Pri kraju usavršavanja grupe mlađih rukovoditelja u jednoj indijskoj banci, predavač je zatražio od svakog sudionika da odabere naviku ili osobinu koju bi želio promijeniti u tri mjeseca. Polaznik Vishnu Prasad bio je dovoljno pošten da iznese svoj veliki problem, tipičan za kulturu Indije (prema knjizi M.L. Chibbera, „O vodstvu“).
„Potječem iz vrlo siromašne obitelji. Moj brat, časnik u indijskoj vojsci, uzdržavao me za vrijeme mog studija u Katmandu (Nepal). Bio sam dobar student i mnogi od bogatijih dječaka u gradu htjeli su mi biti prijatelji. No, ja sam se sramio svoga siromašnog podrijetla, toliko da sam počeo izmišljati i pronositi idiličnu sliku o sebi i svojim roditeljima, čak toliko da mi je izricanje neistina prešlo u naviku. Radi podržavanja lažne slike, trebalo je stalno smišljati nove i nove pričice, raditi mnogo da bih prednjačio, preuzimati poslove iznad svojih mogućnosti. Duboko u sebi znam da to nije dobro. Nepromišljeno sam krenuo u sve ovo i sad ne znam kako da prekinuti sa svime i početi živjeti onakvim kakav jesam. Teško je živjeti umjetno.“
Dnevnik mog razvoja u tri mjeseca
Uz pomoć mentora, Prasad je postavio prvi cilj: „Prestati s dvostrukim životom.“ Provedbena taktika bila je geslo: „Danas neću izgovoriti ni jednu laž.“ Da bi izdržao u odluci, morao si je osigurati stalni nadzor napretka, realno se suočavati s poteškoćama, pomno planirati korake za svaki sljedeći dan. Uzeo je malu bilježnicu i počeo voditi dnevnik. Na prvi list upisao je prvi cilj. Svake je večeri razmatrao dnevna zbivanja i na kraju u tekicu zapisivao broj neistina koje je izrekao, pa i one najmanje, „nedužne“. Tijekom prvih 14 dana Prasad je ostvario prosjek od tri neistine dnevno, što se upornom vježbom stalno smanjivalo. Bio je zadovoljan pa je u svoj dnevnik unio novi, drugi razvojni cilj: „Otvoreno ću priznati kad napravim grešku“ (i inačice: „Otvoreno ću priznati da nešto ne znam.“, odnosno „Kad nešto nisam u stanju učiniti, odmah ću reći ne.“) Potom je preša na veće stvari: „Svaki dan bit’ ću koristan svom poslodavcu.“ Nastavio je tako iz mjeseca u mjesec, usvajajući nove i nove vještine, mijenjajući uporno ona stara pogrešna ponašanja.
Nakon dvije godine Prasad je izabran na prestižan položaj u Hongkongu.
Na temelju iskustva, izabrao je nekoliko savjeta koje je češće govorio kolegama: „Morate vjerovati u izabrani planski postupak. Morate stalno misliti na ostvarenje cilja!“ A i ovo: „Trebate prebroditi najveću krizu – krizu drugog mjeseca!“. A na početku svega upozorio ih je na načela postavljanja ciljeva: „Ne preporučujem vam imati istovremeno više od dva cilja! Trebate biti realni pri usvajanju visine cilja i roka!“ I na kraju Prasad je otkrio još jednu prevažnu tajnu: „Svoju malu knjižicu uvijek nosim sa sobom.“ U njoj su se nizali uspjesi i pozitiva.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
