U pedeset godina bavljenja politikom Winston Churchill je bio: jednom podministar, sedam puta ministar u raznim ministarstvima i dva puta britanski premijer. Dobio je i Nobelovu nagradu za književnost, 1953.
Bio je veliki državnik i pobjednik u dva rata, slavno ime svjetske povijesti. Prolazio je teška iskušenja, donosio odluke presudne za Veliku Britaniju i svijet, nosio se s golemim pritiscima i zastrašujućim događajima. Tijekom Drugog svjetskog rata preživio je dva infarkta i zamalo umro od upale pluća. Zapadao je u razdoblja crnih misli, malodušja i depresije (a tko ne bi?). O njegovu tadašnjem normalnom tjelesnom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom funkcioniranju, ovisili su mnogi veliki povijesni događaji i on sâm.
A što bi bilo, da nije bio stabilan, optimist, hrabar i dosljedan? Da nije umio vladati sobom, znao odrediti prioritete, odolijevao svakoj žurbi i panici… redovito se opuštao, odmarao i ponekad veselio? Znao je reći, i tog se načela pridržavao:
„Ne postoji pravo vrijeme za odmor… Zato ga ipak uzmite.”
Nosio je titulu „majstora radnog odmora”, provodio filozofiju rada i odmora svakoga dana. Američkom direktoru koji mu se požalio kako bez odmora radi deset sati na dan, „objasnio” je: „Vaš je način – najbolji recept za kratak život koji sam ikad čuo.” I dodao: „Nemojte misliti da ćete uraditi manje ako popodne odspavate. To je budalasto mišljenje ljudi koji nemaju mašte. Poslušajte me i bit ćete u stanju postizati više. Dobivate dva dana u jednom…“ I završio: „Već na početku rata zaključio sam kako je odmor važan. Samo zahvaljujući tome, bio sam u stanju savladati sve dužnosti.“ „Neprekidnom upotrebom čovjek će istrošiti svoj um, kao što će istrošiti i laktove na rukavima svog kaputa.“ Diktirao je pisma iz kreveta ujutro ili iz kade navečer, drijemao svako popodne. Mrzio je podlijeganje žurbi, panici, jadikovkama. Savjetovao je mladima: „Nikad ne dopustite da vide kako se znojite.“ i „Golemom količinom posla najbolje ćete vladati sačuvate li mir u sebi.“
Promjene ritma i odmor trebaju duši, umu i tijelu. Churchill je imao važan ispušni ventil – slikanje. O njegovu talentu, Picasso je kazao: „I samo od slikanja mogao je dobro živjeti.“ Churchill je smatrao da čovjek treba imati dva, tri hobija i da oni moraju biti stvarni, da bi bio zaštićen i sretan. O izboru boja i svom stavu, pisao je: „Radujem se slikati blistavim bojama, a iskreno mi je žao onih smeđih i tamnih.“ Volio je stih: „Hodaš ulicom. Prijeđi na sunčanu stranu.“
Ta svijetla strana Churchillove psihe, ta iznimna odlika, bila je veoma važna i velika podrška njemu samom, suradnicima i britanskom narodu, čitavom svijetu u najtežim trenucima.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2022.
