spot_img

Kolumna Mirela Drkulec Miletić: U povodu Dana planete Zemlje. Iskoristimo novi duh i pokažimo zahvalnost Zemlji.

Budimo zahvalni Zemlji na svemu što nam pruža i čuvajmo je, jer ona je jedini planet koji imamo. Ova, treća svemirska stijena od Sunca, promjera nešto više od 12 tisuća kilometara, u svemirskim relacijama tek (mikroskopsko) zrnce prašine, najljepši je mogući raj. Zemlja Raj! A mi smo na Zemlji Raju već dugo i želimo tu i ostati. Nije to laka zadaća, ako ne promijenimo svoje djelovanje.

Trebala je ovo biti super godina za spas planeta Zemlje. Snažan pritisak javnosti i zahtjevi za hitnim akcijama, svjesnost o povezanosti između prirode, klime i društva te održivog razvoja, najava važnih i operativnih međunarodnih konferencija i planova pružali su nadu da ćemo napokon prestati uzimati svoj planet zdravo za gotovo. Godina se činila obećavajućom.

A onda se dogodila pandemija korona virusa. I to baš kada smo obilježavali jubilarni 50. Dan planeta Zemlje – 22.4.2020.

Planet Zemlja uzvraća udarac

Ne podsjeća li to na Titanic? Predugo smo čekali, prečesto zanemarivali probleme na Zemlji, poduzimali premalo, dopuštali smo kapitalu i masovnoj nezainteresiranosti stanovništva da razara prirodu i uništava biološku raznolikost. Možda je strast za bogaćenjem elita najveći razlog lošem. Naš je planet uzvratio i prisilio nas da prvi put osjetimo zajedničku sudbinu kao vrsta, da se ujedinimo u borbi protiv pandemije koja ne poznaje granice niti razlikuje bogate od siromašnih, krivce od nevinih. Zdravlje ljudi i zdravlje prirode nikada nije bilo bitnije i tako očito povezano.

Više od milijardu ljudi u 192 zemlje svijeta 22. travnja 2020. u takvom je katastrofičnom ozračju obilježilo Dan planeta Zemlje iz svojih domova. Poruke su dramatične, upozorenja ozbiljna, uključili su se aktivisti, poznate osobe, Papa, političari, obični ljudi, ali poruke su odaslane – online.

Buntovna vremena 70-ih pokrenula su povijesnu bitku. 

Daleko je to od masovnih demonstracija koje su prije pedeset godina na ulice Sjedinjenih Država izvele 20-ak milijuna ljudi koji su tražili zaštitu okoliša i dovele do službenog obilježavanja dana našeg planeta. U ta je buntovna vremena rasla zabrinutost za budućnost, a neposredan povod bila je još jedna demonstracija strašnog nemara moćnih korporacija u utrci za bogaćenjem što je dovelo do izlijevanja nafte uz obalu Kalifornije. Prethodne, 1969. godine, na konferenciji UNESCO-a aktivist John McConnell prvi je put predstavio ideju obilježavanja dana posvećenog našem planetu. Eto, to je tih 50 godina, kojih se prisjećamo. Organizirano, Dan planeta Zemlje u svijetu i Hrvatskoj  ljudi obilježavaju od 1990.

Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća skupština UN-a službeno je proglasila 22. travanj međunarodnim Danom planeta Zemlje.

Pola stoljeća kasnije, ovaj nas dan snažnije nego ikad potiče da razmislimo o našem odnosu prema planetu, jasno nam pokazujući da nas priroda u svakom trenutku može iznenaditi i izazvati pogubne posljedice po cijelo čovječanstvo.

Bljesak ljudi u svemiru

Gledajući ukupnu povijest zemaljske kugle od njezina postanka i iskazujući je jednim satom, homo sapiens je prisutan samo posljednju minutu. I u toj, za svemir nebitnoj, a nama tako dugoj povijesti, Zemlja je nekako odolijevala utjecaju čovjeka sve do posljednjih stotinjak godina. Od tada nam je, u tako kratkom vremenu, uspjelo narušiti ravnotežu u prirodi, onečistiti vodu, zrak i zemlju, oštetiti ozonski omotač, dovesti do klimatskih promjena, stvoriti golemo zagađenje mikroplastikom koja pluta oceanima, iskrčiti milijune hektara šume, ugroziti opstanak drugih vrsta, a nemali broj i trajno uništiti… te, u konačnici, ugroziti izgleda i vlastitu vrstu. Znanstvenici već tvrde da smo uništavanjem ekosustava sami isprovocirali prijenos virusa i drugih patogena sa životinja na čovjeka.

