Britanka Eglantyne Jebb zadužila je čovječanstvo zauvijek, čitav suvremeni svijet, ta hrabra i ustrajna žena u cjeloživotnom zalaganju za prava ljudi u potrebi. Danas kad toliko djece pati, ponovno i više nego krajem 20. stoljeća, sjetimo se nje s ponosom. Nje koja je prije 120 godina započela tu javnu i organiziranu borbu za dječja prava. A na nama je da tu borbu vodimo sad i proslijedimo ju dalje novim generacijama. Idemo njezinim tragovima. Svakim danom, a posebno uz Međunarodni dan dječjih prava, slavimo njezino ime i djelo. HVALA TI PLEMENITA EGLANTYNE.
Eglantyne Jebb (25. kolovoza 1876. – 17. prosinca 1928.) je bila britanska društvena reformatorica i osnivačica nevladine organizacije Save the Children te izvorna sastavljačica Ženevske deklaracije o pravima djeteta, koja ove godine puni 100 godina.
Rođena je 1876. u svijetu u kojem su dječji rad i izrabljivanje bile životne činjenice. Svijet u kojem su djeca bila prisiljena raditi od svoje devete godine, u užasnim uvjetima, u tvornicama pamuka ili u rudnicima? Biste li imali hrabrosti to promijeniti? Možemo li danas nešto priložili njezinu zalaganju?
Biste li imali hrabrosti to mijeniti, kako je ona krenula ?
Eglantyne Jebb je rođena u imućnoj obitelji u Engleskoj, Shropshireu. Rasla je u sređenom okruženju. Dobila je najbolje obrazovanje. I iz tih uvjeta – krenula zalagati se za prava i sreću drugih. Njena je majka 1884. bila utemeljiteljica i potom organizatorica rada Home Arts and Industries Association, građanske inicijative osnovane s ciljem da omogući mladim ljudima obuku i školovanje u tradicionalnim zanatima. To je omogućilo mladoj Eglantyne da upozna siromaštvo djece radničke klase i socijalna pitanja njezina vremena.
Nakon studija povijesti na Lady Margaret Hall, Sveučilište u Oxfordu (podsjetimo – jednom od prvih koledža otvorenih za žene), Eglantyne je radila kao učiteljica. No nakon godinu dana zbog svojeg krhkog zdravlja shvatila je da to nije prava uloga za nju. Shvatila je da mora uvažiti svoja prirodna ograničenja i pokušati raditi i svijetu dati više u poslu i području gdje joj je moguće.
Između 1894.-1910. živjela je sa svojom bolesnom majkom u Cambridgeu. Tamo se aktivno uključila u dobrotvorne aktivnosti. Pridružila se Društvu dobrotvornih organizacija koje je pokušalo reformirati pristup rješavanju siromaštva primjenom znanstvenih metoda. Njezino najvažnije postignuće u to mlado vrijeme bilo je opsežno i pionirsko istraživanje siromaštva u gradu Cambridgeu. Istraživanje je uključivalo i siromaštvo djece te je otkrilo bijedu radničke klase u tom području. To iskustvo je znatno utjecalo na nju te je 1906. objavila knjigu ‘Cambridge, Studija o društvenim pitanjima’ koja se temelji na njezinim nalazima.
Eglantyne po svijetu…
Godine 1913. Eglantyne je otputovala u Makedoniju u sklopu Makedonskog fonda za pomoć kako bi pomogla izgladnjelim seljacima pogođenim Drugim balkanskim ratom. Kada je Prvi svjetski rat završio 1918., vodila je zajedno sa svojom sestrom Dorothy kampanju za okončanje savezničke pomorske blokade Njemačke i Austro-Ugarske. Naime morska blokada je nastavljena unatoč primirju te je uzrokovala glad i smrt tisuća djece, kao i nezamislivu patnju.
Eglantyne i njezina sestra osnovale su fond za prikupljanje novca za njemačku i austrijsku djecu pod nazivom ‘The Save The Children Fund’ 1919. godine (temelj moderne dobrotvorne organizacije), a uspjeh toga doveo je do toga da njih dvije sestre, sa mnogim sljedbenicima i poklonicima ideje, osnuje ‘International Save the Children Union’ u Ženevi, Švicarska, 1920. godine, što je organizaciju pretvorilo u svjetski pokret.
Save the Children je tijekom njezinog života reagirala na razne krize, uključujući izbjegličku krizu u Grčkoj zbog Grčko-turskog rata (1919.-1922.) i glad u Rusiji izazvanu Ruskim građanskim ratom (1917.-1922.). Zahvaljujući njenim sposobnostima i predanosti, brizi oko planiranja i organizacije, a uz pristup temeljen na istraživanju koje je vodila u Cambridgeu – ovi napori za pružanje pomoći bili su uglavnom uspješni.
Od prve Deklaracije do Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta 1989.
Njezino najveće postignuće bila je ‘Deklaracija o pravima djeteta‘ koju je sastavila 1923. godine, a Liga naroda potvrdila ju je godinu dana kasnije. Njezina Deklaracija je bila ishodište i za izradu sadašnje konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djece, usvojene 1989. I time se prvi put dogodilo da su temeljna prava djece – da budu hranjena, zaštićena od iskorištavanja i da im se omogući dovoljno obrazovanje – ugrađena u međunarodno pravo.
Što je naumila i pokrenula, većinom je i uspjela – promijenila je živote milijuna djece, otvorila vrata nade, postavila putokaze za budućnosti. Tko će nam danas biti Eglantyne, kad stotine milijuna djece strada u neimaštini, prisilnom radu, ratovima, migracijama!?
Njezino je počivalište cio svijet, jer je svijetu za života pripadala. Svijet u ime kojeg i danas, 20. studenog na Međunarodni dan prava djeteta, nje se spominjemo i izričemo skupno i veliko HVALA.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
studeni 2024.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.