spot_img

Onako kako se borila Elisabeth Mann Borgese, “Majka oceana”?

„To što malo ljudi još uopće zna tko je Elisabeth Mann Borgese, bojim se, pokazatelj je vremena u kojemu živimo“, progovorio je nizozemski esejist i filozof Rob Riemen u knjizi „Plemstvo duha: zaboravljeni ideal“ (2008.). No, ipak, nje se sjećaju svi valovi, sva mora i svi oceani na Zemlji, zbog dobročinstva i brige koju im je darovala. Sjećaju se nje i njezini suradnici, svi oni koji se više od „nas malih“ brinu o morima. Elizabeth je bila prva koja se nakon II. svjetskog rata posve posvetila razvoju pomorskog prava i zaštiti mora. 

I dobila je zato ponosan nadimak „Majka Oceana“. 

Za svoj rad dobila je i orden Red Kanade te vladine nagrade niza drugih zemalja – Austrije, Francuske, Kine, Kolumbije, Njemačke, Britanije, kao i organizacija Ujedinjenih naroda i Svjetske zajednice za očuvanje okoliša. 

„Hoćemo li možda“, pita se još Riemen, „Elizabeth lakše pamtiti po dva njezina znamenita prezimena?“ Naime, bila je kći čuvenog njemačkog književnog nobelovca Thomasa Manna, odnosno supruga talijansko-američkog stručnjaka za književnost, svjetski utjecajnog društvenog aktivista i antifašista Giuseppea Borgesea. I Mannovi i Borgese izbjegli su potkraj 1930-ih u SAD pred najezdom njemačkog nacizma i talijanskog fašizma i ondje nastavili svoj aktivizam. Ta dva prezimena nešto govore o miljeu u kojem se Elizabeth kretala, ali o njoj ipak najviše govore – svjedoče njezina djela po kojima je postala međunarodno priznata znanstvenica, stručnjakinja za pomorsko pravo i pionirka zaštite okoliša, posebno mora, onda kad su o tome govorili samo vizionari. S Elizabeth se počinju mjeriti zalaganja i uspjesi u svjetskoj zaštiti mora, započeti dalekih 1960-ih, koji traju i danas, već 50 godina. I Al Gore, američki potpredsjednik 1993. – 2001., a poslije aktivist za ekološki spas Zemlje, svojim dojmljivim filmom i knjigom „Neugodna istina“ zapravo nastavlja rad koji je započela Elizabeth Mann Borgese. I sva postignuća klimatologa i oceanologa ukorijenjena su u pregnućima ekoloških entuzijasta iz sredine druge polovice XX. stoljeća. Ono najveće i najlakše pamtljivo treba istaknuti i ovdje: Elizabeth je zaslužna za to što su oceani postali vlasništvo i briga čovječanstva, a ne tek „posjedi“ priobalnih država. 

U nastavku, dalje, možete čitati o svim tim važnim događajima koji su obilježili prvu epohu zajedničke brige svijeta za mora i oceane, dakle, od Elisabethinih početaka do naših dana.

Elizabeth označava početak svjetske brige za mora i oceane

Dvoje supružnika, Elizabeth Mann Borgese i Giuseppe Borgese, već su potkraj II. svjetskog rata postali duša i srce međunarodne inicijative za osnivanje svjetske federacije svih država i usvajanje svjetskog ustava, uz koju se okupila sva progresivna intelektualna i znanstvena elita onoga vremena: prvi indijski predsjednik Mahatma Gandhi, filozof Jean-Paul Sartre, tri nobelovca – filozof Bertrand Russell, književnik Albert Camus i fizičar Albert Einsten – i drugi. Ideja je bila zanosno lijepa i utopijska. Shvativši da je ta zamisao neostvariva, a uvjerena da se nešto ipak sama može učiniti, Elizabeth se sredinom 1960-ih posvetila okolišu, kako bi osvijestila i obavijestila čovječanstvo kakva se nova opasnost pojavljuje. Kao jedina žena i najmlađa među članovima Rimskog kluba, uvažene intelektualne skupine, sastavljala je proklamacije i lobirala za Zemlju. Bili su to zaista pionirski istupi u svijetu. Željna veće aktivnosti, sama je 1970. organizirala Prvu međunarodnu konferenciju Mir u oceanima (Peace in the Oceans). Malo potom postala je suosnivačicom Međunarodnog instituta za oceane na Malti, koji je od 1972. postao predvodnikom ideje o „oceanima za buduće generacije – oceanima imovini čovječanstva“. Nastavljaju se rad, susreti…, znanstvene i stručno-popularne knjige – 11 naslova ukupno. Nakon desetak godina, 1982., Ujedinjeni narodi napokon su usvojili Konvenciju o Zakonu o morima, prvi takav budući pravno obvezujući akt za sve ljude svijeta. Do 2016. Zakon o morima ratifikacijom je u svoje zakonodavstvo unijelo čak 167 zemalja. Elizabeth je bila i svjedok priprema povijesne Prve konferencije UN-a o okolišu u Rio de Janeiru 1992., prethodnici Protokola iz Kyota 1997. i Pariškog sporazuma 2016.

Tako je svih pet oceana (latinski prema grčkom bogu svih voda Okeanu) – Arktički, Atlantski, Indijski, Tihi i Južni – koji zajedno sa svim morima čine Svjetski ocean (71% površine planeta Zemlje)  u Elizabeth dobilo svoju prvu pokroviteljicu. 

Ali, nenadano, još veoma vitalna, Elizabeth 2002. je preminula u 84. godini života za vrijeme skijaškog odmora u Švicarskoj. (I uz njezin odlazak treba spomenuti onaj nadasve mudri aforizam: „Ogroman je gubitak za svijet kad neki ljudi umru. Naime, puno su potrebniji Zemlji nego nebu“)

Šteta što nije Elizabeth doživjela zasjedanje UN-a 2008. na kojem je donesena odluka o obilježavanju Svjetskog dana oceana, 6. lipnja svake godine, čime je još više intenzivirana organizirana briga ljudi za mora i oceane. Zadnji događaj u tom dugom nizu nastojanja bila je –  i to punih 25 godina nakon onog Rio de Janeira, konferencija UN-a u 2017., posvećena provedbi 14-og cilja održivog razvoja UN-ove Agende za održivi razvoj do 2030., koji glasi: 

Očuvati i održivo upotrebljavati oceane, mora i morske resurse za održiv razvoj svijeta.“

Znamo li kako se za oceane boriti! 

Putokaze nam je postavila „Majka oceana“ – izniman čovjek i stručnjakinja – Elizabeth Mann Borgese.

(PS: Članak je posuđen iz tradicionalne knjige-planera UM /Znanje i vrijednosti“ 2022, broj 28, koji iz tiska izlazi 10. studenog.2021. u nakladi 10.000 primjeraka)

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2021.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img