Život na čekanju, ekološka nastojanja također…

Globalna zdravstvena kriza s Covidom-19 stavila je uobičajen život na čekanje. Dovela je i do zastoja u ispunjavanju ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom o klimi. Za narednu 2021. godinu prebačena je važna međunarodna konferencija Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) COP26, u Glasgowu. Sve nas to nipošto ne smije usporiti u postizanju dugoročnog cilja – klimatske neutralnosti do 2050. godine i smanjenju emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030. Ne možemo si dopustiti da izgubimo tempo ili fokus u borbi za očuvanje prirodnog kapitala Zemlje, a time i za održivi razvoj i dobrobit čovjeka.

Optimizam iz crnila

U ovom trenutku možda je teško ne osjećati se očajno, ali iz crnila se ukazuje optimizam. Nakon što smo osjetili zabranu kretanja i uobičajenog života možda ćemo biti skloniji poštovanju prirode, možda ćemo početi pokazivati zahvalnost Zemlji, i to svakodnevno, a ne samo prigodno. Od Kine do Španjolske i SAD-a ljudima svih dobnih skupina nedostaje ono za što nikada nisu ni pretpostavljali da bismo mogli izgubiti, ono što se uzimalo zdravo za gotovo – kretanje otvorenim prostorima, uživanje u proljeću i rascvjetalim stablima, putovanja u daleke krajeve, odlazak na posao i u školu…

Da nije sve izgubljeno Zemlja nam je sâma pokazala. Čim su se ljudi povukli i prestali s razornim razmjerima proizvodnje, priroda se vratila, oporavila, zagađenje se drastično smanjilo, rijekama su opet zaplivale ribe, a životinje su počele osvajati prostore koje smo im oteli.
Hoćemo li uspjeti uravnotežiti našu potrebu za povratkom na staro, za novim ekonomskim uzletom gospodarstva temeljenog na industrijama na fosilna goriva i za iskorištavanjem prirodnih resursa? Uvelike se govori da nakon Covida-19 više ništa neće biti kao prije. Možemo li iskoristiti taj novi duh kako bismo učinili stvarni pomak prema zaštiti planeta?

Raj već imamo – Zemlju

Plitvička jezera / Foto: Michael Rehm – Pixabay

Plakat za prvi Dan planeta Zemlje 1969. sadržavao je citat: „Upoznali smo neprijatelja, i on nas.“ Pedeset je godina prošlo.

  • Hoće li ovo biti godine kada ćemo kolektivno promijeniti svoj stav prema planetu, kada ćemo prestati degradirati i bezobzirno iskorištavati njegove resurse?
  • Hoćemo li napokon shvatiti koliko smo zapravo ranjiva vrsta?
  • Ljepši i izdašniji raj za život čovjeka ne možemo ni zamisliti. A i pakao je blizu.

Mirela Drkulec Miletić
Zamjenica urednika portala odgovorno.hr

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2022.

odgovorno@odgovorno.hr

Ako vam se članak svidi, dijelite ga: podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

Ako vam se članak svidi, dijelite ga – podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

VEZANI ČLANCI
- Oglas -spot_img

NAJČITANIJE

- Oglas -spot_img
- Oglas -spot_img

UKLJUČITE SE, ISKAŽITE SVOJE STAVOVE O ODRŽIVOSTI AMBALAŽE!

Sve više postajemo svjesni traga kojeg ambalaža ostavlja prirodi i ljudima. Dugo je vremena cjelovitost utjecaja ambalaže bila zanemarivana pa su zato i mogućnosti za njezino usavršavanje u smjeru održivosti višestruke, u svim fazama: proizvodnji, transportu, uskladištenju, trgovini, finalnoj potrošnji. 

Po vama, koji je najčešći uzrok neekološke ambalaže na koji nailazite? (Moguće je više odgovora)

Kad ste uočili/osvijestili negativan eko-trag ambalaže?

Da li biste pri kupnji dali prednost proizvodu koji se ističe održivom ambalažom?

Što mislite o „luksuznoj opremi“ ambalaže za parfeme, žestice, mobitele, nakit…, koja redovito ostavlja velik eko-trag?

Koristite li u kupnji vlastite vrećice, odbijete li ponuđenu vrećicu u trgovini:

Da li koristite staru ambalažu za novu namjenu (eng. renew, npr.: kutije od cipela – kao kutiju za razne sitnice ili čarape u komodi i ormaru; plastične posude od sira i jogurta - za odlaganje čavlića ili baterija… I druge ideje koje odgađaju novu kupnju i doprinose smanjenju proizvodnje.

Zahvaljujemo na vremenu koje ste odvojili za ovaj upitnik. Rezultate upitnika uskoro ćemo objaviti i komentirati na našoj stranici u okviru serijala o ambalaži.