Svatko mora odgovarati za svoj ekološki trag u okolišu i društvu! Vrijeme je da „svatko pokupi za sobom“ – geslo je koje je sve više čujemo u okviru zalaganja svijeta za održivost.
Jeste li znali da se u svijetu godišnje baci više od 10,5 milijuna tona odjeće? Rezultat je to fenomena tzv. brze mode (eng. fast fashion) koju proizvode brendovi „visoke ulične mode“: većini od nas najpoznatiji od njih su oni poput Zare, Manga i H&M-a, među stotinama vodećih.
Značajke današnje „brze mode“. Hoće li s vremenom jačati pokret „spore mode“?
Brza moda, kao jedan od fenomena današnjice rješava određene potrebe suvremenog čovjeka, ali istovremeno i zapravo osiromašuje potrošače stalnim poticanjem na nove kupovine, iscrpljuje slabo plaćene radnike u tvornicama, i na koncu za sobom ostavlja brda tekstilnog otpada. Tom modom „dirigiraju“ dizajneri, svjetski popularne osobe-modeli, modne kompanija i tvornice i drugi – i svi su oni pod sve većim povećalom i pritiskom javnosti koja zahtjeva preuzimanje odgovornosti, odnosno obazrivost prema društvu i okolišu. Vjerojatno su se baš stoga počeli i javljati primjeri dobre prakse i okretanje modelu „spore mode“.
Tri su osnovne karakteristike brze mode: pristupačne, iznimno niske cijene, potom gotovo tjedne izmjene kolekcija koje nameću brzo promjenjive trendove i potrebu za neprestanom kupovinom te, naposljetku, iznimno loša kvaliteta odjeće kao posljedica ekspresno brze proizvodnje. Ukratko, brza moda rezultat je značajnog ubrzanja procesa od same proizvodnje do prodaje: povećao se opseg posla zahvaljujući ubrzanoj prodaji koju pak nameće izmjena trendova, a samim time povećala se i proizvodnja GMO pamuka jer su ljudske potrebe za prirodnim pamukom mnogo veće od onih koje priroda može proizvesti u redovitim ciklusima.
Tvornička je proizvodnja, po prirodi stvari, preseljena u zemlje trećeg svijeta što danas radnike u tim predjelima ostavlja na milost ili nemilost vlasnika tvornica i mizernih naknada. Ipak, stanje se na globalnoj razini ponešto počelo mijenjati 2013. kada je kap prelila čašu – Rana Plaza, tvornica tekstila u Bangladešu u kojoj je 3000 radnika šivalo za britansku marku Primark i španjolsku marku Mango srušila se kao kula od karata. Tvornica u kojoj su uvjeti rada bili ispod svih granica, usmrtila je gotovo 2000 ljudi. Te je godine po prvi puta bilo pokazano pravo stanje industrije brze mode, iako je, zapravo, bio prikazan tek vrh ledene sante.
Pitanje izrazitih posljedica na okoliš: najveći zagađivač nakon naftne industije
Brza moda, osim što je pogubna za radnike, u jednakoj je mjeri pogubna i za okoliš. Modna industrija drugi je najveći zagađivač okoliša, odmah nakon naftne industrije. Za proizvodnju jednog para traperica potrebno je gotovo 7000 litara vode, dok je za proizvodnju jedne majice potrebno 2700 litara vode. Danas proizvedemo gotovo 80 milijardi odjeće godišnje – kako rastu apetiti brze mode, jednako tako raste i broj proizvedene odjeće koja, što zbog nekvalitetnih materijala, što zbog „izlaska iz mode“, gotovo odmah završava na odlagalištima otpada. Osobito, kemikalije i štetne tvari koje su potrebne da bi nastali nekvalitetni materijali, ne samo da utječu na zdravlje krajnjeg kupca, već i onih koji proizvode, te osobito zajednica koje žive tik uz tvornice.
I konačno – pojava primjera dobrih praksi
Iako su brojne kompanije stekle zamjetnu dobit upravo zahvaljujući brzoj modi, paradigma se počela mijenjati nakon Rane Plaze, pritisaka javnosti te osobito zbog potreba Globalnih ciljeva održivog razvoja. Polako, ali sigurno, raste broj kompanija koje mijenjaju smjer te uvode ”sporu modu” (slow fashion). Posljednji je takav primjer Unilever koji je sa Saversom najavio partnerstvo kroz kampanju Give a Sh!RT – kampanju namijenjenoj podizanju svijesti o važnosti recikliranja odjeće te njezinoj ponovnoj upotrebi. Prema prethodno provedenom istraživanju od strane kompanija, procijenjeno je da se godišnje baci oko 300 milijuna odjevnih predmeta zbog samo mrlja na odjeći. Upravo su zato kompanije krenule u razvoj posebnog dezodoransa koji će štiti odjeću od mrlja.
Što potrošači, građani, svi mi, možemo učiniti?
Svatko od nas, zapravo, sudjeluje u globalnoj ekonomiji te procesima koji katkada nisu etični ili prigodni za okoliš. Birajući ovaj ili onaj brend izravno mu šaljemo poruku da nam je potreban te da podržavamo njegov poslovne procese. Naravno, život u gradu nosi svoja određena ograničenja, no ipak, možemo birati što i kada kupujemo, po kojoj cijeni i s kojom svrhom. Jednako kao što možemo birati recikliranje svakodnevnog otpada ili hodanje i bicikliranje do posla, i u pitanju odjeće možemo donositi bolje, održivije odluke – kupnjom second handa, kupnjom odjeće od lokalnih proizvođača, odnosno podržavanjem spore, lokalne mode.
Ako vas zanima ova tema, pogledajte članak o prikupljanju i preradi tekstilnog otpada u Hrvatskoj u čemu posebnu ulogu igra tvrtka Regeneracija iz Zaboka.
Dobra Hrvatska, veljača 2018.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.