Za slavu najvećih ljudskih vrlina!
Da, u slavu onoga koji je vjerovao i radio trpno, kao nitko prije i poslije, za ostvarenje sretne svjetske ljudske zajednice!
28. američki predsjednik (1913.-1921.), Thomas Woodrow Wilson zalagao se i za nacionalne interese SAD-a i za suradnju među narodima. Tražio je da se 1. svjetski rat okonča i svijet uredi prema načelima pravde i transparentnosti. Nošen idealima napisao je program „Četrnaest Wilsonovih načela”, o poslijeratnoj izgradnji svjetskog poretka i razrješenju međudržavnih pitanja.
Wilson je hrabro protiv prakse tajnih diplomatskih dogovora, pobjedničkoga grabeža, nasilnog krojenja granica, nametanja poraženoj strani društvenog uređenja i sebi lojalnih vođa – politike bliske mnogim pobjednicima u povijesti (ne kaže se tek tako: „Pobjednici pišu povijest.”). Willson je bio nošen svojom vizijom – iluzijom da će narodi ubuduće živjeti u miru i suradnji. To govori i dio važan dio njegove oporuke.
RIJEČI WILSONOVE OPORUKE
Prijateljstvo je jedini spoj koji će ljude i narode držati na okupu!
Zadnja, 14. točka Wilsonova programa, odnosila se na osnivanje Društva naroda, preteču Ujedinjenih nacija, svjetsku organizaciju koja bi trebala biti jamac suradnje među narodima, političke i teritorijalne neovisnosti svih država, ali i općeg mira u svijetu. Kazao je o tome: „Svi smo mi građani svijeta, a tragedija je našeg vremena što nismo toga svjesni.” Zemlje Istočne Europe i druge slavile su program „14“.
Nažalost, u SAD-u nije uživao veću popularnost, a s prestankom rata izrazito pada zanimanje javnosti za međunarodnu politiku, a posebno za „nekakve apstraktne Wilsonove ideale”. Kad su nakon izbora 1918. u Senat ušli republikanci, čak je i odbijena ratifikacija Versajskog ugovora i pristupanje SAD-a Društvu naroda. Bio je to udarac gradnji preduvjeta za trajniji mir u svijetu, ali i samom Wilsonu. Razočaran, 1919. doživljava moždani udar i oduzetost. Njegova samosvjesna supruga Edith odlučuje to sakriti od javnosti i on ostaje predsjednikom do kraja mandata u 1921. No, Wilson je to bio samo formalno jer je ulogu stvarne predsjednice iz pozadine igrala Edith.
Na kraju, usamljen, Wilson umire 1924. u 68-oj godini, sanjareći i tada i prije o ljudskoj suradnji i sreći.
SAN THOMASA WOODROWA WILSONA
Od snova najbrže rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni sagledavaju stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da im snovi umru, ali drugi se o njima brinu i štite ih, njeguju u slabim danima, sve dok ih opet ne izvedu na sunce i svjetlo.
U konačnici pravda uvijek pobjeđuje, pa i ono dobro nadvlada svekoliko ljudsko zlo (uz gorko pitanje-komentar: Koliko je znoja, krvi i suza proliveno za to, koliko je vremena izgubljeno da bi se čovječanstvo pomaklo naprijed?!)
Da pravda pobjeđuje, potvrđeno je i 1919., kad Wilson dobiva Nobelovu nagradu za mir. Kazališni trg u Zagrebu nosio je njegovo ime – Wilsonov trg, od 1917. do 1927. – u čast velikom, idealističkom, svjetskom vođi – Thomasu Woodrowu Wilsonu.
Ali, ironija povijesti nikad ne miruje, pa nakon Wilsona Amerika čini ogroman korak nazad. Poslije angažiranog Wilsona, Amerikanci za 29. predsjednika biraju Warrena Hardinga, hednonista, neradnika, „šarmera bez pokrića” i po mnogima najgoreg predsjednika u povijesti.
Goran Tudor
Dobra Hrvatska,
Veljača, 2023.
odgovorno@odgovorno.hr
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.