Novo izviješće Greenpeacea ukazuje na to da gotova hrana označena kao ‘sigurno za mikrovalnu’ zavarava potrošače. Obroci u plastičnoj ambalaži zagrijani ili pripremljeni u mikrovalnoj pećnici su praktični – ali novo izvješće otkriva koliko mogu štetiti našem zdravlju i planetu.
Gotova jela i hrana za van obećavaju praktičnost – vruću hranu, brzo. Etikete na plastičnim posudama uvjeravaju nas da su „sigurne“ za zagrijavanje u mikrovalnoj ili klasičnoj pećnici. Ali jesmo li tako ipak izloženi potencijalno opasnoj mikroplastici i kemijskim aditivima zajedno s hranom?
Analiza 24 istraživačka rada u recenziranim znanstvenim časopisima koju je proveo Greenpeace International otkrila je da nas plastika koju koristimo za pakiranje hrane izlaže zdravstvenim rizicima – i to najviše od zagrijanih gotovih obroka i hrane za van.
Autori tvrde da se oznaka sigurnosti općenito odnosi na strukturnu stabilnost spremnika, a ne na to ispušta li mikroplastiku ili kemijske aditive u hranu.
Šteta za zdravlje
Jedna studija otkrila je da se 326.000 do 534.000 mikro- i nano-čestica probija u simulatore hrane nakon samo pet minuta zagrijavanja u mikrovalnoj pećnici. Nanoplastika je dovoljno mala da potencijalno uđe u organe i krvotok.
Poznato je i da plastika sadrži više od 4.200 opasnih kemikalija. Većina njih nije regulirana u pakiranju hrane, a neke su povezane s rakom, neplodnošću, hormonskim poremećajima i metaboličkim bolestima, navodi se u izvješću.
U ljudskom tijelu otkriveno je najmanje 1.396 kemikalija iz plastike koje dolaze u kontakt s hranom. Sve je više dokaza koji povezuju izloženost s neurološkim razvojnim poremećajima, kardiovaskularnim bolestima, pretilošću i dijabetesom tipa 2.
Više temperature, dulje vrijeme zagrijavanja, istrošene posude i masna hrana – koja apsorbira više kemikalija – značajno povećavaju količinu plastičnih čestica i aditiva koji se ispiru u obroke, navodi se u izvješću.
Izvješće navodi da su regulatorne smjernice o mikroplastici koja se oslobađa iz ambalaže za hranu globalno nedostatne, dodajući da je poricanje industrije pridonijelo kašnjenjima u donošenju propisa. U Europskoj uniji, na primjer, plastika koja dolazi u kontakt s hranom regulirana je na temelju „granica migracije“ za poznate kemijske tvari, na temelju savjeta Europske agencije za sigurnost hrane (ESFA), ali trenutno ne postoje specifični pragovi za mikroplastične čestice.
Šteta za planet
I kontaminacija se ne zaustavlja u našim tijelima. Plastične posude i folije za hranu zagađuju naš planet tijekom cijelog svog životnog ciklusa – od ekstrakcije fosilnih goriva do energetski intenzivne proizvodnje i konačnog odlaganja.
Kada dođe vrijeme za bacanje ove plastike za jednokratnu upotrebu, njihovi višeslojni materijali otežavaju recikliranje. Dok se razgrađuju u mikro- i nanoplastiku, ovi sitni fragmenti nakupljaju se u tlu, rijekama i oceanima, šteteći životinjama i ponovno ulazeći u naš prehrambeni sustav.
Čak i kada uspiju ući u kružno gospodarstvo, plastika gubi na kvaliteti i može ponovno otpuštati opasne aditive u nove proizvode.
Predviđa se da će se globalna proizvodnja plastike više nego udvostručiti do 2050. godine. Plastična ambalaža trenutno čini 36 posto sve plastike, pokazuje analiza Međunarodne agencije za energiju.
Vrijednost gotovih jela pakiranih u plastiku vrijedi preko 160 milijardi eura. Očekuje se da će porasti na gotovo 300 milijardi eura do 2034. godine. To je zato što potrošači i dalje traže praktičnost. Rezultat je to istraživanja globalne konzultantske tvrtke Towards FnB.
Prema istraživanju tržišta koje je objavila Statista, 2024. godine u svijetu je proizvedeno 71 milijun tona gotovih jela. To je u prosjeku 12,6 kg po osobi.
Što se može učiniti?
Sličan scenario već smo prošli s duhanom, azbestom i olovom. Nakon početnih dokaza koji sugeriraju probleme i toksičnost, lobisti iz tih industrija nastojali su posijati sumnju u znanstvenu valjanost nalaza, odgađajući smisleno djelovanje. I cijelo vrijeme, između 1950. i 2000., samo je duhan doveo do smrti oko 60 milijuna ljudi. Iako je razlikovanje korelacije i uzročnosti te pronalaženje odgovarajućih dokaza svakako važno, također je važno poduzeti preventivne mjere rano, umjesto čekati da više ljudi strada kako bi se definitivno dokazala poanta.
Greenpeace tvrdi da bi plastika koja dolazi u kontakt s hranom trebala biti podvrgnuta strožim globalnim kontrolama u nadolazećem Globalnom ugovoru UN-a o plastici. I to uključujući postupno ukidanje opasnih aditiva umjesto oslanjanja na recikliranje nakon proizvodnje.
Nažalost vlade ne djeluju dovoljno brzo kako bi smanjile našu izloženost i zaštitile naše zdravlje. No ne nedostaje stvari koje možemo učiniti kako bismo poboljšali ovu situaciju. Najvažnije je proizvoditi i trošiti manje plastike.
Ono što možemo odmah sami učiniti je:
- Izbjegavati korištenje plastičnih posuda prilikom zagrijavanja/podgrijavanja hrane
- Koristiti neplastične posude za ponovno punjenje
Pokušaj izbjegavanja plastike može biti iscrpljujući. Ako se osjećate preopterećeno, niste sami. U ovom slomljenom sustavu opsjednutom plastikom možemo učiniti samo toliko. Proizvođači i zagađivači plastike moraju biti odgovorni, a vlade moraju brže djelovati kako bi zaštitile zdravlje ljudi i planeta.
Izvor: Greenpeace
