfonija u d-molu s finalom na tekst Schillerove Ode radosti, koja spada možda u najljepšu glazbu uopće. Bio je i autor na njezinoj praizvedbi 1824., gluh (tri godine prije nego što je umro ).

Beethovenov genij ostavio je svjetskoj kulturi iznimno blago.

DAR JE DOŠAO OD ONOGA KOJI NIKAD NIJE ČUO POLA SVOJIH DJELA!

Goran Tudor

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img